Gosti: Cvijetin Milivojević, politikolog i Marko Đenadić, student doktorskih studija FTN
(Radio-televizija Vojvodine, rtv.rs, emisija “Pravi ugao”, autorka Ljubica
Gojgić, 26.10.2026)
https://www.youtube.com/watch?v=LWjo8EZAjlU
Gosti: Cvijetin Milivojević, politikolog i Marko Đenadić, student doktorskih studija FTN
https://www.youtube.com/watch?v=LWjo8EZAjlU
IZLAZ com
Dobrodošli na zvanični YouTube kanal i live stream
informativnog portala IZLAZ.com.
Pratite naš program uživo, analizirajte najvažnije društvene
i političke događaje sa nama i budite u toku sa vestima iz Srbije i regiona.
Radimo slobodno, bez kompromisa – jer javnost zaslužuje istinu!
Milivojević: Na ovu izlaznost SNS je
izgubila izbore; Stojanović: Odbrana izborne volje najvažnija stvar večeras
Politički analitičar Cvijetin
Milivojević ocenio je da će izlaznost do zatvaranja birališta može doći do 70
odsto, što bi po njemu značilo da je jedna agencija „zloupotrebljavajući sva
pravila koja bi trebalo da poštuju“ sa svojim istraživanjem koje je radila do
22. oktobra objavila da na projektovanoj izlaznosti od 64,7 odsto Srpska
napredna stranka (SNS) pobeđuje.
„Za sada imamo
izlaznost koja je tri procentna poena veća. To znači da je SNS izgubila
izbore“, kazao je Milivojević za Izborni dan IZLAZ.com.
On je takođe ocenio
da su ovi izbori bili „skoro pa referendum“, a da oni to nisu bili zbog izlaska
više opozicionih lista na izbor.
Takođe smatra da je
moguće „da neko proglasi pobedu iako nije pobedio na izborima“, a da od
Studentske liste treba očekivati da realizuju prve dve tačke programa.
Politički analitičar Boban Stojanović je rekao da je njegov
utisak da je izlaznost ogromna, da je rekordna u ovom milenijumu, a da je
Ipsosovo istraživanje već u 19 časova ispalo iz margine greške – a da se može desiti
da će ispasti za dve margine do zatvaranja birališta.
On ne veruje da SNS može da ima više glasova nego 2023.
godine, da je kontrola izbora ozbiljnija nego tada, a rast izlaznosti treba
povezati sa političkom aktivacijom mladih ljudi koji su uvek ranije naginjali
izbornoj apstinencije.
Komentarišući saopštenje Studentske liste, koja je pozvala
građane da nakon zatvaranja biračkih mesta ostanu u svojim mestima, prate
brojanje glasova i budu uz kontrolore – rekao je da je ono upućeno iz
bezbednosnih razloga, ali da je odbrana rezultati iz zapisnika i izborne volje
„najvažnija stvar večeras“.
Sve vesti o vanrednim parlamentarnim izborima pratite u
blogu uživo na IZLAZ.com. (izlaz.com, 25.10.2026)
https://www.youtube.com/watch?v=qd1OHy80sKw&pp=ygUJaXpsYXouY29t
Dva dana uoči vanrednih parlamentarnih izbora, u specijalnom izdanju emisije BEZ PARDONA gostuju dvojica politikologa, Cvijetin Milivojević i Boban Stojanović. U razgovoru koji dolazi neposredno posle velikog završnog skupa Studentske liste na Slaviji, analiziraju atmosferu u Srbiji, snagu studentskog pokreta, domete izborne kampanje i šanse da 25. oktobar označi kraj četrnaestogodišnje vladavine Aleksandra Vučića.
Može li energija sa beogradskih ulica da se pretoči u
izbornu pobedu? Koliko su pouzdana istraživanja javnog mnjenja koja se
objavljuju u samoj završnici kampanje, šta se krije iza procenata kojima se
hvali vlast i koliko je realno da Studentska lista osvoji više glasova od
Srpske napredne stranke? Sagovornici govore o izbornim nepravilnostima, mogućim
manipulacijama, ulozi medija i tome koliko će za konačni rezultat biti važni
izlaznost, kontrola glasanja i raspodela poslaničkih mandata.
Posebnu pažnju posvećuju Ivici Dačiću i Socijalističkoj
partiji Srbije, čiji bi rezultat mogao presudno da utiče na formiranje buduće
vlasti. Da li SPS ostaje ispod cenzusa, zbog čega je došlo do neobičnog sukoba
Dačića i Predraga Sarape na televiziji Pink i postoji li mogućnost da
dosadašnji Vučićev koalicioni partner posle izbora promeni stranu? Milivojević
i Stojanović razmatraju različite postizborne kombinacije, položaj opozicionih
stranaka i ulogu predstavnika nacionalnih manjina.
Šta će se dogoditi ukoliko Aleksandar Vučić izgubi izbore?
Hoće li vlast prihvatiti rezultat, kakvi izazovi očekuju Studentsku listu i
može li promena vlasti doneti i mnogo dublju promenu političkog sistema? U
razgovoru koji spaja političko iskustvo, izborne analize, lične utiske i oštra
neslaganja, Cvijetin Milivojević i Boban Stojanović govore o mogućem
istorijskom preokretu, ali i o odgovornosti građana da se njihovo političko
angažovanje ne završi izbornom noći.
(youtube kanal “Bez cenzure”, emisija “Bez
pardona”, bezcenzure.rs, voditelj Danilo Vidaković, 23.10.2026)
Eventualna promena vlasti u Beogradu mogla bi da dovede do privremenog zaustavljanja dijaloga sa Prištinom, preispitivanja postignutih sporazuma i traženja novih pregovaračkih modela, uključujući mogućnost vraćanja pregovora u Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija, ocenjuje politikolog Cvijetin Milivojević. On smatra da je dosadašnja vlast u Srbiji, od potpisivanja Briselskog sporazuma 2013. godine, učinila više ustupaka kada je reč o suverenitetu Srbije na Kosovu nego sve prethodne vlasti zajedno.
Milivojević je za Radio Kim ocenio da postoje argumenti za
preispitivanje dosadašnjih sporazuma, pozivajući se na Bečku konvenciju,
neispunjavanje obaveze formiranja Zajednice srpskih opština i pitanje mandata
predsednika Srbije Aleksandra Vučića za prihvatanje Evropskog predloga i
Ohridskog aneksa. Prema njegovom mišljenju, eventualna vlast koju bi formirala
Studentska lista verovatno bi imala prelazni karakter, dok bi njeni prioriteti
bili borba protiv korupcije i lustracija.
Kritika dosadašnje
politike Beograda prema Kosovu
Milivojević je izneo kritike politike koju su vlasti u
Beogradu vodile prema Kosovu od potpisivanja Briselskog sporazuma 2013. godine.
Smatra da su tokom tog perioda učinjeni ustupci koji su,
prema njegovoj oceni, imali dalekosežnije posledice po suverenitet Srbije na
Kosovu nego potezi prethodnih vlasti.
„A šta je dosadašnja vlast htela ili nameravala da uradi za
ovih 14 i po godina, evo ja ću kao čovek koji je neka vrsta hroničara
višestranačja u Srbiji od prvih višestranačkih izbora od devedesetih naovamo,
konstatovati ono što niko ne može argumentovano da pobije, znači vlade
Aleksandra Vučića od 2013, tačnije od potpisivanja Briselskog sporazuma, su
toliko učinile u odricanju suvereniteta Srbije na Kosovu i Metohiji, koliko
nisu učinile sve vlade pre toga, počev od Slobodana Miloševića, Vojislava Koštunice,
Zorana Đinđića i Borisa Tadića“, tvrdi Milivojević.
Bečka konvencija i
mogućnost preispitivanja sporazuma
Na pitanje kako bi se eventualna nova vlada odnosila prema
sporazumima koje je Beograd postigao sa Prištinom, Milivojević smatra da bi,
ukoliko postoji politička volja, bilo moguće preispitati dosadašnje obaveze.
Prema njegovom tumačenju, za takav potez postoje argumenti
koji se odnose na neispunjavanje obaveza druge strane, ali i na pitanje
ovlašćenja predstavnika Srbije koji su prihvatali pojedine dogovore.
„Ako postoji političke volje među onima koji imaju većinu u
parlamentu i formiraju vladu, to se lako rešava. Toliko je argumenata u korist
srpske strane, počev od Briselskog sporazuma pa do Evropskog predloga i
Ohridskog aneksa, da se može bez ikakvih posledica, ukoliko postoji politička
volja, izaći iz tih sporazuma“, smatra Milivojević.
Kao jedan od mogućih pravnih osnova navodi Bečku konvenciju
o pravu međunarodnih ugovora, pozivajući se na neispunjavanje obaveze
formiranja Zajednice srpskih opština.
„Radi se o Bečkoj konvenciji. Zašto? Zato što druga strana
nije ispunila svoju osnovnu obavezu – formiranje Zajednice srpskih opština, a
reč je o osnovnom Briselskom sporazumu. Rok prema tom sporazumu je bio februar
2014. godine, znači 12 godina. Srbija može potpuno vratiti situaciju u nulto
stanje, da to bude po Bečkoj konvenciji, to nije jednostran potez“, navodi on.
Pitanje mandata
Aleksandra Vučića za prihvatanje sporazuma
Kao drugi argument za eventualno preispitivanje dogovora
Milivojević navodi pitanje da li je predsednik Srbije Aleksandar Vučić imao
odgovarajuće ovlašćenje Vlade za prihvatanje Evropskog predloga za
normalizaciju odnosa i Ohridskog aneksa.
„Ja apsolutno mogu da stavim ruku u vatru da Vlada Srbije,
čak ni vlade Ane Brnabić, Vučevića i Đure Macuta, nije dala nikakav mandat
Aleksandru Vučiću da prihvati Francusko-nemački plan, a potom Ohridski aneks,
prema tome po tom osnovu se takođe može oboriti ukoliko se ne može dokazati
legitimitet onoga ko je pregovarao“, kaže Milivojević.
On podseća da predsednik Republike ima ustavna ovlašćenja,
ali naglašava da je Vlada, prema ustavnom uređenju Srbije, nadležna za
utvrđivanje i vođenje politike.
„Ona je morala da da mandat Vučiću da to uradi, ali ja
mislim da mu nije dala mandat“, navodi.
Moguće zamrzavanje
dijaloga i povratak pregovora u UN
U slučaju promene vlasti, Milivojević očekuje da bi
postojeći pregovarački proces između Beograda i Prištine mogao da bude
privremeno zaustavljen.
Smatra da bi nova vlast pokušala da pronađe drugačiji model
pregovora, uključujući mogućnost promene međunarodnog okvira u kojem se dijalog
vodi.
„Kada je reč o pregovaranju sa Kosovom, ja mislim da bi se
ta priča zamrznula na određeno vreme i da bi se tražili novi modeli“, kaže
Milivojević.
Prema njegovoj proceni, jedan od mogućih zahteva bilo bi
vraćanje pregovora pod okrilje Ujedinjenih nacija.
„A možda i neke nove adrese sa kojima bi se pregovaralo i
verovatno bi se insistiralo na vraćanju pregovora u Savet bezbednosti
Ujedinjenih nacija, da on bude taj izvorni legitimitet za buduće pregovarače i
buduće posrednike“, navodi.
Milivojević smatra i da bi trebalo preispitati način na koji
Evropska unija obavlja posredničku ulogu u dijalogu.
Pozivajući se na rezoluciju iz 2010. godine, ističe da je
uloga Evropske unije da olakša razgovore Beograda i Prištine, a ne da nameće
rešenja.
U pitanju je Rezolucija Generalne skupštine UN 64/298,
usvojena 9. septembra 2010. godine, kojom je pozdravljena spremnost Evropske
unije da olakša dijalog Beograda i Prištine, nakon savetodavnog mišljenja
Međunarodnog suda pravde o deklaraciji nezavisnosti Kosova.
„Piše da je mandat Evropske unije, citiram, da olakša
dijalog Beograda i Prištine, a ne da donosi i nameće odluke i da preglasava
Beograd“, kaže Milivojević.
„Zastalo bi se, uzeo
bi se vazduh“
Milivojević ocenjuje da eventualna promena vlasti ne bi
nužno odmah donela konačno rešenje kosovskog pitanja, ali smatra da bi mogla da
zaustavi dalje sprovođenje politike koju opisuje kao odricanje od suvereniteta
Srbije.
Ne isključuje ni mogućnost da se u budućnosti otvori pitanje
referendumskog izjašnjavanja građana.
„Zastalo bi se, uzeo bi se vazduh. Ne znam da li bi se došlo
do nekakvih referenduma, to je takođe jedna od mogućnosti koja se čuje. Ali u
prvom naletu se ne bi išlo u daljem odricanju od suvereniteta u praktičnom
smislu onoga što gledamo poslednjih nekoliko godina“, smatra Milivojević.
Studentska lista i
mogućnost prelazne vlasti
Govoreći o mogućem karakteru vlasti koju bi formirala
Studentska lista, Milivojević smatra da njen cilj ne bi nužno bio pun
četvorogodišnji mandat.
„Ja pre svega mislim da oni ne nameravaju da budu vlast pune
četiri godine, nego da su oni sebe zamislili pre svega kao neku vrstu prelazne
vlasti“, kaže on.
Prema njegovoj oceni, prioriteti takve vlasti bili bi
usmereni na obnovu društvenog, ekonomskog i političkog života, prvenstveno kroz
borbu protiv korupcije i lustraciju.
„Oni su vrlo jasno definisali koje su njima dve urgentne
teme“, navodi Milivojević.
Prvi prioritet, prema njegovom tumačenju, bio bi konkretan
obračun sa korupcijom, a ne samo donošenje novih zakona.
„Jedna je obračun sa korupcijom, što je proaktivan stav – ne
donošenje zakona, već ulazak u obračun sa korupcijom. Znači zaustavljanje daljeg
pustošenja“, kaže on.
Kao drugi prioritet navodi lustraciju osoba koje obavljaju
javne funkcije i druge javne delatnosti, uz utvrđivanje odgovornosti i porekla
imovine.
„Druga tačka tog programa jeste, osim lustracije za ljude
koji obavljaju neke javne delatnosti – obračun podrazumeva i oduzimanje
nelegalno stečene imovine, privremeno ili trajno, zavisi od sudskih procesa“,
zaključuje Milivojević za Radio Kim. ((KiM radio, radiokim.net, Zoran Savić,
22.10.2026)
Milivojević: Kosovo za vladajuće koalicije kao da ne postoji, Studentska lista se jasno izjasnila
Kosovo je gotovo potpuno potisnuto iz aktuelne izborne
kampanje u Srbiji, dok bi Srbi koji na njemu žive mogli da budu „kolateralna
šteta“ oba postizborna scenarija, ocenjuje politikolog Cvijetin Milivojević. On
smatra da se Studentska lista, za razliku od vladajućih koalicija, jasno
izjasnila o kosovskom pitanju, ukazuje na nedovoljnu političku zastupljenost
Srba sa Kosova i otvara pitanje mogućih zloupotreba biračkog prava.
Milivojević je za Radio Kim ocenio da je položaj Srba sa
Kosova dodatno otežan političkom atmosferom u kojoj se, prema njegovim rečima,
nacionalna lojalnost poistovećuje sa podrškom određenim političkim opcijama.
Istovremeno upozorava da bi eventualna promena vlasti u Beogradu mogla da
donese početnu rezervisanost prema Srbima sa Kosova, dok nastavak dosadašnje
politike, kako smatra, ne bi rešio probleme sa kojima se suočavaju.
Studentska lista
iznela stav o Kosovu, vladajuće koalicije gotovo bez odgovora
Milivojević ocenjuje da je kosovsko pitanje gotovo izostalo
iz aktuelne izborne kampanje, uprkos njegovom političkom i ustavnom značaju za
Srbiju.
„Na ovim izborima tema Kosova je potpuno periferna tema“,
kaže Milivojević.
Prema njegovim rečima, paradoksalno je to što se Studentska
lista direktno izjasnila o pitanju Kosova, dok od vladajućih koalicija gotovo
da nije bilo konkretnih poruka o toj temi.
„Oni su rekli da je za njih Kosovo ono što piše u preambuli
Ustava – da je Kosovo suštinska autonomija na teritoriji i u okviru Republike
Srbije“, navodi Milivojević, govoreći o stavovima Studentske liste.
Sa druge strane, smatra da su koalicije okupljene oko Srpske
napredne stranke i Socijalističke partije Srbije gotovo potpuno izostavile
Kosovo iz svojih predizbornih poruka.
„Mi od vlasti skoro da ništa nismo čuli, govorim o SNS
koaliciji, a govorim i o ovoj drugoj koaliciji SPS-ovoj. Kada govorimo o temi –
Kosovo za njih kao da ne postoji“, ocenjuje on.
Birači sa Kosova i
pitanje mogućih zloupotreba
Govoreći o biračima sa Kosova, Milivojević otvara pitanje
mogućih zloupotreba biračkog prava, posebno u kontekstu izdavanja novih ličnih
karata i prijavljivanja prebivališta u centralnoj Srbiji.
Prema njegovim rečima, ponovo se postavlja pitanje da li
pojedini građani Srbije koji žive na Kosovu, prvenstveno Srbi sa prijavljenim
prebivalištem na toj teritoriji, mogu imati i druga dokumenta na osnovu kojih
bi ostvarivali biračko pravo na drugim mestima.
„Osim što po tom osnovu mogu da glasaju u ova četiri grada
na teritoriji centralne Srbije, da istovremeno oni imaju još neka dokumenta i
još neke lične karte na osnovu kojih glasaju i u još nekim gradovima centralne
Srbije gde stvarno žive ili možda ne žive, ali su prijavljeni“, zapitao se
Milivojević.
On smatra da je dodatni problem politička atmosfera u kojoj
se, prema njegovoj oceni, pripadnost određenim političkim opcijama poistovećuje
sa nacionalnom lojalnošću.
„To je zaista jedna neprijatna situacija, pogotovo što se
ovde u centralnoj Srbiji nažalost stvorila klima da samo onaj ko glasa za
Aleksandra Vučića ili njegove liste – Srpska lista i SNS – samo je taj ispravan
Srbin“, kaže Milivojević.
Srbi sa Kosova kao
moguća kolateralna šteta
Milivojević upozorava da bi takva politička atmosfera mogla
da ima posledice po položaj Srba sa Kosova u slučaju promene vlasti u Beogradu.
„To zaista nije dobra poruka koja bi u nekoj situaciji
izbornog raspleta u kojoj bi na primer Studentska lista bila u poziciji da
formira novu vladu, to ne bi bila dobra preporuka za Srbe sa Kosova koji su tamo
ostali i trpe posledice toga što se država Srbija od 2013. godine lagano okreće
od njih“, ocenjuje on.
Sa druge strane, smatra da bi i eventualna nova vlast u
početnoj fazi mogla da ima određene rezerve u odnosu prema Srbima sa Kosova,
upravo zbog njihove dosadašnje političke povezanosti sa vladajućim strukturama.
„Srbi sa Kosova bi tu faktički bili jedna vrsta kolateralne
štete u oba postizborna scenarija“, smatra Milivojević.
Zastupljenost Srba sa
Kosova na izbornim listama
Milivojević ukazuje i na, kako navodi, odsustvo predstavnika
Srba sa Kosova u kampanji Srpske napredne stranke.
Prema njegovoj oceni, u kampanji te stranke nije se pojavio
nijedan predstavnik Srba sa Kosova koji bi imao značajniji politički uticaj.
„Neko ko ima, da tako kažem, ograničenu vrstu uticaja u
državi i u Srpskoj naprednoj stranci“, kaže on.
Smatra paradoksalnim i to što je, prema njegovim rečima, za
Studentsku listu predloženo više kandidata poreklom sa Kosova, uključujući one
povezane sa Univerzitetom u Kosovskoj Mitrovici, nego što ih ima na listama
vladajućih stranaka.
„Naravno, ne računam na one koji se sete da su sa Kosova
samo zato što treba da budu kandidati na nekoj listi, to se često dešava“,
dodaje.
Podseća i da su se pojedine organizacije Srba sa Kosova
javno izjasnile u prilog Studentskoj listi, među kojima pominje i one povezane
sa Momčilom Trajkovićem.
Uprkos tome, ponavlja da je Kosovo, kao i položaj Srba koji
tamo žive, ostalo na marginama izborne kampanje.
Studentska lista kao
moguća politička alternativa
Govoreći o Studentskoj listi, Milivojević ocenjuje da ona
predstavlja političku opciju usmerenu ka budućnosti i da bi mogla da donese
drugačiji odnos prema pitanjima koja su, prema njegovom mišljenju,
zanemarivana.
„Studentska lista je pre svega lista budućnosti“, kaže on.
Smatra da bi njeno eventualno preuzimanje odgovornosti za
formiranje vlasti moglo da otvori drugačiju perspektivu i za Srbe sa Kosova.
„Možda je neka nada za Srbe sa Kosova. Mi ćemo videti kakav
će biti izborni rasplet, ali ako mladi ljudi koji su selektori te liste, koji
su odredili kandidate za poslanike sa te liste – oni su budućnost cele Srbije,
pa i Kosova i Metohije“, ocenjuje Milivojević.
Dodaje da je pozitivno to što se Studentska lista uopšte
izjasnila o kosovskom pitanju.
„Dobro je da su se oni setili Kosova“, kazao je Milivojević
za Radio Kim. (KiM radio, radiokim.net, Zoran Savić, 22.10.2026)
Гост 204. емисије подкаста „Код Бране“ је политиколог
Цвијетин Миливојевић. У трочасовном разговору са Бранимиром Нешићем анализира
изборне услове, састав студентске листе, понашање опозиције и могуће сценарије
после гласања.
„Ако бисмо
бројали само оно што стварно постоји, студентска листа ће сигурно победити.
Резултате не знамо. Не знамо разлику“, каже Миливојевић, објашњавајући услове
на којима заснива своју прогнозу.
Зашто говори о изборној „преткрађи“ и како образлаже своју
тврдњу о пола милиона гласова? Какву улогу имају функционерска кампања, медијска
неравноправност и непроверен бирачки списак? Зашто сматра да су студенти уз
захтев за изборе морали да траже и обезбеђивање нормалних изборних услова?
Посебан део разговора посвећен је студентској листи.
Миливојевић критикује начин избора кандидата и говори о одсуству Мила Ломпара,
Владана Ђокића и Александра Кавчића, али објашњава зашто ипак подржава листу и
зашто промена система за њега има предност над неслагањем са појединим именима.
Разговарамо и о односу Србије и Републике Српске, гласању
дијаспоре, Косову и Метохији, спољној подршци власти, улози безбедносних служби
и одговорности институција. Шта значи укинути „парадржаву“? Како спречити да
смена власти постане само смена људи, уз очување истог система?
Теме емисије:
• протести 1996/97. и данашња борба за изборну вољу;
• изборна „преткрађа“, функционерска кампања и медији;
• бирачки списак, контрола гласања и саопштавање резултата;
• студентска листа – критика избора кандидата и разлози за
подршку;
• широка листа и заједнички циљ људи различитих уверења;
• опозиционе колоне, цензус и ризик расипања гласова;
• Устав, подела власти и одговорност институција;
• корупција, лустрација и нелегално стечена имовина;
• Србија, Република Српска и страначка употреба националних
осећања;
• Косово и Метохија и политика западних земаља;
• страх од губитка власти и поруке предизборне кампање;
• ненасилан одговор на могуће изборне нерегуларности;
• признавање пораза и могућности опструкције нове власти.
(Подкаст код Бране, catenamundi.rs, 21.10.2026)
https://www.youtube.com/watch?v=lCzPCI4t2rs&pp=ygUJa29kIGJyYW5l
Ostavkom na mjesto predsjednika Srbije Aleksandar Vučić otvorio je put povratku na čelo izvršne vlasti. Dok Ustav ključne izvršne nadležnosti daje Vladi, sagovornici Al Jazeere ocjenjuju da će stvarni test biti može li se promijeniti način na koji institucije funkcioniraju.
Nakon što je 27. septembra 2026. godine podnio ostavku na
poziciju šefa države prije isteka drugog predsjedničkog mandata i najavio
kandidaturu za predsjednika Vlade na vanrednim parlamentarnim izborima,
zakazanim za 25. oktobar, Aleksandar Vučić je ponovno u žižu javnosti stavio
pitanje raspodjele političke moći u Srbiji. Scenarij prema kojem šef države napušta
Andrićev venac kako bi preuzeo kormilo u Nemanjinoj 11 nije novost – Vučić je
2017. godine napravio korak u suprotnom smjeru, dok je Boris Tadić 2012.
skratio predsjednički mandat radi spajanja izbora.
Međutim, društveni kontekst obilježen dugotrajnim protestima,
pritiscima u vezi s izbornim uvjetima i optužbama opozicije stavlja na ispit
cjelokupan sistem kontrole nad institucijama. Dužnost vršiteljice dužnosti
predsjednice Republike do izbora novog šefa države, koji se prema zakonu moraju
održati najkasnije do kraja decembra, preuzela je dosadašnja predsjednica
Narodne skupštine Ana Brnabić.
Prema Ustavu Srbije, Vlada utvrđuje i vodi politiku zemlje,
predlaže zakone i budžet, izvršava zakone te donosi uredbe i druge propise.
Predsjednik Republike predstavlja državu, predlaže mandatara nakon konsultacija
s političkim strankama, proglašava zakone i ima druga, Ustavom precizirano
određena ovlaštenja.
Zato bi eventualni Vučićev povratak u Vladu formalno značio
dolazak na poziciju s neposrednijim izvršnim nadležnostima.
Moć neovisna o
funkciji
Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku,
smatra da promjena Vučićeve formalne pozicije ne bi bitno promijenila raspored
stvarne moći u Srbiji.
„Aleksandar Vučić je u Srbiji uspostavio klasičan
autokratski sistem lične vlasti. To znači da je vlast organizovana piramidalno,
on je na vrhu piramide i donosi sve odluke, a svi drugi su ispod njega“, rekao
je Popović za Al Jazeeru.
Prema njegovoj ocjeni, ključni problem nije ustavna
definicija pojedinih funkcija, nego način na koji institucije djeluju u
političkoj praksi.
„Ne postoje nezavisne institucije, uključujući i sud ili
tužilaštvo, a takođe nema ni bilo kakve ravnoteže i međusobne kontrole
različitih grana vlasti. Samim tim je potpuno svejedno na kojoj funkciji je
Vučić formalno, on ima apsolutno isti nivo moći“, kaže Popović.
Predsjednička funkcija, prema Ustavu, nema izvršne ovlasti
kakve ima Vlada. Ipak, Popović smatra da to do sada nije bilo prepreka da Vučić
ostane glavni politički autoritet.
„Predsednička funkcija je po srpskom Ustavu prilično
ograničena, ali to u ovakvom poretku ne znači ništa, jer se ne vlada na osnovu
zakona, već na osnovu volje pojedinca“, navodi on.
Pitanje može li SNS nakon izbora zadržati isti nivo kontrole
nad institucijama, prema njegovim riječima, nije samo stvar broja mandata niti
odnosa u eventualnoj vladajućoj koaliciji. Popović smatra da je stranačka
struktura podređena ličnom autoritetu svog dugogodišnjeg lidera.
„Sve funkcije u Srbiji dobijaju se na osnovu odluke SNS-a i
sve su institucije podređene volji stranke, a stranka volji Aleksandra Vučića“,
kaže Popović.
Takav sistem, ocjenjuje, održava se i kroz raspodjelu
položaja, privilegija i materijalnih interesa.
„On je omogućio da važne privilegije, novac, moć i vlast
dobiju ljudi koji to nikada ne bi mogli na osnovu svojih zasluga i to ga čini
neprikosnovenim autoritetom za te ljude. Tako sistem funkcioniše
klijentelistički i bez ikakve veze s tim ko koju funkciju formalno obavlja“,
rekao je Popović.
Formalni povratak
vladi
Cvijetin Milivojević,
politički analitičar iz Beograda, smatra da bi Vučićev povratak na funkciju
premijera ipak imao jednu formalnu posljedicu: centar političkog odlučivanja
bio bi smješten u instituciji kojoj Ustav daje glavnu ulogu u vođenju
unutrašnje i vanjske politike.
„Kada bi on, nekakvom
magijom, uz već evidentnu izbornu pretkrađu glasova, nekako došao u priliku da
formira buduću Vladu, kolateralna korist od toga bi bila nekakav korak ka
‘privođenju poznaniju prava’, jer naš Ustav kaže da Vlada, a ne predsednik Republike
(što je on činio u oba svoja mandata, od 2017. naovamo), vodi unutrašnju i
spoljnu politiku“, rekao je Milivojević za Al Jazeeru.
Drugim riječima,
prelazak iz Predsjedništva u Nemanjinu 11 mogao bi formalno vratiti izvršnu
vlast tamo gdje je Ustav i smješta. No, Milivojević ne vjeruje da bi sama
promjena funkcije automatski ograničila koncentraciju političkog utjecaja.
Prema njegovoj
ocjeni, Vučić je i ranije djelovao kao ključni politički akter bez obzira na
formalni položaj, a vlast je bila koncentrirana oko njega još od dolaska SNS-a
na vlast.
„Moć, i to apsolutna,
to jeste i izvršna, i zakonodavna, i sudska vlast [bi bila u rukama Vučića],
jer na to se ovde navikavamo još od 2012, kada je Vučić postao prvi
potpredsednik Vlade – protivno Ustavu, Zakonu o Vladi i Zakonu o predsedniku
Republike, uvek tamo gde je Vučić, makar on nemao niti jednu državnu niti
partijsku funkciju i bio, kao što je trenutno slučaj, samo građanin Aleksandar
Vučić“, kaže Milivojević.
On procjenjuje da bi
eventualni premijerski mandat Vučiću dao dodatni formalni okvir za upravljanje
izvršnom vlašću, ali da ne bi nužno značio i povratak ravnoteže između
institucija.
„No, ne sumnjam da bi
on i iz pozicije predsednika Vlade prigrabio za se i nadležnosti predsednika
Republike i predsednika Parlamenta, i celu izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast,
da bi opet bio sva ‘tri u jednom’, odnosno da bi nastavio da vlada kao
samodržac iz poslednje faze autokratije“, navodi Milivojević.
On smatra da je Vučić
istovremeno i nosilac sistema koji je stvaran proteklih godina, ali i politički
vezan za interese kruga moćnih ljudi, koji je rastao uz vlast.
„Vučić je zarobio
državu, uzurpirao nadležnosti koje mu, po Ustavu, ne pripadaju; on, iako
trenutno nije ništa, to jeste – jeste običan građanin Srbije, zapravo vlada i
komanduje svim najvažnijim državnim, društvenim i nacionalnim institucijama“,
rekao je Milivojević.
Prema njegovoj
procjeni, oko vlasti se oblikovao i sloj ljudi čiji materijalni i politički
interesi zavise od opstanka postojećeg poretka.
„Osim što većinsku
Srbiju trenutno drži u kolektivnom apsu, i on sam je, na drugoj strani,
zarobljenik plutokrata koje je sam stvorio za vreme 14-ipogodišnje vlasti: tih
nekoliko desetina dojučerašnjih ‘gologuzana’, uglavnom poreklom iz ‘sivih’, a
neki i iz ‘crnih’ zona, koji pre 2012. nisu imali ništa, a danas u Srbiji drže
sve, uključujući i naše živote – iz razloga očuvanja sopstvene moći i
bogatstva, braniće, do poslednjeg trenutka, Vučiću da odstupi, čak i ako mu
izborna matematika ne bude išla u prilog“, dodaje Milivojević.
Institucije kao
stvarni test
Milan Antonijević, povjerenik za zaštitu ravnopravnosti, ne
želi unaprijed tumačiti političke motive niti predviđati ishod mogućeg
Vučićevog povratka u izvršnu vlast. Podsjeća, međutim, da Ustav počiva na
podjeli vlasti čiji je cilj sprečavanje pretjerane koncentracije moći i zaštita
prava građana.
„Sve institucije, nezavisno od toga ko ih vodi, treba da
dosledno primenjuju zakone i odgovorno postupaju u interesu građana, jer se
stvarna snaga institucija ne meri personalnim promenama, već njihovom
sposobnošću da samostalno obavljaju svoje nadležnosti u skladu, ponavljam, sa
zakonima i Ustavom“, rekao je Antonijević za Al Jazeeru.
Prema njegovim riječima, promjena ljudi na najvišim državnim
funkcijama sama po sebi ne govori dovoljno o stanju demokratije. Suštinsko je
pitanje mogu li vlada, parlament, sudovi i nezavisna tijela raditi u okvirima
svojih ustavnih nadležnosti, uz jasnu odgovornost onih koji donose odluke.
„Nije dovoljno da nadležnosti budu formalno podeljene ako se
u praksi ne zna ko donosi odluke, ko za njih odgovara i ko snosi posledice
ukoliko posao nije obavljen u skladu sa zakonom“, kaže Antonijević.
Kao pokazatelje stvarne institucionalne promjene navodi
djelotvoran nadzor Narodne skupštine nad izvršnom vlašću, transparentne i
obrazložene odluke, nezavisno pravosuđe te mogućnost da nezavisne institucije
rade bez nedopuštenog utjecaja.
Antonijević smatra da u demokratskom sistemu ni Vlada ni
predsjednik Republike ne mogu biti zamjena za institucije koje imaju vlastite
nadležnosti i odgovornost. Nezavisna tijela, dodaje, ne mogu preuzeti posao
parlamenta, sudova ili izvršne vlasti, ali kroz preporuke, mišljenja i
izvještaje trebaju djelovati kao korektiv i upozoravati kada se prava građana
ugrožavaju.
„Pokazatelj jednog demokratskog društva je i to da se
preporuke i nalazi nezavisnih institucija ozbiljno razmatraju i sprovode, a ne
samo formalno primaju k znanju“, ističe Antonijević.
Upravo bi to, prema njegovom stavu, trebalo biti mjerilo
nakon izbora: ne samo ko će formalno voditi Vladu ili Predsjedništvo nego hoće
li građani moći jasno znati ko donosi odluke, kome se mogu obratiti kada su im
prava povrijeđena i ko odgovara ako institucije ne rade u skladu sa zakonom.
(Balkans.aljazzera.net, portal, Mario Pejović, 22.10.2026)
Izborna kampanja u Srbiji pred parlamentarne izbore koji će se održati u nedelju 25. oktobra ušla je u završnicu. Na Studentskom trgu u Beogradu priređen je doček za pešačke kolone studenata i građana koje su išle iz različitih krajeva Srbije na sutrašnji skup Studentske liste. Pre toga održan je miting SNS-a u Nišu, a za četvrtak su najavljena okupljanja te stranke u gradovima Srbije. Finiš kampanje, ali i njen tok komentarisali su gosti Marker specijala na Insajder televiziji – profesor sociologije Vladimir Vuletić i politikolog Cvijetin Milivojević.
Profesor Vladimir Vuletić je rekao da u završnici kampanje
svaka strana pokušava da mobiliše i učvrsti svoje birače i da pošalje poruku da
je jaka. Kako kaže, jedna stvar je ono što je izgovoreno, a druga je način na
koji je to prezentovano, i dodaje da je to suština političke komunikacije u
poslednjih nekoliko dana kampanje.
„Manje-više, sve što je do sada rečeno, ljudi su se uglavnom
opredelili, kažem uglavnom, jer verujem da ima taj jedan deo, na njih bi
trebalo ova kampanja poslednjih dana da utiče. Ali nema tu sad šta mnogo novog
da se kaže”, rekao je Vuletić.
Cvijetin Milivojević
je tvrdio da tri dana pre izbora gledamo kako vlast de fakto ne postoji,
navodeći da trenutno, kako kaže, nemamo predsednika Republike, nemamo Vladu,
odnosno imamo Vladu u tehničkom mandatu, napominjući da „mandat tehničke vlade
nije da hapsi političke protivnike”.
Kada je reč o
kampanji, rekao je da je „ovo kampanja nekoga ko je u panici, u strahu od
izvesnih rezultata izbora, onih pravih rezultata izbora”. Osvrnuo se i na
poruke Aleksandra Vučića o Vladi, poredeći ih sa kampanjom nekoga ko je u
opoziciji.
„Pazite jednu poruku:
kad ja dođem na vlast, srušiću onog rasipnika Đuru Macutu, koji ima 31
ministarstvo i troši narodne pare. Ja kad dođem na vlast, formiraću samo 12
ministarstava, kao u tradicionalnim vladama, i štedeću”, rekao je Milivojević i
naveo da to govori čovek koji je 14 i po godina na vlasti.
Vladimir Vuletić je rekao da je Vučić nosilac liste zato što
su prethodni izbori pokazali da on u javnosti stoji bolje od svoje stranke i da
je zato težište kampanje bilo na njemu.
„Bilo je, naravno, tu i drugih. Videli smo da su u debatama
učestvovali Ana Brnabić, Siniša Mali, još neki iz stranke, ali je faktički on
nosio tu kampanju. I suštinski je njegova kampanja bila pozitivna. Kada to
kažem, to su bila obećanja o tome: prvo, šta je urađeno, a drugo, šta će se
uraditi. Naravno, bio je i onaj deo koji se odnosio na kritiku suparnika, kao
što je trpeo kritiku od te strane. Ali je suštinski ta kampanja bila usmerena
na to šta će se raditi u sledećem periodu”, rekao je Vuletić.
Prema njegovom viđenju, Studentska lista je imala negativnu
kampanju u smislu onoga što vlast čini. Tvrdi i da oni nisu izneli ni u jednom
trenutku ideje o tome kakva je vizija buduće Srbije. Rekao je i da je kao
ključnu poruku SNS-a video ekonomski razvoj.
„Oni su insistirali na ekonomskom razvoju. Ja mislim da su
čak nekada i previše na tome insistirali, ali to je bila zapravo njihova
ključna politika od početka, od trenutka kada su došli na vlast”, naveo je.
Cvijetin Milivojević
se ponovo osvrnuo na kampanju SNS-a navodeći da je jedna od njenih
karakteristika bila pretnja građanima: „’Ako ne glasate za nas’, eksplicitno
kažu, ‘nećete imati penzije i plate’. Otcepiće se i Vojvodina. Kosovo će otići,
ko da već nije otišlo za vreme ove vlasti”.
Rekao je da tu nema
nikakvog programa i da se ne nudi ništa novo, ukazujući na poruke o metrou i
kanalizaciji u Ovči, Borči i Krnjači, što je već bilo obećano.
Milivojević je rekao
da je do 9. septembra, kada su izbori raspisani, Aleksandar Vučić već odradio
kampanju za koju je rekao da je protivzakonita. Takođe je rekao da je RIK
prihvatio listu sa imenom Aleksandar Vučić, koji je u tom trenutku bio
predsednik svih građana Srbije.
Vladimir Vuletić je rekao da su studenti u blokadi
adresirali četiri zahteva i da to danas nikome nije važno.
„Vrlo brzo, sve ono što je bilo postavljeno kao ti navodni
ciljevi, to apsolutno nikome nije bilo važno. I iskren da budem, dakle, moje
simpatije prema, doduše, jednoj frakciji studenata na mom fakultetu su bile jer
sam nekako razumeo da, kada su počeli tu priču, da su želeli da se postave kao
neko ko je iznad političkih stranaka, jer setimo se, tada su krenule već one
svađe u skupštini, one bombe, sve je delovalo kao da se želi zabašuriti sve to
što se desilo”, rekao je Vuletić.
Rekao je da je blokada kasnije postala potpuno besmislena i
da je imala nekakvog smisla kao upozorenje.
„Kada se već videlo da su oni potpuno politički
orijentisani, da im je dnevna politika važnija od onoga što su ciljevi”, rekao
je i dodao da nema ništa protiv da Studentska lista funkcioniše, ali da treba
da se bave politikom mimo fakulteta.
„Na kraju krajeva, želim im svu sreću na izborima. Ako su
uspeli da ubede dovoljan broj ljudi da su oni ti koji mogu da vode Srbiju
napred, super, neka samo napred. Dakle, nemam nikakav problem ja sa Studentskom
listom. Ja sada govorim o situaciji iz koje se sve to pokrenulo, a što je bilo
potpuno, dakle, i mimo zakona, potpuno pokušaj da se devastira univerzitet, da
se profesija profesora dovede u pitanje. I sada vidimo koliko je njih sa tih
fakulteta koji su bukvalno gurali studente ispred sebe. Oni su ih u to gurnuli,
evo ih sada na listi”, rekao je.
Komentarišući poruke
Aleksandra Vučića da će nadležni organi reagovati ukoliko bude incidenata u
nedelju, Cvijetin Milivojević je upitao „ko je on da upravlja nadležnim
organima?”.
„U čije ime on to
govori? S kojim mandatom on to govori? Ljudi, ne shvatate o čemu se ovde radi.
Čovek je izvan Ustava”, rekao je.
Upitan šta očekuje od
izbornog dana, istakao je da nasilje sigurno neće izazvati pobednička strana,
tvrdeći da „Vučićeva strana sigurno nije pobednička”. (insajder.net, TV
Insajder, emisija “Marker specijal”, voditeljka Senka Vlatković, 21.10.2026)