U Srbiji kao parlamentarnoj demokratiji najveću vlast ima premijer i njegov mandat nije ograničen, odnosno, pojedinac na tu funkciju može da bude biran koliko god puta. Sa druge strane, predsednik može da bude biran samo dva puta. Vođeni primerom Mađarske gde je juče Parlament, dvotrećinskom većinom glasova, usvojio ustavni amandman koji, ako stupi na snagu, predviđa da se mandat premijera ograniči na osam godina, pitali smo analitičare da li bi nešto slično trebalo uvesti i kod nas.
Prema mišljenju Đurđa Vukadinovića iz Nove srpske političke
misli, donošenje ovakvog zakona u Srbiji nema nekog smisla i mnogo je bitnije
kakav sistem je uspostavljen.
On za Direktno.rs kaže da ovo pitanje nije ni bitno ni
hitno.
- Ne treba slučaj u Mađarskoj posmatrati kao da je to sada
neki svetionik demokratije. Pre svega zbog toga jer treba imati u vidu da je
taj ustavni amandman, kojim se mandat premijera ograničava na osam godina ili
dva mandata, donet zbog Viktora Orbana i kako bi se njemu onemogućio povratak
na vlast - objašnjava Vukadinović.
Podvlači da nikada nije dobro kada se neki zakon donosi zbog
jednog čoveka bilo da mu ide u koristi ili je protiv njega.
- Ono što još ide u prilog tome da takav zakon nema smisla,
pogotovo u Srbiji, je činjenica da je ovde već uspostavljen sistem u kojem je
sva koncentracija moći u rukama jednog čoveka. Tako da takav zakon ne bi ništa
promenio. Kad neko ima apsolutnu vlast, kao što je kod nas slučaj, nije bitno
sa kog mesta će vladati i isporučivati tu vlast bio predsednik, premijer, prvi
potpredsednik vlade ili portir u vladi - naglašava Vukadinović.
Zaključuje da sa druge strane, kada postoji demokratski
sistem, kao u Nemačkoj, takođe nije bitno da li premijer, odnosno u njihovom
slučaju kancelar, može na toj funkciji da bude jedan, dva ili pet mandata.
I analitičar Cvijetin
Milivojević smatra da promene zakona i ograničenje mandata premijera na osam
godina ništa bitnije ne bi promenilo u Srbiji.
- Mi smo u situaciji
da predsednik Vučić svakodnevno krši ustav, jer je njegova funkcija
protokolarna, a stvarnu vlast bi trebalo da vrše premijer i Vlada. Ali to mu je
omogućeno jer institucije koje bi trebalo da reaguju, to ne čine - kaže
Milivojević.
Dodaje da je, da bi
bilo kakve promene imale efekta, neophodno da prvo dođe do promene vlasti.
- I u Mađarskoj je
prvo došlo do promene vlasti, pa tek onda i do promene zakona - ističe
Milivojević.
Kaže i da je bitnije
da se menja sistem i da se uspostavi funkcionisanje institucija, a da kada to
funkcioniše, onda postoje i mehanizmi kojima se ograničava nečija samovolja i
uzurpacija vlasti. (direktno.rs, portal, Boško Vukčević, 16.6.2026)

