Eventualna promena vlasti u Beogradu mogla bi da dovede do privremenog zaustavljanja dijaloga sa Prištinom, preispitivanja postignutih sporazuma i traženja novih pregovaračkih modela, uključujući mogućnost vraćanja pregovora u Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija, ocenjuje politikolog Cvijetin Milivojević. On smatra da je dosadašnja vlast u Srbiji, od potpisivanja Briselskog sporazuma 2013. godine, učinila više ustupaka kada je reč o suverenitetu Srbije na Kosovu nego sve prethodne vlasti zajedno.
Milivojević je za Radio Kim ocenio da postoje argumenti za
preispitivanje dosadašnjih sporazuma, pozivajući se na Bečku konvenciju,
neispunjavanje obaveze formiranja Zajednice srpskih opština i pitanje mandata
predsednika Srbije Aleksandra Vučića za prihvatanje Evropskog predloga i
Ohridskog aneksa. Prema njegovom mišljenju, eventualna vlast koju bi formirala
Studentska lista verovatno bi imala prelazni karakter, dok bi njeni prioriteti
bili borba protiv korupcije i lustracija.
Kritika dosadašnje
politike Beograda prema Kosovu
Milivojević je izneo kritike politike koju su vlasti u
Beogradu vodile prema Kosovu od potpisivanja Briselskog sporazuma 2013. godine.
Smatra da su tokom tog perioda učinjeni ustupci koji su,
prema njegovoj oceni, imali dalekosežnije posledice po suverenitet Srbije na
Kosovu nego potezi prethodnih vlasti.
„A šta je dosadašnja vlast htela ili nameravala da uradi za
ovih 14 i po godina, evo ja ću kao čovek koji je neka vrsta hroničara
višestranačja u Srbiji od prvih višestranačkih izbora od devedesetih naovamo,
konstatovati ono što niko ne može argumentovano da pobije, znači vlade
Aleksandra Vučića od 2013, tačnije od potpisivanja Briselskog sporazuma, su
toliko učinile u odricanju suvereniteta Srbije na Kosovu i Metohiji, koliko
nisu učinile sve vlade pre toga, počev od Slobodana Miloševića, Vojislava Koštunice,
Zorana Đinđića i Borisa Tadića“, tvrdi Milivojević.
Bečka konvencija i
mogućnost preispitivanja sporazuma
Na pitanje kako bi se eventualna nova vlada odnosila prema
sporazumima koje je Beograd postigao sa Prištinom, Milivojević smatra da bi,
ukoliko postoji politička volja, bilo moguće preispitati dosadašnje obaveze.
Prema njegovom tumačenju, za takav potez postoje argumenti
koji se odnose na neispunjavanje obaveza druge strane, ali i na pitanje
ovlašćenja predstavnika Srbije koji su prihvatali pojedine dogovore.
„Ako postoji političke volje među onima koji imaju većinu u
parlamentu i formiraju vladu, to se lako rešava. Toliko je argumenata u korist
srpske strane, počev od Briselskog sporazuma pa do Evropskog predloga i
Ohridskog aneksa, da se može bez ikakvih posledica, ukoliko postoji politička
volja, izaći iz tih sporazuma“, smatra Milivojević.
Kao jedan od mogućih pravnih osnova navodi Bečku konvenciju
o pravu međunarodnih ugovora, pozivajući se na neispunjavanje obaveze
formiranja Zajednice srpskih opština.
„Radi se o Bečkoj konvenciji. Zašto? Zato što druga strana
nije ispunila svoju osnovnu obavezu – formiranje Zajednice srpskih opština, a
reč je o osnovnom Briselskom sporazumu. Rok prema tom sporazumu je bio februar
2014. godine, znači 12 godina. Srbija može potpuno vratiti situaciju u nulto
stanje, da to bude po Bečkoj konvenciji, to nije jednostran potez“, navodi on.
Pitanje mandata
Aleksandra Vučića za prihvatanje sporazuma
Kao drugi argument za eventualno preispitivanje dogovora
Milivojević navodi pitanje da li je predsednik Srbije Aleksandar Vučić imao
odgovarajuće ovlašćenje Vlade za prihvatanje Evropskog predloga za
normalizaciju odnosa i Ohridskog aneksa.
„Ja apsolutno mogu da stavim ruku u vatru da Vlada Srbije,
čak ni vlade Ane Brnabić, Vučevića i Đure Macuta, nije dala nikakav mandat
Aleksandru Vučiću da prihvati Francusko-nemački plan, a potom Ohridski aneks,
prema tome po tom osnovu se takođe može oboriti ukoliko se ne može dokazati
legitimitet onoga ko je pregovarao“, kaže Milivojević.
On podseća da predsednik Republike ima ustavna ovlašćenja,
ali naglašava da je Vlada, prema ustavnom uređenju Srbije, nadležna za
utvrđivanje i vođenje politike.
„Ona je morala da da mandat Vučiću da to uradi, ali ja
mislim da mu nije dala mandat“, navodi.
Moguće zamrzavanje
dijaloga i povratak pregovora u UN
U slučaju promene vlasti, Milivojević očekuje da bi
postojeći pregovarački proces između Beograda i Prištine mogao da bude
privremeno zaustavljen.
Smatra da bi nova vlast pokušala da pronađe drugačiji model
pregovora, uključujući mogućnost promene međunarodnog okvira u kojem se dijalog
vodi.
„Kada je reč o pregovaranju sa Kosovom, ja mislim da bi se
ta priča zamrznula na određeno vreme i da bi se tražili novi modeli“, kaže
Milivojević.
Prema njegovoj proceni, jedan od mogućih zahteva bilo bi
vraćanje pregovora pod okrilje Ujedinjenih nacija.
„A možda i neke nove adrese sa kojima bi se pregovaralo i
verovatno bi se insistiralo na vraćanju pregovora u Savet bezbednosti
Ujedinjenih nacija, da on bude taj izvorni legitimitet za buduće pregovarače i
buduće posrednike“, navodi.
Milivojević smatra i da bi trebalo preispitati način na koji
Evropska unija obavlja posredničku ulogu u dijalogu.
Pozivajući se na rezoluciju iz 2010. godine, ističe da je
uloga Evropske unije da olakša razgovore Beograda i Prištine, a ne da nameće
rešenja.
U pitanju je Rezolucija Generalne skupštine UN 64/298,
usvojena 9. septembra 2010. godine, kojom je pozdravljena spremnost Evropske
unije da olakša dijalog Beograda i Prištine, nakon savetodavnog mišljenja
Međunarodnog suda pravde o deklaraciji nezavisnosti Kosova.
„Piše da je mandat Evropske unije, citiram, da olakša
dijalog Beograda i Prištine, a ne da donosi i nameće odluke i da preglasava
Beograd“, kaže Milivojević.
„Zastalo bi se, uzeo
bi se vazduh“
Milivojević ocenjuje da eventualna promena vlasti ne bi
nužno odmah donela konačno rešenje kosovskog pitanja, ali smatra da bi mogla da
zaustavi dalje sprovođenje politike koju opisuje kao odricanje od suvereniteta
Srbije.
Ne isključuje ni mogućnost da se u budućnosti otvori pitanje
referendumskog izjašnjavanja građana.
„Zastalo bi se, uzeo bi se vazduh. Ne znam da li bi se došlo
do nekakvih referenduma, to je takođe jedna od mogućnosti koja se čuje. Ali u
prvom naletu se ne bi išlo u daljem odricanju od suvereniteta u praktičnom
smislu onoga što gledamo poslednjih nekoliko godina“, smatra Milivojević.
Studentska lista i
mogućnost prelazne vlasti
Govoreći o mogućem karakteru vlasti koju bi formirala
Studentska lista, Milivojević smatra da njen cilj ne bi nužno bio pun
četvorogodišnji mandat.
„Ja pre svega mislim da oni ne nameravaju da budu vlast pune
četiri godine, nego da su oni sebe zamislili pre svega kao neku vrstu prelazne
vlasti“, kaže on.
Prema njegovoj oceni, prioriteti takve vlasti bili bi
usmereni na obnovu društvenog, ekonomskog i političkog života, prvenstveno kroz
borbu protiv korupcije i lustraciju.
„Oni su vrlo jasno definisali koje su njima dve urgentne
teme“, navodi Milivojević.
Prvi prioritet, prema njegovom tumačenju, bio bi konkretan
obračun sa korupcijom, a ne samo donošenje novih zakona.
„Jedna je obračun sa korupcijom, što je proaktivan stav – ne
donošenje zakona, već ulazak u obračun sa korupcijom. Znači zaustavljanje daljeg
pustošenja“, kaže on.
Kao drugi prioritet navodi lustraciju osoba koje obavljaju
javne funkcije i druge javne delatnosti, uz utvrđivanje odgovornosti i porekla
imovine.
„Druga tačka tog programa jeste, osim lustracije za ljude
koji obavljaju neke javne delatnosti – obračun podrazumeva i oduzimanje
nelegalno stečene imovine, privremeno ili trajno, zavisi od sudskih procesa“,
zaključuje Milivojević za Radio Kim. ((KiM radio, radiokim.net, Zoran Savić,
22.10.2026)
Milivojević: Kosovo za vladajuće koalicije kao da ne postoji, Studentska lista se jasno izjasnila
Kosovo je gotovo potpuno potisnuto iz aktuelne izborne
kampanje u Srbiji, dok bi Srbi koji na njemu žive mogli da budu „kolateralna
šteta“ oba postizborna scenarija, ocenjuje politikolog Cvijetin Milivojević. On
smatra da se Studentska lista, za razliku od vladajućih koalicija, jasno
izjasnila o kosovskom pitanju, ukazuje na nedovoljnu političku zastupljenost
Srba sa Kosova i otvara pitanje mogućih zloupotreba biračkog prava.
Milivojević je za Radio Kim ocenio da je položaj Srba sa
Kosova dodatno otežan političkom atmosferom u kojoj se, prema njegovim rečima,
nacionalna lojalnost poistovećuje sa podrškom određenim političkim opcijama.
Istovremeno upozorava da bi eventualna promena vlasti u Beogradu mogla da
donese početnu rezervisanost prema Srbima sa Kosova, dok nastavak dosadašnje
politike, kako smatra, ne bi rešio probleme sa kojima se suočavaju.
Studentska lista
iznela stav o Kosovu, vladajuće koalicije gotovo bez odgovora
Milivojević ocenjuje da je kosovsko pitanje gotovo izostalo
iz aktuelne izborne kampanje, uprkos njegovom političkom i ustavnom značaju za
Srbiju.
„Na ovim izborima tema Kosova je potpuno periferna tema“,
kaže Milivojević.
Prema njegovim rečima, paradoksalno je to što se Studentska
lista direktno izjasnila o pitanju Kosova, dok od vladajućih koalicija gotovo
da nije bilo konkretnih poruka o toj temi.
„Oni su rekli da je za njih Kosovo ono što piše u preambuli
Ustava – da je Kosovo suštinska autonomija na teritoriji i u okviru Republike
Srbije“, navodi Milivojević, govoreći o stavovima Studentske liste.
Sa druge strane, smatra da su koalicije okupljene oko Srpske
napredne stranke i Socijalističke partije Srbije gotovo potpuno izostavile
Kosovo iz svojih predizbornih poruka.
„Mi od vlasti skoro da ništa nismo čuli, govorim o SNS
koaliciji, a govorim i o ovoj drugoj koaliciji SPS-ovoj. Kada govorimo o temi –
Kosovo za njih kao da ne postoji“, ocenjuje on.
Birači sa Kosova i
pitanje mogućih zloupotreba
Govoreći o biračima sa Kosova, Milivojević otvara pitanje
mogućih zloupotreba biračkog prava, posebno u kontekstu izdavanja novih ličnih
karata i prijavljivanja prebivališta u centralnoj Srbiji.
Prema njegovim rečima, ponovo se postavlja pitanje da li
pojedini građani Srbije koji žive na Kosovu, prvenstveno Srbi sa prijavljenim
prebivalištem na toj teritoriji, mogu imati i druga dokumenta na osnovu kojih
bi ostvarivali biračko pravo na drugim mestima.
„Osim što po tom osnovu mogu da glasaju u ova četiri grada
na teritoriji centralne Srbije, da istovremeno oni imaju još neka dokumenta i
još neke lične karte na osnovu kojih glasaju i u još nekim gradovima centralne
Srbije gde stvarno žive ili možda ne žive, ali su prijavljeni“, zapitao se
Milivojević.
On smatra da je dodatni problem politička atmosfera u kojoj
se, prema njegovoj oceni, pripadnost određenim političkim opcijama poistovećuje
sa nacionalnom lojalnošću.
„To je zaista jedna neprijatna situacija, pogotovo što se
ovde u centralnoj Srbiji nažalost stvorila klima da samo onaj ko glasa za
Aleksandra Vučića ili njegove liste – Srpska lista i SNS – samo je taj ispravan
Srbin“, kaže Milivojević.
Srbi sa Kosova kao
moguća kolateralna šteta
Milivojević upozorava da bi takva politička atmosfera mogla
da ima posledice po položaj Srba sa Kosova u slučaju promene vlasti u Beogradu.
„To zaista nije dobra poruka koja bi u nekoj situaciji
izbornog raspleta u kojoj bi na primer Studentska lista bila u poziciji da
formira novu vladu, to ne bi bila dobra preporuka za Srbe sa Kosova koji su tamo
ostali i trpe posledice toga što se država Srbija od 2013. godine lagano okreće
od njih“, ocenjuje on.
Sa druge strane, smatra da bi i eventualna nova vlast u
početnoj fazi mogla da ima određene rezerve u odnosu prema Srbima sa Kosova,
upravo zbog njihove dosadašnje političke povezanosti sa vladajućim strukturama.
„Srbi sa Kosova bi tu faktički bili jedna vrsta kolateralne
štete u oba postizborna scenarija“, smatra Milivojević.
Zastupljenost Srba sa
Kosova na izbornim listama
Milivojević ukazuje i na, kako navodi, odsustvo predstavnika
Srba sa Kosova u kampanji Srpske napredne stranke.
Prema njegovoj oceni, u kampanji te stranke nije se pojavio
nijedan predstavnik Srba sa Kosova koji bi imao značajniji politički uticaj.
„Neko ko ima, da tako kažem, ograničenu vrstu uticaja u
državi i u Srpskoj naprednoj stranci“, kaže on.
Smatra paradoksalnim i to što je, prema njegovim rečima, za
Studentsku listu predloženo više kandidata poreklom sa Kosova, uključujući one
povezane sa Univerzitetom u Kosovskoj Mitrovici, nego što ih ima na listama
vladajućih stranaka.
„Naravno, ne računam na one koji se sete da su sa Kosova
samo zato što treba da budu kandidati na nekoj listi, to se često dešava“,
dodaje.
Podseća i da su se pojedine organizacije Srba sa Kosova
javno izjasnile u prilog Studentskoj listi, među kojima pominje i one povezane
sa Momčilom Trajkovićem.
Uprkos tome, ponavlja da je Kosovo, kao i položaj Srba koji
tamo žive, ostalo na marginama izborne kampanje.
Studentska lista kao
moguća politička alternativa
Govoreći o Studentskoj listi, Milivojević ocenjuje da ona
predstavlja političku opciju usmerenu ka budućnosti i da bi mogla da donese
drugačiji odnos prema pitanjima koja su, prema njegovom mišljenju,
zanemarivana.
„Studentska lista je pre svega lista budućnosti“, kaže on.
Smatra da bi njeno eventualno preuzimanje odgovornosti za
formiranje vlasti moglo da otvori drugačiju perspektivu i za Srbe sa Kosova.
„Možda je neka nada za Srbe sa Kosova. Mi ćemo videti kakav
će biti izborni rasplet, ali ako mladi ljudi koji su selektori te liste, koji
su odredili kandidate za poslanike sa te liste – oni su budućnost cele Srbije,
pa i Kosova i Metohije“, ocenjuje Milivojević.
Dodaje da je pozitivno to što se Studentska lista uopšte
izjasnila o kosovskom pitanju.
„Dobro je da su se oni setili Kosova“, kazao je Milivojević
za Radio Kim. (KiM radio, radiokim.net, Zoran Savić, 22.10.2026)

