3. oktobra 2025. godine otvorena je brza pruga Beograd–Subotica. Svečano ju je otvorio predsednik Srbije Aleksandar Vučić, zajedno sa domaćim i stranim zvaničnicima. Samo dva dana ranije, srpski studenti obeležili su 11 meseci od pada nadstrešnice na novosadskoj železničkoj stanici, događaja koji je potresao društvo i pokrenuo talas promena.
Iako za ovu tragediju i dalje nemamo odgovorne, vlast se
trudi da „idemo dalje“, otvaranjem infrastrukturnih projekata koji su, kako
struka navodi, nedovršeni.
Zato se postavlja pitanje, da li je otvaranje ove pruge
infrastrukturni događaj ili politički performans i da li je to pokušaj
relativizacije i zaborava tragedije u Novom Sadu?
Prema predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću, „ovo je još
jedan u nizu neverovatno naprednih infrastrukturnih projekata koji su neophodni
kako bi Srbija išla napred“. U govoru je nabrajao sve važne infrastrukturne
projekte, pozdravio mađarski narod, a pre samog početka govora pozvao je
„jedanaest blokadera“ da prekinu sa zviždanjem i da, kako je naveo, „čuju nešto
pametno“.
Pruga je otvorena, ali građani Srbije i dalje nisu dobili
odgovore na brojna pitanja koja postavljaju od trenutka kada je pala
nadstrešnica u Novom Sadu – samo jedanaest meseci pre ove svečane ceremonije.
Cvijetin Milivojević
kaže za ZOOMER da je neobično što se ova pruga otvara ovako brzo, podsećajući
na brojne probleme sa samom prugom, kao i sa usputnim stanicama.
Neobično je da se to
tako hitno i sa takvom žurbom radi, samo da bi se uradilo pre godišnjice od
tragedije koja se desila na železničkoj stanici u Novom Sadu. Ono što je takođe
važno je da je to urađeno bez upotrebnih dozvola. Nadzor je konstatovao da
najmanje pet usputnih stanica nije bezbedno, upozoravao je na odrone nasipa
koji nose prugu.
Podsetio je i da se
ovakva situacija već desila, te da je na deonici puta od Pakovraća do Požege
postojao problem sa dva tunela, gde se struka ignorisala, a pitao se samo jedan
čovek.
„Prosto je neverovatno
da mi imamo reprizu onoga što smo gledali kada su se otvarali tuneli na deonici
puta od Pakovraća do Požege. Umesto nadzora i tehničkog prijema, glavna
institucija je rekla ‘Može to, to je bezbedno, izgleda lepo’, a ta glavna
institucija je zapravo predsednik republike uz večitog v. d. direktora Puteva
Srbije gospodina Drobnjaka. Moram vas podsetiti na tu neverovatnu rečenicu ‘Pa
šta ako se pomera 0,01 mm dnevno’, koju je rekao gospodin Drobnjak. Ako mi to
izračunamo, to su centimetri na godišnjem nivou.“ – objašnjava Milivojević.
Dodao je i da su svi
ovi projekti samo način da se ljudima zatvore usta. „Potreba je da se faktički
zatvore usta onima koji protestvuju već 11 i po meseci, tražeći odgovornost za
tragediju koja se desila u Novom Sadu. Prosto je to kao da neko tim ljudima stavlja
prst u oko i kao da poručuje: ‘Šta nas briga što vi protestvujete, mi
nastavljamo po starom’, a posledica te politike je upravo tragedija koja se
desila u Novom Sadu.“ – dodaje Milivojević.
Branka Dragović Savić, glavna i odgovorna urednica portala
Autonomija, ističe za ZOOMER da je ovaj događaj još jedan u nizu koji jasno
pokazuje slom vlasti.
„Otvaranje pruge Beograd–Subotica, bez obzira na pompeznost
tabloidne propagande, zapravo je simbolički prikaz sloma aktuelnog režima koji
traje od urušavanja nadstrešnice na novosadskoj železničkoj stanici. Nikakva
propaganda ne može prikriti nepoverenje građana i strah državnih zvaničnika od
gubitka vlasti.“, navodi Dragović Savić.
Podseća da je završetak ovog projekta bio planiran za prošlu
godinu, ali da je to bilo onemogućeno zbog dešavanja u državi.
Ta pruga je trebalo da bude otvorena još u novembru prošle
godine, ali je studentska pobuna to onemogućila. Njeno puštanje u saobraćaj
gotovo godinu dana kasnije samo potvrđuje da je ta pobuna bila neophodna.
Dodaje da ovakvi događaji više ne funkcionišu kao pre.
„Takvi skupovi su do sada prolazili jer su bili podmazani besplatnim
ulaznicama, sitnim dnevnicama i sendvičima za statiste, kao i različitim
sinekurama i poslovima. Ali, režim više niko u zemlji ne doživljava kao stvarnu
vlast od početka studentske pobune. To će potvrditi prvi izbori.“
Na pitanje da li je otvaranje pruge još jedan spektakl za javnost,
ona odgovara da jeste, ali da je sad već postao parodija. „Pre je to pokušaj
spektakla za javnost, koji je zapravo postao parodija parodije političkog
marketinga vladajuće partije.“ – kaže Dragović Savić.
Iako su, prema mišljenju naših sagovornika, ovakvi događaji
postali parodija i „prst u oko“ javnosti u Srbiji, bitno je naglasiti da je
plan da ova pruga bude spojena sa Mađarskom i da ide do Budimpešte.
Na pitanje da li će
Evropa dozvoliti da se naša i mađarska pruga spoje, uzimajući u obzir evropske
standarde i upozorenja struke, Cvijetin Milivojević je odgovorio skeptično.
„Ne sumnjam da će sve
biti u redu kada dođe do spajanja pruga, ali mene brine šta će biti do tada, s
obzirom na probleme sa prugom, a ne vidim ni da su Mađari nešto posebno ažurni
po pitanju izgradnje svog dela.“ – objašnjava Milivojević.
O tragediji u Novom Sadu gotovo i da se ne govori, iako se
bliži godišnjica. I dalje nemamo odgovornih, televizije sa nacionalnom
frekvencijom ne prenose komemorativne skupove, dok se otvaranje železnice koja,
kako kaže struka, nije ispravna, prenosi u celosti. Na pitanje da li postoji
uticaj toga što se o tragediji ne govori, urednica Autonomije rekla je za
ZOOMER da nema uticaja.
„To što se ćuti o tragediji, neće poništiti ono što se desilo.
U Trećem rajhu, na primer, tadašnji mediji uopšte nisu izveštavali o
koncentracionim logorima, ali ih na kraju ipak nisu mogli sakriti.“ – poredi
Dragović Savić.
Iako se, po Branki Dragović Savić, neće sakriti ono što se
desilo, u poslednjoj poseti Ursule fon der Lajen nije bilo reči o padu
nadstrešnice, kao ni o tome da i dalje, nakon skoro godinu dana, nemamo
odgovornih.
Na pitanje da li
Evropa svojim ćutanjem podržava predsednika u kreiranju „kvazi-normale“,
Cvijetin Milivojević je rekao da to tako izgleda na prvi pogled, ali je
podsetio da postoji deo priče koji smo mi skrajnuli.
„Projekat te pruge je
trebalo da košta četristo miliona evra, dakle tri puta manje. Evropska unija je
nudila kredit, čak i neka bespovratna sredstva, ali je neko doneo političku
odluku da se ipak zadužimo kod Kine za 1,2 milijarde evra, jer da smo uzeli kredit
od Evropske unije, ona bi mogla da radi unutrašnju kontrolu korupcije.“ –
podseća on.
Evropska unija, kao i
istok, podržavaju stabilokratiju u Srbiji, odnosno ‘ako ode ova vlast, odlazi i
Srbija’, ali mi se ipak čini da deo sistema Evropske unije radi na ovom
problemu korupcije u Srbiji, jer tu ipak ima traga evropskog novca.
Dodaje da je
predsednica evropske komisije, Ursula fon der Lajen ipak zažmurila na problem
sa železnicom u svojoj poslednjoj poseti, jer ova pruga još uvek nije deo
njihovog sistema.
„Ja mislim da njih to
ne zanima sve dok ta pruga ne postane deo njihovog sistema železnice Evropske
unije, a biće od onog momenta kad Mađari odrade svoj deo posla. Tog momenta to
postaje neka vrsta prioriteta i onda ovakva vrsta ‘papazjanije’, improvizacije
i vrhovnog arhitekte, kakve sada prolaze u Srbiji, ne bi mogle da prolaze.“ –
ističe Milivojević.
Dodaje da ipak misli
da je Evropska unija shvatila poruku.
„Shvatila je onu glavnu
poruku – protesti su počeli upravo zato što se nenadležna institucija bavi svim
i svačim. Nenadležna institucija je slagala, lagala je stotine hiljada
Novosađana, kao i goste tog grada, da je nadstrešnica rekonstruisana. Međutim,
građani su, ustajući protiv toga, začeprkali nešto mnogo opasnije za ovaj
režim, a to je vrh koruptivne piramide.“ – dodaje Milivojević.
Protesti i dalje traju, odgovornih idalje nema, a predsednik
i dalje otvara infrastrukturne projekte. Iako je pruga Beograd-subotica puštena
u promet, naši sagovornici smatraju da su ovakvi vidovi političkog marketinga
ipak iza nas, ali da svakako postoje drugi problemi sa kojima je neophodno
suočiti se.
(www.zoomer.rs, portal, Milica
Dokmanović, 25.10.2025)
Нема коментара:
Постави коментар