четвртак, 26. децембар 2024.

Milivojević: Studenti Vučiću našli Ahilovu petu; predsednika mnogo boli ignorisanje njega kao "svevladara"

Politikolog Cvijetin Milivojević rekao je u emisiji "Marker" na Insajder televiziji da su studenti našli Ahilovu petu predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću i da ne žele da razgovaraju sa njim jer on nije nadležan za zahteve koje oni imaju. Kako kaže, predsednik "ne ume da hendluje tu novu situaciju" i mnogo ga boli takvo ignorisanje od studenata.

Milivojević smatra da se, nakon velikog skupa na Slaviji prošlog vikenda, promenila ne samo retorika vlasti, nego i neke stvari u praksi.

"Vidite ovaj megaprojekat ’studentski krediti’, takoreći se deca teraju da uzmu te studentske kredite... Moram podsetiti da postoji već jedna, rekao bih, dobra akcija. Tri i po hiljade kuća je već podeljeno besplatno po selima, i to onim selima koja se nalaze u ruralnim područjima Srbije, za mlade bračne parove... Ima dosta studenata, ima informatičara koji se presele iz grada, dobiju kuću i okućnicu... Gledao sam kad je bila rasprava o rebalansu budžeta i potom donošenju novog budžeta, poslanici opozicije, mislim iz SSP i stranke Srce, tražili su da se preraspodele sredstva upravo za te namene, odnosno za Ministarstvo za brigu o selu, koje vodi tu akciju. Da se nekoliko milijardi prenese sa EKSPO-a i i onog razdela nacionalni stadion. I, vidite, ova najjača vladajuća stranka to nije podržala. Sada izmišljaju neke nove stvari", rekao je Milivojević.

Studenti našli efikasan pristup

Kako kaže, predsednik Vučić se "odjedanput nudi studentima", nudi im neki razgovor, neku beneficiju, neku sinekuru...

"Ali problem je što su ovi studenti koji su na ulici zapravo našli tu Ahilovu petu našeg predsednika, koji bez pardona sedam godina vanustavno vlada ovom zemljom, faktički pokriva sve tri grane vlasti – on je vrhovni zakonodavac i vrhovna izvršna vlast i vrhovna sudska vlast. I to, nažalost, sa učestvovanjem opozicije, koja prihvata to stanje kao takvo i koja stalno traži njegovu političku glavu i njegovu ostavku. Studenti su našli jedan drugi pristup, koji je mnogo efikasniji, pragmatičniji, oni ga uopšte ne vide, ignorišu ga, ni za šta mu se ne obraćaju, niti traže stanove, niti ga žele za razgovor o bilo kojim temama, jer, hvala Bogu, on za to nije nadležan. Oni sa njim mogu razgovarati eventualno o primanju akreditiva, potpisivanju agremana, unapređenju u činove", dodao je on.

Prema njegovim rečima, predsednik se ne snalazi u celoj ovoj situaciji.

"Ta ignorancija njega kao svevladara - a on pokušava da izigrava svevladara - nešto je što njega očigledno mnogo boli, ne ume da hendluje tu novu situaciju. On se mnogo bolje snalazi kad razgovara sa političkom opozicijom, koja prihvata to da on odlučuje o svemu i svačemu. Ne, studenti ga ignorišu i to je taj problem koji on sada prvi put ima za ovih 12 godina svoje vlasti", ističe Milivojević.

Upitan šta je rešenje i izlaz iz ove situacije koju imamo trenutno, on je rekao da to zavisi od toga koga pitate.

"Ako pitate studente, jasno je šta je rešenje. Rešenje je vraćanje u ustavne okvire. Ja to tako čitam. Znači, ako se obraća tužilaštu - obraća se sa namerom, u konkretnom slučaju kad je reč o nadstrešnici, da svi dokumenti koji su neophodni za ozbiljnu istragu budu dostupni, a ne 195 od 1.000 onih za koje predsednik tvrdi da ih je pročitao. Šta je u tih 800 dokumenta? Da li se tu možda kriju neke koruptivne radnje? Možda je to strah vlasti zašto ne sme da otvori ta dokumenta. U pritvoru imate 13 ljudi koji su manje-više inženjeri, arhitekte, projektanti itd. Nemoguće je da glavni izvođač radova, glavni investitor ili glavni podizvođač nije kriv, nego su krivi neki operativni radnici. Dakle, to je ono što studenti pokušavaju da istaraju na čistac kad je reč u vezi sa prvim zahtevom", navodi sagovornik "Markera".

Kaže da su i drugi zahtevi studenata jako važni, ali naglašava da su oni upućeni Vladi, koja vodi unutrašnju i spoljnu politiku, a ne predsedniku države.

Politika je svako javno delovanje

Na pitanje da li vlast greši u ocenama da je u nedelju održan opozicioni skup – budući da studenti prave potpuni otklon od političkih partija, ograđuju se od opozicije i izričiti su u stavu da je ovo njihova borba - Milivojević je rekao da se valja prvo podsetiti šta je politika.

"Politika je svako javno delovanje. Ne samo o specijalno ’političkim temama’. Svaki društveni angažman i javni angažman je politika, prema tome i ovo što rade studenti je politika. Ali ovo nije stranačka politika, a vlast neće da prizna da ovo nije stranačka politika. Jer da je, ne daj Bože, neko iz opozicije pokušao da napravi ovakav skup na Slaviji, ne da ne bi bilo sto hiljada ljudi ili koliko ih je već bilo, nego ne bi bilo ni deset hiljada ljudi. E, to je ono što je zabolelo vlast i način da vi diskreditujete jeste da ocrnite, u ovom slučaju, studente, da su oni kao izmanipulisani, da su oni deca... Čuli ste onaj izraz ’politički pedofili iz opozicije’, pa ’zapadni moćnici’... Ja uvek postavljam pitanje - kakve zapadne službe kada je glavni igrač glavnih zemalja Evropske unije, mislim na Nemačku i Francusku, ne opozicija, ne studenti, nego upravo Aleksandar Vučić. Oni na njega igraju i oni mu pomažu da organizuje izbore na kojima se unapred zna pobednik. Dakle, kako ja mogu da poverujem, kao običan građanin, da iza ovoga što rade studenti stoji nekakav Berlin ili nekakav Pariz, na primer", rekao je Milivojević.

Kada je reč o prelaznoj vladi, koju zahteva opozicija, Milivojević je rekao da je potpuno neverovatna teza vlasti koja na taj zahtev odgovara - vi želite da silom dođete na vlast i to je obojena revolucija, hibridni rat...

"Hajde da vidimo šta je prelazna vlada. Mi smo imali prelaznu vladu nakon saveznih izbora 2000. godine, kada su SPS i njegova tadašnja koalicija, uprkos tome što su i dalje imali apsolutnu vlast i poverenje u parlamentu za republičku vlast, ušli u tu vrstu razgovora o prelaznoj vladi sa po tri koministra. Misija i cilj te vlade bilo je da se pripreme normalni, demokratski i fer izborni uslovi za raspisivanje i organizovanje izbora. I to se i desilo. I ovaj put, čini mi se, politička opozicija to traži. Na drugoj strani, vlast kao izlaz nudi nešto drugo - savetodavni referendum o opozivu predsednika Republike - koji nikad nije tražio niko iz opozicije ili od ovih koji kritikuju ovu vlast - i nekakve brze izbore kao mogućnost. Ali, brze izbore po sadašnjim izbornim uslovima", naveo je Milivojević.

Podseća da postoji jedan započet, a nedovršen posao, koji se zove odnos Evropske unije prema izborima koji su održani u decembru prošle godine.

"Početkom februara je usvojena jedna vrlo oštra rezolucija Evropskog parlamenta, drugi korak je trebalo da bude odluka Evropske komisije, kao vlade Evropske unije, na tu temu i ona je zakočena onog trenutka kada je naš svevladar ušao u nekakve čudne kompromisne varijante koje se tiču odricanja od Kosova, na jednoj strani, a na drugoj strani je obećanje da ćemo mi, prvi u Evropi, kopati litijum. To je obećao, pre svega, glavnim članicama Evropske unije, a to su Nemačka i Francuska. Dakle, oni ne vide da je izlaz u nekakvim demokratskim, normalnim i fer izborima", kazao je Cvijetin Milivojević. (Izvor: Insajder, www.insajder.net, TV Insajder, 26.12.2024)

https://www.youtube.com/watch?v=L8n1qwEiilw

STUDENTSKI PROTESTI ILI OBOJENA REVOLUCIJA: Da li je moguć dogovor? || „Globalno“, BN TV

🎤 Tema: Studentski protesti - da li je moguć dogovor?!

🎤 Gosti: Cvijetin Milivojević, politikolog i Ognjen Karanović, istoričar Centra za društvenu stabilnost

Emisija "Globalno" u programu BN televizije (VIDEO)

- Studentski protesti u Beogradu

- Politička situacija u Srbiji

- Mogući kompromisi dvije strane

Gosti:

- Cvijetin Milivojević, politikolog

- Ognjen Karanović, istoričar

Uređuje i vodi Marko Jeremić. (www.rtvbn.com, RTV BN, emisija „Globalno“, 25.12.2024)

https://www.youtube.com/watch?v=9NE3XByOQvI&pp=ygUhcnR2IGdsb2JhbG5vIGN2aWpldGluIG1pbGl2b2pldmlj

https://www.rtvbn.com/4069776/emisija-globalno-u-programu-bn-televizije-video

понедељак, 23. децембар 2024.

Prelazna Vlada: Ako je moglo u vreme Miloševića, zašto ne može sada?

„Skup na Slaviji bio je u rangu, ako ne i masovniji od skupa 5. oktobra. To je uplašilo našu vlast. Vučić se plaši da bi prelazna Vlada ispunila svoju misiju - organizovanje izbora pod normalnim uslovima”, kaže za “Vreme” politikolog Cvijetin Milivojević

Glas studenata orio se Slavijom tokom prethodnog dana. Još jednom, jasno i glasno, brojniji nego ikada, pokazali su da pred trikovima, utešnim nagradama i ostalim načinima manipulacije vlasti neće pokleknuti. Sa njima su bili poljoprivrednici, glumaca, sportisti, građani željni promena – dakle, sveopšti narodni skup.

Šetnje, blokade, minuti ćutanja i protesti odjekuju kao bomba, i u društvu i na Andrićevom vencu. Ipak, politička dimenzija svega kao da je gurnuta pod tepih. O planovima opozicije priča se malo, iako bi ona u ovakvom trenutku mogla da preduzme mnogo toga.

Jedna od opcija je i prelazna Vlada. Za jedne to je neminovno rešenje za izlazak političke krize, a za predsednika Srbije Aleksandra Vučića to može „samo preko njega mrtvog“.

„Kada se pomene prelazna vlada, Aleksandar Vučić reaguje kao da ga je neko polio vrućom vodom, ali je to neminovan put tranzicije jer sve ostalo vodi u katastrofu i tragične događaje”, izjavio je u intervjuu FoNetu predsednik stranke Srbija centar Zdravko Ponoš.

Upozorio je da ovo što se dešava na ulici nosi ogroman rizik da se desi nešto što je mnogo više od hematoma na nečijoj glavi.

„Razgovor o prelaznoj vladi, kada za to dođe vreme, biće supstancijalni razgovor”, najavio je on i konstatovao da je glumljenje u nekoj radnoj grupi Ane Brnabić samo gubljenje vremena.

Vlada nakon 5. oktobra

O tome šta uopšte znači pojam prelazne Vlade, šta bi on promenio na političkoj sceni Srbije i mogućnostima opozicije, za “Vreme” govori politikolog Cvijetin Milivojević.

„Mi smo jednom i imali prelaznu Vladu, i to republičku Vladu formiranu nakon saveznih izbora 2000. godine kada je Vojislav Koštunica pobedio Slobodana Miloševića u trci za predsednika. Na parlamentarnim izborima, za savezni parlament Srbije i Crne Gore, faktički je dotadašnja vladajuća koalicija SPS-a i SNP iz Crne Gore, imala većinu za formiranje vlasti”, objašnjava Milivojević.

Došlo je do bunta naroda. Deo vladajuće koalicije, odnosno Socijalistička narodna partija iz Crne Gore, odbila je da sa Miloševićevom strankom formira koaliciju. Oni su se onda okrenuli pregovorima sa DOS-om i tako je formirana nova većina u parlamentu i nova Vlada.

„Iako je postojala stabilna većina u republičkom parlamentu u Srbiji, SPS i Jul su se uplašili izbornog rezultata i uz neke pritiske su prihvatili formiranje prelazne Vlade”.

U ovakvoj Vladi, sva ministarstva imaju po tri koministra. Za vreme kraha Miloševićevog režima, jedan ministar je bio iz SPS-a, drugi iz DOS-a i treći iz Srpskog pokreta obnove, koji je do septembarskih izbora bio glavna opoziciona stranka u Srbiji.

„Funkcija te Vlade je bila da premosti vlast u Srbiji do trenutka održavanja vanrednih parlamentarnih izbora. Oni su se desili u roku od tri meseca. Ta Vlada je bila, a trebalo bi i sada da bude, Vlada koja bi raspisala i realizovala nove izbore pod regularnim, demokratskim uslovima”, kaže Milivojević.

Šuplja priča ili borba za fer izbore

U Skupštini Srbije Srpska napredna stranka i njeni koalicioni partneri trenutno imaju gotovo dvotrećinsku većinu. Zbog toga je narativ vlasti da nam prelazna Vlada ne treba, a predsednik Srbije se zaklinje da su to šuplje priče.

„A znate šta znači prelazna vlada, da vam ja prevedem? Baš kako oni to i kažu. Tako, mi napišemo na papiru Vučiću ko će da bude u vladi i on mora to da potpiše. A ako to ne potpiše, onda ćemo mi da ga gepekujemo. Ti magarci će da me gepekuju. Ješić, Ponoš ili ne znam ko. Neću da potpišem i da prihvatim nikada“, rekao je Vučić.

Milivojević ipak kaže da formiranje prelazne Vlade nije bilo nužno ni 2000. godine, pa je do toga došlo. Inercija, strah i bunt desetine hiljada ljudi na ulicama 5. oktobra, umnogome podsećaju na ono što se dešava ovih dana. Na skupu u nedelju na Slaviji bilo je između 100.000 i 102.000 ljudi, kažu iz Arhiva javnih skupova.

„Skup na Slaviji bio je u rangu, ako ne i masovniji od skupa 5. oktobra, kada je Milošević pod pritiskom priznao izborne rezultate. To je uplašilo našu vlast. Vučić se prelazne Vlade ne plaši zato što misli da bi bio raščinjen u toj prvoj fazi, već se plaši da bi ta Vlada ispunila svoju misiju – organizovanje izbora pod normalnim uslovima”, kaže Milivojević.

Rezolucija Evropskog parlamenta

Osim velikog broja građana, fer i demokratske izbore bez prevelikog prostora za izbornu krađu i manipulaciju, tražila je i Evropska Unija. Na taj zahtev, vlasti kao da su ogluvele ili ga potpuno smetnule sa uma.

„Evropski parlament je doneo rezoluciju krajem januara ove godine da su prethodni parlamentarni izbori bili neregularni. Ipak, Evropska komisija, telo koje dođe kao Vlada EU, to nije potvrdila zbog političkog licemerja i kalkulacija”, tvrdi Milivojević.

Njima Vučić ne predstavlja trn u oku, jer sa jednim od najmoćnijih zapadnih država šuruje i blisko sarađuje, te pravi redovne političke ustupke kada su u pitanju goruće teme poput statusa KiM i iskopavanja litijuma.

„To Nemcima i Francuzima odgovara u ovom trenutku i zato ovaj proces nikada nije doveden do kraja. Kada Evropski parlament izglasa takvu rezoluciju, bilo bi logično da Komisija to potvrdi”, kaže Milivojević.

Jedini fokus srpskoj opoziciji trebalo bi zato da bude borba za bolje izborne uslove, pa kada se takvi izbori održe „kom opanci, kom obojci”. (www.vreme.com, portal nedeljnika „Vreme“, Mila Jovanović, 23.12.2024)

недеља, 22. децембар 2024.

Milivojević: Vučić je bijesan jer mu se studenti ne obraćaju


U Beogradu su počeli zajednički protesti poljoprivrednika i studenata, koji sedmicama blokiraju fakultete. Okupljanjima na Trgu Slavija pridružio se i veliki broj građana.

Gost vijesti bio je Cvijetin Milivojević, politikolog. (www.balkans.aljazeera.net, TV Al Jazeera Balkans, voditeljka Jelena Milutinović, 22.‚2.2924)

https://www.youtube.com/watch?v=qEIOCi_7wP8

http://balkans.aljazeera.net/news/balkan/liveblog/2024/12/22/hiljade-ucesnika-protesta-na-trgu-slavija-u-beogradu?update=1457229

четвртак, 19. децембар 2024.

Ignorisanje ili apsolutna odgovornost apsolutiste

Kao što se ono onomad, u formi „antibirokratske i jogurt revolucije“ i liku Slobe-Slobode, Srbiji, prema Milovanu Vitezoviću, „dogodio narod“, tako izgleda da se našem današnjem Poglavici - „događaju deca i omladina“.

U prilog tome prepisujem dva aktuelna beogradska grafita: „Ja sam sa (O)mladine strane.“ I: „Deca: Car je go!“

Drvim o tome sedam i po godina, tj. sve vreme Poglavičinog predsednikovanja Srbijom.

Kao što sam mlatio i o protivustavnom predsednikovanju Borisa Prvog Lepog, od donošenja Ustava 2006. do konca njegovog drugog mandata. Između ostalog, i u brojnim kolumnama u „Danasu“ („Predsednik Milošević, pardon, Tadić“, 20.12.2010; „Štajger  iz nemačke krigle“, 15.3.2010. itd), ali i u „Politici“ („Ruženje putevima rimskih careva“ , 1.9.2011) i još kojekude i gdegod.

Dakle, ovo ovde, u, i tada i danas, prorežimskoj „Politici“, opisao sam još onda, ali ne zato što, da se poslužim Poglavičinom retorikom, „mrzim Vučića i rušim Srbiju“. Dapače:

„Sve mi ovo sve više liči na onu reklamu za margarin. „U sve se meša”, naime, naš predsednik, i u ono što jeste i u ono što nije, po Ustavu, njegova nadležnost. Prema članovima (od 111. do 121) Ustava Srbije, koji uređuju nadležnosti predsednika Republike, predsednik izražava državno jedinstvo Republike Srbije. Takođe, i predstavlja Srbiju u zemlji i inostranstvu, ukazom proglašava zakone, predlaže Narodnoj skupštini kandidata za predsednika vlade i nosioce nekih funkcija, postavlja i opoziva ukazom ambasadore Republike Srbije na osnovu predloga vlade, prima akreditivna i opozivna pisma stranih diplomatskih predstavnika, daje pomilovanja i odlikovanja, vrši i druge poslove određene Ustavom. Predsednik Republike, u skladu sa zakonom, komanduje Vojskom i postavlja, unapređuje i razrešava oficire Vojske Srbije. I to je to.

Dočim, u istom tom Ustavu koji je, svojevremeno, i donesen upravo zahvaljujući ad hok savezništvu Tadića, Koštunice i Nikolića, lepo piše da je nosilac izvršne i političke vlasti u zemlji – Vlada. Da ona, a ne predsednik Republike, utvrđuje i vodi politiku zemlje...“ („Politika“, 1.9.2011)

Zato i jesam, kao pozitivan primer, isticao onu petogodišnju epizodu predsednikovanja Njegove eks Ekselencije (T.N), ne zbog njegovog znanja i zvanja, već zbog saglasnosti ustavne teorije i njegove političke prakse, u vreme mandata tog predsednika Srbije (2012 – 2017).

Zato i jesam šest godina brojao koliko je Lav Koji Sedi Na Dve Hoklice (LKSNDH) obećao, pa slagao, da će se, shodno ustavnoj obavezi, povući sa mesta šefa stranke i postati predsednik svih građana. Brojao sam do 26, toliko da se čak i Poglavica iznervirao, pa je, u jednoj TV tiradi, rekao da i „nisam neki pravnik“ (nije slagao, nisam uopšte pravnik), ali će, eto, da me „uteši“, stvarno da se i povuče. I povukao se.

Poglavica je svoje protivustavno delovanje konačno, pre neki dan - izgledalo je da se time, po principu “to, može mi se”, čak i hvali - ogolio vasceloj pastvi u direktnom TV prenosu tzv. tematske sednice Vlade Srbije kojom je on lično, a ne premijer, i rukovodio u višesatnom monologu, preslišavajući ministre, ne ostavljajući im mogućnost ni da odgovore na njegove kritike, bezobzirno priznajući da baš on, a ne, za to Ustavom i zakonom zaduženi i ovlašćeni, u ovoj zemlji, o svemu i svačemu odlučuje.

Takođe je potvrdio da je “ćutanje zlato”, a nemešanje u svoj posao i nepostavljanje suvišnih pitanja, uz već tradicionalnu nekompetenciju i bespogovornu odanost Poglavici, najsigurniji put do najviših državnih i upravljačkih fotelja (ali i opstanak u njima) u ovoj zemlji.

Studenti i maturanti su izgleda, kao sinjski alkari, uboli – “u sridu”.

Oni se uopšte ne obraćaju Poglavici, već - nadležnim institucijama.

Jednostavno, stavili su ga na – ignore. Ignorišu njega, a time i njegovo permanentno iskakanje iz sopstvenih, a uzurpiranje tuđih ustavnih ovlašćenja.

I čini se da su ga pogodili u žicu. Jer, baš to ga dovodi do besa. Što oni sve glasnije i jasnije od njega ništa ne traže niti zahtevaju, to im se on sve više nudi, i sve više im nudi. Nudi im se za razgovor, nudi se da ih primi, obećava im, sve jevtinije i sve povoljnije stambene kredite, pa kako je krenulo, još će ponuditi i potpuno besplatne stanove samo da uvaže da je on to što, po Ustavu nije, a umislio je da jeste.

I što su protesti masovniji, disperzivniji i tvrdoglaviji, to je Poglavica darežljiviji, sve je više šargarepa. Zaglušen studentskim zvižducima, one večeri na Andrićevom vencu, čak je izrekao i onu čuvenu Titovu: “Studenti su uvek u pravu.”

Štap je, za sada, dao u ruke tzv. državnim parastranačkim službenicima i propagandnoj državnoj paravojsci: oni su tu da prete, privode, batinaju, skraćuju, kako im se prohte, školska polugođa, uvode prinudne raspuste  studentske ferije, kako im se prohte; elaboriraju sumabolne teze o političkoj pedofiliji, ukidajući pravo čak i devetnaestogodišnjim maturantima na izražavanje mišljenja…

Ponekad se čini da je spreman da revidira.

Baca mamce na sve strane. Od, tradicionalnog, izlaza putem (oktroisanih) “redovnih vanrednih” izbora koje niko ne traži, preko “savetodavnog referenduma” o sopstvenom opozivu, preko “dezinformerske” udice u naslovu “predsednik razmišlja o povlačenju sa funkcije za tri meseca”, do paničnog pitanja “šta bi bilo kada bi se predsednik povukao” i odgovora “Srbija bi potonula”…

U jednom trenutku čak je “zamolio Anu”, tj. zakonodavnu granu vlasti, da stavi na skupštinski dnevni red ono što je odbila da učini onog dana kada je izvršila državni udar ukidajući Skupštinu i proglašavajući samu sebe za parlament, dakle, i zahtev opozicije za opoziv Vlade zbog odgovornosti za pad nadstrešnice u Novom Sadu, i zahtev za opoziv same Ane (Poglavičine Tajnice), pa čak I ponovno glasanje o budžetu i onih ostalih 50 zakona i akata koje je “Ana” sama oktroisala.

Ovo sada liči na igru živaca. Igru isrpljivanja. Ko će biti izdržljiviji?

Prvi ozbiljniji test biće doček Nove 2025. Bude li, na beogradskom Trgu Republike ili, primerenije, Studentskom trgu, neke reprize dočeka 1997, a ne kolektivnog raspusta do, tamo nekog 20. januara, Poglavica bi, u najmanju ruku, mogao da obuče odelo Deda Mraza.

Opoziciju, do sada, ne pomenuh.

Ako u oporbi zaista misle da predsednica Skupštine (zakonodavna vlast), bez Poglavice, ne donosi nikakve odluke, ako zaista veruju da to ne radi ni predsednik Vlade (glavna institucija izvršne vlasti), ako već tvrde da je predsednik Republike, protivustavno, i tužilac i kadija (sudska vlast) – onda opozicija treba da zahteva jedino i isključivo odgovornost predsednika Republike, a ne zaobilaznim putem, tražeći ostavke onih koji ionako “ni o čemu ne odlučuje”. I onda se u tome mora biti dosledan.

I malo da razbijem iluzije onima koji veruju da je Poglavica “priteran uza zid” i da “samo što se nije predao, povukao ili pobegao” – podsećanje na jedan mali detalj iz srpske političke istorije s kraja 19. veka.

Između Kneževine Srbije i Austrougarske, 28. juna 1881. potpisan je dokument (Tajna konvencija), kojim se Srbija obavezala da neće zaključivati bilo kakve, političke, ekonomske i trgovinske ugovore sa drugim državama bez prethodnog odobrenja AU, kao i da će priznati austrougarsku okupaciju Bosne i Hercegovine i sprečavati svaku agitaciju koja bi bila usmerena protiv te okupacije.

Tom konvencijom Srbija i knez Milan Obrenović napustili su prorusku i zauzeli proaustrijsku spoljnopolitičku orijentaciju. Konvencija je najpre potpisana na 10 godina, ali je, sada već, kralj Milan, pre svoje abdikacije 9. februara 1889, sklopio sa AU tajni dodatak ugovoru kojim je produžio važnost Tajne konvencije do 13. januara 1895.

Milan Obrenović, u vreme prvog potpisivanja konvencije, još samo knez, a ne i kralj Srbije, zapravo je iskoristio načelan pristanak vlade za pregovore (iako nije imao mandat za prihvatanje), pa da on pregovore preuzme u svoje ruke.

Zato pitanje za opoziciju: Šta je vaš plan, ako se ispostavi da se naš Poglavica, mnogo pre obećanog “savetodavnog referenduma” ili oktroisanih izbora, nekome obećao ili obavezao nekom tajnom konvencijom, poput one “litijumske” sa Nemačkom ili one u obliku usmenog prihvatanja “francusko-nemačkog plana” o odricanju od Kosova i Metohije?  (cvijetinmilivojevic.blogspot.com, 20.12.2024)

среда, 18. децембар 2024.

Sada je svima jasno ko je najodgovorniji za pad nadstrešnice u Novom Sadu

Sednica Vlade Srbije koja je u utorak održana u Palati Srbija dokazala je da mi zaista nemamo ni premijera, ni ministre. Na osnovu viđenog, da se zaključiti da ne postoji nijedan projekat u ovoj državi o kojem ne odlučuje predsednik Aleksandar Vučić. Kad se tome doda izjava v.d. direktorke Infrastruktura železnica Srbije Jelene Tanasković, koju je dala na saslušanju u tužilaštvu u vezi rekonstrukcije Železničke stanice u Novom Sadu, logičan sled je da odgovornost za tragediju treba tražiti na adresi Andrićev venac broj 1.

“Tematska sednica Vlade, na kojoj će prisustvovati predsednik Aleksandar Vučić”. Tako je najavljena sednica koja je u utorak održana u Palati Srbija, a gde su građani u direktnom prenosu mogli da vide na koji se način donose sve odluke u našoj državi.

Darko, Zlatibore, Irena, Jagoda… preslišavao je redom predsednik Aleksandar Vučić ministre u Vladi Miloša Vučevića. I oni su se odazivali kao u “pačijoj školi” i zapisivali sve ono što im je naloženo.

A naloženo je svašta. Predsednik je, tako, rekao premijeru da Vladu treba da rekonstruiše od marta do maja nastupajuće godine. Zahtevao je od ministara i da formiraju tim koji će se baviti eventualnim sankcijama SAD protiv Naftne industrije Srbije. Taj tim će imati i jedan poseban zadatak – da drži na oku direktora Srbijagasa Dušana Bajatovića. Ministar zdravlja Zlatibor Lončar dobio je zaduženje da pet, četiri ili tri dana pred Novu godinu kaže ljudima šta mogu da očekuju u vezi listi čekanja

“I po pitanju katarakte i po pitanju ortopedskih pomagala i po pitanju magneta i slajsnih skenera. Svega“, rekao je Vučić.

Tražio je i da se ubrzaju radovi na Moravskom koridoru do Vrnjačke Banje i od Šapca do Loznice… Za premijera Vučevića imao je i posebno zaduženje – da se smanje putovanja na egzotične destinacije.

Ovaj performans praktično je potvrdio ono što je na saslušanju u tužilaštvu rekla v. d. direktorka Infrastrukture železnica Srbije Jelena Tanasković. Ona je tom prilikom praktično svu odgovornost za projekat rekonstrkcije Železničke stanice u Novom Sadu prebacila na bivšeg ministra Gorana Vesića i predsednika Aleksandra Vučića.

“Sve odluke donosili Vučić i Vesić“

Kako pokazuju dokumenti u koje je imala uvid Nova ekonomija, Tanasković je u iskazu pred tužiocem tvrdila da je Vesić insistirao da on vodi sve projekte, jer se tako dogovorio sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.

 “Ministar Vesić mi je rekao da je to jedini uslov da budem direktor (Infrastrukture železnice Srbije, prim. aut.), da prihvatim da on apsolutno upravlja i vodi sve projekte, jer je on navodno dogovorio sa predsednikom da se svi projekti isključivo tako vode”, rekla je Tanasković.

Da li sve ovo zapravo znači da tu “čuči” i odgovornost za tragediju u Novom Sadu i da je prava adresa Predsedništvo Srbije?

Politikolog Cvijetin Milivojević kaže da svi imamo utisak da je baš tako.

 “Iako mi mislimo da se nijedna odluka u Srbiji ne može doneti bez amina Vučića, to ne abolira sve ove nesretnike koji su sedeli na ovoj sednici Vlade. Posebno ne abolira Miloša Vučevića koji je premijer, a navodno i predsednik najveće stranke u Srbiji. Ako Vučeviću ne smeta da mu Vučić bude šef, iako bi po logici stvari trebalo da budu obrnuto, ako svima njima to ne smeta… Oni su njegovi saučesnici. Ako tužilaštvu ne smeta ono kad je Vučić preuzeo više od 1.000 strana o padu nadstrešnice, kako je sam rekao nekoliko dana posle tragedije, onda su i oni saučesnici, jer Vučićev posao nije sudska vlast. Ako Ustavnom sudu ne smeta to što je on faktički, diktirajući Ani Brnabić, preuzeo i Skupštinu, odnosno zakonodavnu vlast, onda su i oni saučesnici”, kaže Milivojević.

Smatra i da postoje dva ugla gledanja i dva moguća pristupa ovakvoj situaciji.

“Postoji mogućnost jednog strateškog komunikacionog pristupa, koji koriste studenti. Oni se uopšte ne obraćaju Aleksandru Vučiću, već institucijama. To je zaista dobar način, ignorišu ga, kao i njegovo permanentno iskakanje iz svojih ustavnih ovlašćenja. To izaziva dobru povratnu reakciju, jer takav pristup Vučića mnogo nervira. Oni ništa ne traže od njega, a on se sve više nudi, pa je dva puta dnevno na televiziji i pride jednom na Instagramu”, navodi Milivojević.

Drugi pristup je onaj koji bi, kako kaže, trebalo da praktikuje opozicija.

“Ako zaista mislite da predsednica Skupštine Ana Brnabić ne donosi nikakve odluke, ako zaista mislite da to ne radi ni premijer Miloš Vučević, zašto ne tražite utvrđivanje Vučićeve odgovornosti? I zašto u tome niste dosledni. Da se stvari ne prekidaju na pola, već da se izguraju do kraja”, pita Milivojević.

“Predsednik mora biti saslušan”

Advokat Ivan Ninić smatra da bi tužilaštvo moralo da reaguje i da pozove i sasluša Aleksandra Vučića u vezi rekonstrukcije Železničke stanice u Novom Sadu.

 “Jelena Tanasković je rekla ono što svi znamo, da postoje paralelne strukture koje upravljaju pojedinim ministarstvima, javnim preduzećima i megalomanskim infrastrukturnim projektima. Činjenica je da pojedine državne sekretare, pomoćnike ministra i savetnike postavlja lično Aleksandar Vučić. Tim ljudima koordinira šef Vučićevog kabineta Ivica Kojić. Znači, predsednik republike preko svog kabieta uzurpira Vladu. Nemoguće je u takvoj situaciji raditi i uspostaviti subjektivnu odgovornost ljudi koji su na čelu tih resora”, kaže Ninić.

On smatra da bi tužilaštvo moralo da reaguje i sasluša predsednika Srbije.

“Vučić je čovek koji drži sve konce u svojim rukama, ali nikada nije odgovoran ni za šta. Poseban paradoks je to što tužilaštvo nikada ne sme da ga pozove i da ga sasluša. Posle izjave Jelene Tanasković, on bi morao da bude pozvan i saslušan. Jer, on je učestvovao u kontaminiranju dokaza, manipulisao je na konferenciji za štampu sa onim registratorima, a neposredno nakon nesreće rekao je da je imao uvid u hiljade stranica dokaznog materijala o rekonstrukciji železničke stanice. Dolazimo do situacije da mora da bude saslušan čovek koji sve vreme ometa istragu, usmerava je u određenom pravcu i prejudicira odluke nadležnih organa. Kao u slučaju Gorana Vesića, kad je pravosuđu praktično nacrtao kako treba u ovom slučaju da se ponaša”, kaže Ninić i zaključuje da izjava Jelene Tanasković nju ne oslobađa krivice, jer je bez obzira na sve što je iznela na saslušanju pristala da bude direktorka. (www.nova.rs, portal, Jelena Jelovac, 19.12.2024)

уторак, 17. децембар 2024.

Milivojević: Novi izbori za opoziciju bespredmetni ukoliko se ne poboljšaju uslovi

Politikolog Cvijetin Milivojević za Euronews kaže da je za svaku opozicionu stranku u Srbiji od presudnog značaja da gleda šta se dešava u njenim redovima, kao i da je suvišno tražiti krivca za neuspehe. On ističe da bi izbori kao rešenje aktuelne krize za opoziciju bili bespredmetni ukoliko se ne poboljšaju uslovi, a nove političke struje vidi u studentima i novim aktivističkim pokretima.

Preispitivanje i podele u opoziciji: Neki razloge izbornih poraza traže u sopstvenim redovima, na meti kritika i Đilas

Na ovu temu za Euronews Srbije su govorili politikolog Cvijetin Milivojević i direktor agencije Faktor Plus Vladimir Pejić.

Milivojević je naveo, između ostalog, kako više ne postoji jedinstveni front opozicije.

"Ako je Stranka slobode i pravde najjača stranka u opoziciji, onda ima stvarno rezona da se na takav način govori. Ja mislim da bi svi lideri opozicije trebali  da vode računa o tome šta se dešava u njihovim redovima, u njihovim strankama. Drugo, ja mislim da ne postoji više jedinstveni front opozicije. On se definitivno raspao pred ove lokalne izbore koji su bili u junu, kada je deo opozicije odlučio da ne izlazi na te izbore, a deo opozicije prekršio obećanje da neće izaći na izbore, pa je izašao na izbore. Prema tome, sada je iluzorno tražiti nekog novog lidera i pitati se da li je Đilas možda taj lider ili nije. Verovatno da nije taj lider i verovatno nikad neće biti taj lider", kaže Milivojević.

Na pitanje da li bi opozicija učestvovala na izborima i u kakvom sastavu ukoliko bi oni danas bili raspisani, sagovornik Euronews Srbija je rekao:

"Mislim da u ovom trenutku jedna od izlaznih varijanti za ovu vlast predstavlja raspisivanje izbora. Predsednik je već pominjao i tzv. savetodavni referendum o svom opozivu, a vlast, pogotovo ako je sigurna u svoj rejting, ide na izbore kao krajnje rešenje. Međutim, iz ugla opozicije, ja mislim da su izbori bespredmetni pre nego što se popravi sve ono što smo imali na decembarskim izborima i na junskim, što je konstatovao i Evropski parlament, a trebala je da konstatuje i Evropska komisija, pa je iz nekog razloga povukla ručnu. Prema tome, besmisleno".

"Ja mislim da je najbolje rešenje zapravo, ako želimo izlaz iz ove situacije, iz ovog ćorsokaka, da predsednik konačno prizna da je nešto pogrešio, da povuče ručnu i da kaže da je ono što se desilo u Narodnoj skupštini Republike Srbije prilikom izglasavanja budžeta i još 50 zakona, a što gledamo danas u Parlamentu Vojvodine, protivustavno i protivzakonito. Ja priznajem da smo pogrešili i vraćam na ponovnu raspravu zakonu o budžetu i svetu. To je rešenje, a rešenje u vidu oktroisanih izbora, nije rešenje" i dodaje:

"Budite sigurni da najveći deo opozicije, iako se sada ponašaju kao rogovi u vreći, ne bi prihvatio sada izbore. Dakle, u ovom trenutku to bi bio problem." (www.euronews.rs, TV Euronews “Euronews dan”, voditeljka Roksanda Babić, Srbija, 17.12.2024)

https://www.youtube.com/watch?v=ECtOHLH7XrI&pp=ygUvZXVyb25ld3Mgc3JiaWphIGN2aWpldGluIG1pbGl2b2pldmljIDE3LjEyLjIwMjQ%3D

понедељак, 16. децембар 2024.

Bezbedan izlaz iz kružnog toka: Šta se krije iza Šapićeve najave o povlačenju iz politike

Kada je prošle nedelje gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić, usred razgovora o komunalnim projektima, pomalo rezigniranim i uvređenim tonom najavio povlačenje iz politike, ta rečenica, očekivano, odjeknula je jače nego sve ono što je pre i posle toga izgovorio tokom dvadesetdvominutnog gostovanja u jutarnjem programu RTS-a. Iznenađenje je još veće ako se zna da je intervju na javnom servisu bio upriličen povodom prvih sto dana njegovog drugog mandata na čelu prestonice, što je, prema političkim običajima, uglavnom prilika za podvlačenje prve, a ne poslednje crte nečijeg učinka, za najave i nova obećanja, a ne za rastanke i opraštanja.

Kajanje u samoodbrani: Jednodnevni desant socijalista na Šapića

Simbolično, samo što je u razgovoru objasnio šta mu je bila namera sa sada već čuvenim kružnim tokom i semaforima kod ulaska na Brankov most sa novobeogradske strane, Šapić kao da je odlučio da i sam izađe iz ličnih kružnih tokova, pa je gotovo usput, praktično kao apoziciju u rečenici, ali nikad direktnije, obznanio svoju odluku o povlačenju:

„U ovom poslu sam više od petnaest godina, nemam neke preterane političke ambicije, i više puta sam rekao da je posle ovog mandata dosta...“, na šta ga je voditeljka prekinula i pitala da li je dosta sa Beogradom ili sa politikom, a on je jasno i bez zadrške rekao: „Sa politikom“ i dodao da ga „politički rejtinzi više ne zanimaju“.

Neupitan za motive takve odluke, Šapić je nastavio dalje da analizira komunalne probleme i projekte, ali je u javnosti ostalo da lebdi pitanje: Zašto? Ili: Zašto baš sada? Jer kada jedan političar najavi povlačenje iz politike, onda to obično biva zato što je doživeo debakl na izborima ili izgubio poverenje u sopstvenoj stranci. Kod Šapića jeste u igri „argument broj dva“, ali uz jedno „ali“: on to poverenje među naprednjacima, od momenta kada je postao potpredsednik stanke, nikada nije ni imao. Uprkos tome što je u miraz SNS-u doneo celu svoju parlamentarnu stranku i 120.000 glasova na izborima 2020. godine, Aleksandar Šapić jednostavno nikad nije bio prihvaćen među naprednjacima. Doduše, barem u početku, jeste bio prihvaćen od onog čija je podrška u SNS-u važnija od podrške svih 800.000 članova stranke zajedno – predsednika Aleksandra Vučića. Međutim, već u kampanji za beogradske izbore, sa uveliko nataloženim aferama iza, ali i ispred sebe (od legalizacije kuće, preko neprijavljene vikendice u Trstu, do krivične prijave protiv šefa kabineta zbog sumnje da je nameštao tender), ali i sa samonametnutom ulogom otpadnika sa večno izdvojenim mišljenjem u stranci koja, inače, tako nešto (a da nije namenski i strogo konstrolisano) ne dopušta ni zaslužnijim članovima, Šapićevo poverenje počelo je da se kruni i tamo gde mu je jedino bilo važno ‒ kod Vučića. Rezultat toga je da su izbornu utakmicu koju je vodio, umesto njega, vodili drugi, pre svega ministar finansija Siniša Mali, koji je izlazio na crtu opoziciji u predizbornoj kampanji. Pored sve muke, to je bivšem sportskom šampionu svakako udarilo i na sujetu. O gubitku Vučićevog poverenja govori i činjenica da je u Beogradu, koji zvanično vodi, i sada na periferiji zbivanja. Kapitalne projekte poput metroa vodi – opet - Siniša Mali, a vodio ih je donedavno i Goran Vesić, pre ostavke i hapšenja nakon tragedije u Novom Sadu. Šapić se, uglavnom, bavi manjim, komunalnim problemima i poslovima, a samom sebi je pride dao zadatak ideološke čistke prestoničkih simbola, koju niti je ko od njega tražio, niti to donosi stranci nekakve poene.

Da Šapiću nije svejedno zbog marginalizacije njegovog lika i dela, govori i njegova nedavna izjava kada je, prek kakav je, na novinarsko pitanje o metrou, odmah cinično ispalio: „Pitajte Malog kad ga vidite, ja se time ne bavim“. Zato bi priča o povlačenju, ako nije još nešto, mogla da bude njegovo priznavanje realnosti o tome kakva mu je politička budućnost i svojevrstan izlaz iz ličnog kružnog toka u kojem se našao.

(Samo)odstranjivanje stranog tela

Politikolog i analitičar Cvijetin Milivojević smatra da je Šapić od starta bio strano telo u Srpskoj naprednoj stranci i da je njegovo povlačenje iz politike zapravo način da se to strano telo bezbedno (samo)odstrani.

„Šapićeva izjava o napuštanju politike deluje kao njegovo konačno shvatanje realnosti. On je u SNS-u bio i ostao strano telo. Uneo je u nju čitavu svoju stranku, postao potpredsednik i kandidat za gradonačelnika, iako je za ovo drugo mesto bio već viđen Goran Vesić, ali u stranci nikada nije prihvaćen i dobar deo članstva je bio protiv toga da dobije sve te funkcije. On je i na čelo Beograda došao kao oktroisani i oročeni gradonačelnik. Setite se da je na gradskim izborima 2022. na tu funkciju došao praktično protivno volji birača, pa su Vučić i Đilas dogovorili nove izbore koji su održani u decembru 2023, a zatim ponovljeni. I tu je Šapić ostao gradonačelnik jer se opozicija podelila“, kaže Milivojević.

Prema njegovim rečima, i sve što se dešavalo nakon toga, govori da je Šapić već dugo u stranačkom zapećku.

Razvojni put - od građaniste do velikog Srbina

Cvijetin Milivojević kaže da je Aleksandar Šapić tokom 15 godina bavljenja politikom prešao ogroman put na političkom spektru, i da je taj put uvek bio popločan ekstremnim stavovima i ponašanjem, a posebno bahatim stavom prema predstavnicima medija.

„Najpre, Šapića je uvek pratio manjak znanja, a višak zvanja. U ovo drugo spada i njegova čuvena doktorska titula. Od slavnog vaterpoliste postao je političar, međutim, njegova prva opcija bila je građanska, Demokratska stranka, i ja verujem da je on tada zaista bio građanski orijentisan. Međutim, i u to vreme je bio ekstreman, sećam se kako je kao Đilasov i Tadićev čovek pretio opoziciji batinama. A, kada je prešao u SNS, postao je veći naprednjak od naprednjaka. Da bi na kraju otkrio u sebi velikog Srbina“, kaže Milivojević i dodaje da su poslednji Šapićevi „ispadi“, poput onog sa izmeštanjem Titovog groba i Grobnice narodnih heroja na Kalemegdanu, ali i, blago rečeno, negativan stav prema LGBT populaciji, možda i njegovi poslednji pokušaji da se pozicionira na nekoj strani političkog spektra:

„Ali i to čini poprilično nemušto i na ekstreman način, kojim mnogo više odbija, nego što privlači ljude.“

„On je kao gradonačelnik Beograda doživeo da Beograd, kada su veliki projekti u pitanju, postane periferija Surčina (gde se grade objekti za EKSPO), a on periferija tih najbitnijih događanja i projekata, ali i političkog života. Njegovo ime se sve ređe pominje, njegovo prisustvo na bitnim događajima je sve manje primećeno, pa je vrlo moguće da je i sam shvatio da u okviru SNS-a nema veliku perspektivu i da mu je jedan od izlaza povlačenje iz politike i aktiviranje u nekoj drugoj oblasti“, smatra Milivojević.

Beg od afera?

Ipak, prema mišljenju jednog dela analitičara i političke javnosti, mogući razlog za Šapićevo povlačenje iz politike mogao bi da bude i izlaz iz brojnih afera koje ga prate. Odbornica Zeleno-levog fronta u Skupštini grada, Natalija Stojmenović, jedna je od onih koji to vide kao Šapićev ključni motiv za odlazak u političku penziju.

„Posle svega što je uradio u Beogradu, posle svih afera, koruptivnih ugovora i izbegavanja odgovornosti, povlačenje Šapiću sigurno deluje kao najbolja opcija. S obzirom na broj krivičnih prijava koje ima, sigurna sam da to nije opcija (koja će ga izbaviti)“, zaključuje Stojmenović za „Danas“.

Cvijetin Milivojević, analizirajući ovaj mogući Šapićev motiv, kaže da bi aktuelni gradonačelnik zaista mogao da se nađe u opasnosti ako bi se otvorile brojne afere čiji je akter.

Pitanja, za sada, bez odgovora

Najavljujući svoje povlačenje iz politike, Aleksandar Šapić nije detaljnije ulazio u motive takve odluke. Redakcija NIN-a pokušala je da dobije od njega odgovor šta su motivi za takav korak, ali do zaključenja ovog broja on nije odgovorio na naša pitanja. Ipak, iz njegove PR službe, odgovorili su da će gradonačelnik naknadno odgovoriti na pitanja. Pored motiva, želeli smo da saznamo da li je odluku o povlačenju doneo sa ili bez konsultacija sa Aleksandrom Vučićem, pod kojim uslovima bi je promenio i čime bi se bavio nakon završetka mandata na mestu gradonačelnika Beograda, ako se povuče.

„Šapić je u politiku, ali i u gradonačelničke mandate ušao veoma ambiciozno, međutim, usput su isplivale i brojne afere u koje je upleten. Nema dileme da Šapić trenutno predstavlja slabu, ako ne i najslabiju kariku u SNS-u i ako dođe do procene da bi njegove afere mogle da ugroze stranku, nema sumnje da će biti pušten niz vodu. Moguće je da bi povlačenje iz političkog života u nekakvu ilegalu bila jedna od solucija koja bi umanjila šanse da te afere budu otvorene“, kaže Milivojević.

Kuda dalje?

Šapić nije ostavio naznake čime bi se bavio posle politike, ako se iz nje zaista povuče. Ipak, Cvijetin Milivojević smatra da njegov karakter i mentalitet ne odaju sliku čoveka koji će se tek tako zatvoriti u ilegalu.

„Hoću da verujem da je od vaterpola zaradio dovoljno novca, ali deluje da bi, ukoliko napusti politiku, mogao da se bavi nekakvim biznisom. Osim toga, humanitarna fondacija koju je osnovao i dalje radi. Verujem da mu sujeta i mentalitet sportiste neće dozvoliti da se tek tako povuče u anonimnost i da će i nakon završetka mandata na mestu gradonačelnika u nekom obliku ostati deo javnog života“, kaže Milivojević.

Na kraju, uvek postoji i opcija često vrlo bliska političarima, koju do samog kraja ne treba odbacivati - da se Šapić predomisli i ostane u politici. Jer, u politici, u kojoj je prevrtljivost modus operandi, menjanje mišljenja je pre pravilo nego izuzetak. A, 2027. su novi izbori, na svim nivoima, i ukoliko bi Šapiću u toj podeli karata zapao neki jak štih, ne bi mu bio nikakav problem da zaboravi da je išta rekao u jednoj usputnoj rečenici na jutranjem programu RTS-a. (www.nin.co.rs, NIN, Ivan Đurđević, 11.12.2024)

петак, 13. децембар 2024.

Milivojević: Vlast u Srbiji je tri puta prešla crvenu liniju u posljednjih 15 dana


“Predsednik se posle svega što je urađeno pokušava vaditi na ovaj način što evo danas pljušte nekakve ostavke, ali to nisu ostavke koje traže studenti.”

“Mi smo u 15 poslednjih dana videli da je tri puta ova vlast prešla onu crvenu liniju, ono što se ne radi. Najpre je Ana Brnabić izvršila državni udar unutar parlamenta i, recimo 50 zakona ona usvojila sama bez rasprave, što je apsolutno protivustavno, protivzakonito i verovatno za krivičnu odgovornost. Potom je prvi put u istoriji, evo ja mogu da vratim se na ‘68. godinu, na one studentske proteste u vreme Josipa Broza Tita, prvi put je zapravo u istoriji beogradskog univerziteta posle Drugog svetskog rata u zgrade fakulteta ušla policija. I treća stvar ova što se desila prekjuče, nakon pres konferencije predsednika, kada je policija izašla da faktički razbija studente koji su mirno protestovali ispred ispred zgrade Predsedništva. To se ne čini, ja mislim da se zapravo predsednik tu posle svega što je urađeno pokušava vaditi na ovaj način što evo danas pljušte nekakve ostavke”, politolog Cvijetin Milivojević. (www.balkans.aljazeera.net, TV Al Jazeera, 13.12.2024)

https://www.youtube.com/watch?v=vVk2f_R8R1Q

https://balkans.aljazeera.net/videos/2024/12/13/milivojevic-vlast-u-srbiji-je-tri-puta-presla-crvenu-liniju-u-posljednjih-15-dana

четвртак, 12. децембар 2024.

Vučić je poslao policiju s pendrecima na studente i prešao crvenu liniju. Treći put u 15 dana

Aleksandar Vučić u zgradi Predsedništva, studenti ispred. Predsednik premešta prazne registratore na kojima stoji nalepnica sa rukom ispisanim “nadstrešnica”, stiže mu odgovor “ruke su vam krvave”. Vučić kaže sve sam zahteve ispunio, omladina viče “kukakvice”. Na posletku, predsednik poručuje “što bi meni bilo potrebno nasilje”, a zatim na studente šalje policiju pod punom opremom da mu pendrecima prokrči put za izlazak iz zgrade. I tako prelazi još jednu crvenu liniju.

Obraćanje predsednika Srbije iz zgrade Predsedništva, koje je započeto u četvrtak u 18 sati, bilo je sve samo ne obično. U prenosu njegovog govora čula se vika studenata spolja, uprkos tome što je on navodno ispunjavao njihove zahteve.

Završeno je kako nije smelo. Kako se moglo videti na snimcima objavljenim na društvenim mrežama, policija je pod punom opremom ušla među studente. I tukla. Pendrecima i pesnicama, a gurala štitovima.

Okupljeni studenti su zatim automobile koji su izlazili iz zgrade Predsedništva ispratili bukom i zvužducima. Potom su pratili policijsku brigadu koja se pred njima povlačila do Ulice kneza Miloša, gde su blokirali raskrsnicu kod Londona.

Uzvikivali se: “kerovi”, “štitite ubice”, “studenti ne ćute“ i “imate li kod kuće decu“.

Studenti Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, koji su blokadu i pokrenuli, saopštili su da predsednik Srbije Aleksandar Vučić nije ispunio njihove zahteve i najavili nastavak borbe.

Pređena je crvena linija

Politikolog Cvijetin Milivojević kaže da je Vučić u četvrtak uveče prešao crvenu liniju. Po treći put u poslednjih 15 dana.

 “Prvi put je ta linija pređena kad je Ana Brnabić u Skupštini Srbije izvela državni udar, poništila parlament i siledžijski saopštila da je usvojeno pedesetak zakona i akata. Drugi put je crvena linija pređena kad je policija upala na Fakultet tehničkih nauka u Novom Sadu. A to se nije desilo ni za vreme studentskih demonstracija 1968. Tako nešto nismo videli u novijoj istoriji Srbije. Reč je o rušenju autonomije Univerziteta i to najbrutalnijem”, kaže Milivojević i dalje navodi:

“Treći put, pređena je crvena linija u četvrtak uveče. Vučić prvo poručuje studentima da im ispunjava navodno neke zahteve, a onda ih naziva stranim plaćenicima koji žele da ruše njegovu vlast. Zatim na te studente pošalje policiju da ih bije”.

Studente ne može da kontroliše

Govoreći o tome u kom pravcu se ova situacija dalje može razvijati, Milivojević kaže:

“Vučić posve sigurno računa na obrt, spajanje praznika, Novu Godinu, Božić, slave… te da će tada doći i do studentskog i đačkog rastanka. Dosad je to uglavnom tako i bilo. Ranije su se protesti u tom prazničnom periodu i završavali. Međutim, ne treba zaboraviti na situaciju z 1996. Tad ne samo da nije bilo studentskog rastanka, već smo tad imali najspektakularniji doček Nove godine na Trgu republike. Potpomognut najpoznatijim umetnicima, glumcima, pevačima koji su se te večeri pojavili na bini. Ne znam da li se sada planira neki paralelni doček Nove godine, ali ništa nije isključeno”, kaže Milivojević.

On smatra da postoji i jedan momenat koji dodatno plaši predsednika države, a to je da se studenti okupljaju širom Srbije, a to ne može da kontroliše.

“Ovog puta se ne ponavljaju ni greške iz prethodnih godina, kad organizatori protesta kažu ‘vidimo se sledeće srede’ i do tad se energija ugasi. Studenti tu grešku ne prave, protestuju u kontinuitetu, svakoga dana i sve ih je više”, zaključuje Milivojević.

Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti zahtevima, za koje Vučić kaže da ih je ispunio.

O (ne)ispunjenim zahtevima

Vučić je saopštio da je doneta odluka da se za 20 odsto povećaju davanja Vlade za materijalne troškove univerziteta i fakulteta u Srbiji. Zatim je rekao i da će biti objavljen asva dokumentacija u vezi rekonstrukcije Železničke stanice u Novom Sadu.

 “Sam sam tražio i od Ministarstva građevinarstva svu dokumentaciju i iz JP „Železnica i infrastruktura“. Ja sam rešio da donesem tu dokumentaciju i da pružim na uvid javnosti i dodelim studentima, samo da ovlaste nekoga… Da znamo, da ne dam baš nekom sa ulice. Ovde je osam registratora, ukupno 195 različitih dokumenata. Vidite koliko je to obimna i ozbiljno pripremljena dokumentacija”, rekao je Vučić i premeštao s lakoćom registratore po stolu, zbog čega se na društvenim teorijama pojavila čitava serija snimaka u kojim ase dokazuje da su prazni.

Rekao je Vučić i da će lično pomilovati sve one koji su pohapšeni na protestu u Novom Sadu.

“Budu li osuđeni za svoje divljanje u Novom Sadu, Beogradu ili bilo gde, lično ću da donesem odluku o pomilovanju. Svi zahtevi su rešeni”, rekao je Vučić.

Na posletku, dodao je i da je uhapšena osoba koja je kolima udarila četiri člana Filharmonije na skupu “Zastani Srbijo”.

Što se tiče zahteva opozicije da se održi sednica Skupštine na kojoj bi se raspravljalo o smeni Vlade, Vučić je rekao:

“Molim vas, gospođo Brnabić, da im stavite to na dnevni red i da im date kvorum, jer rade to zarad rijalitija. Znaju oni da nemaju većinu, jasno im je da neće smeniti ni vas ni Vladu, nego da im traje cirkus još malo. Ja vas molim da im i to pustite i da im vi obezbedite kvorum. To je moja molba, Miloše, za stranku koju vodiš, neka dođu da pokažu svoje lice, da još jednom čupaju mikrofone, kradu toalet papir i da pokažemo razliku između civilizovanih ljudi i onih koji su pljačkali ovu zemlju i koji bi opet to da rade”.

Pre nego što je policija krenula na decu, predsednik Srbije nas je uveravao i da ne želi nasilje.

“Znate li koje je pitanje meni večeras bilo prvo? Pita me Kojić zovu ljudi iz stranke da li da se oni okupe. Mogu da okupe 5, 6.000 u roku od dva sata kad su čuli da se oni okupljaju . Ja sam rekao ni slučajno. Šta treba da radimo, da ih rasterujemo ili ne znam šta? Ja hoću da se ovo vidi. Ja sam baš ovo želeo. Što bi meni bilo potrebno nasilje? Ja sam predsednik svima”, rekao je Vučić.

Videli smo… (www.nova.rs, list Nova, Jelena Jelovac, 12.12.2024)

среда, 11. децембар 2024.

„Utisak nedelja“, decembar 2009: Sloboda kretanja je korak napred prema punoj slobodi

 #utisaknedelje #Srbija #vize

#utisaknedelje #đelić #cvijetinmilivojević #profesorzec #oljabečković #vize #putovanje #slobodakretanja #EU #Srbija

Pogledajte celu emisiju Utisak nedelje iz decembra 2009. godine!

Gosti:

profesor Miodrag Zec

Cvijetin Milivojević

Božidar Đelić

(Profesor Zec - zvanični youtube kanal, 2.12.2024)

https://www.youtube.com/watch?v=oyZ_up1tHRs&pp=ygUbcHJvZmVzb3IgemVjIHV0aXNhayBuZWRlbGpl



Izgleda da su građani pronašli strategiju kojom mogu uticati na vlast

Cvijetin Milivojević o novom vidu protesta 

Protestne akcije petnaestominutnih blokada mesec dana nakon tragedije u Novom Sadu okupile su građane, studente i aktiviste kojima su se pridružili i lideri opozicije koji neumorno, sad već gotovo svakodnevno, na više lokacija ovim putem izražavaju svoje nezadovoljstvo.

Prema rečima našeg sagovornika, upravo ta disperzija protestnih akcija ključna je za njihovu uspešnost i opstanak.

Od pada nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu u kojoj je živote izgubilo 15 ljudi, a dvoje je životno ugroženo, prošlo je mesec dana, a građani i dalje čekaju na ispunjenje zahteva koje su ispostavili vlasti, a građansko nezadovoljstvo proširilo se na više segmenata društva.

Do objavljivanja ovog teksta, 30 fakulteta širom Srbije stupilo je u blokadu nastave, štrajk prosvetnih radnika koji je već uveliko bio u povoju 1. novembra, sticajem okolnosti mobilisao je i prosvetne radnike da se pridruže akcijama, a isto su učinili i brojni građanski i ekološki aktivisti koji su se simultano borili protiv problema na lokalu.

Petnaestominutne akcije blokada dijametralno se razlikuju sa strategijom koja je do sada primenjivana na proteste protiv vlasti. Do sada protesti koje je uglavnom predvodila opozicija oslanjali su se na masovnu mobilizaciju građana i fokusirali se na šetnje kroz glavni grad.

Vlast je uvek imala odgovor na masovne proteste, a prebrojavanje demonstranata postala je jedna od glavnih tema analitičara bliskih vlasti i visokih državnih funkcionera u čemu svakako prednjači predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

Blokade u okviru akcije „Zastani Srbijo“ širinom delovanja uspele su da izdejstvuju, čini se, polupanične odluke vlasti koje su rezultirale ostvkama dva ministra i nekoliko nižih stranačkih funkcionera na državnim funkcijama, ali ni to nije zadovoljilo građane.

Uz dobro afirmisane zahteve i nekoliko autogolova vlasti, izgleda da su građani pronašli strategiju kojom mogu uticati na vlast, a da, zbog konteksta situacije, ne jenjava ni želja da se sa ovakvim akcijama nastavi.

Kako za Danas kaže politikolog Cvijetin Milivojević o tome da li promena strategije ima potencijala da očuva volju građana da svoje nezadovoljstvo iskazuju na ovaj način važno je koga pitamo – vlast ili opoziciju.

On ocenjuje da vlast, kada već protestne akcije ne može da uguši, „navija“ za one proteste koji bi se dešavali povremeno, koji se „razvlače“ i onda spontano ugase.

– To je do sada bila dobitna kombinacija. Kada zakazujete proteste svakog petka ili svake subote to je onda već dovoljno dalek termin, od nedelje do nedelje, da se dobar deo ljudi ohladi od potrebe da dođu na proteste. Takođe, cilj vlasti je da se te akcije uvek razvuku do nekih važnih državnih praznika kada dolazi do spajanja neradnih dana, raspusti, slave, Nova godina… Vlast bi najviše volela da tih protesta ne bude mnogo do tada – objašnjava naš sagovornik.

Cvijetin Milivojević ocenjuje da su ovakve akcije koje podrazumevaju gotovo svakodnevne manje proteste sa manjim brojem učesnika na više različitih lokacija mnogo efikasnije od dosadašnje strategije masovnih šetnji upravo zbog disperzije.

On poručuje da su ove akcije one koji „vole da se bave matematikom i prebrajanjem demonstranata“, stavile u lošiju poziciju gde sa stanovišta nemoći govore o broju okupljenih.

– Sa pozicije nekoga ko voli da se bavi matematikom kao što je predsednik Vučić, ko nas svakog dana izveštava koliko je „u glavu“ ljudi bilo na ulici, čini to više iz nemoći jer se tih „XY“ ljudi što se okupilo na tom mestu nisu jedini, jer je isti ili sličan broj ljudi isto to učinio na više lokacija, pa bi tu oni zapravo i to trebalo da uzimaju u obzir – kaže.

Naš sagovornik ocenjuje da prostorna disperzija akcija predstavlja samo jedan aspekt koji može biti indikator uspešnosti i da je podjednako važno i širenje nezadovoljstva na više segmenata društva, podsećajući da se nezadovoljstvo i pre tragedije osećalo u sferi prosvete, gde su profesori i nastavnici u trenutku nesreče već štrajkovali nezadovoljni uslovima u sistemu obrazovanja.

– Čist građanski povod akcija, poput akcije sprečavanja rušenja mosta i štrajk advokata zbog izmena Krivičnog zakona koji ima potencijal da prekine rad sudstva. Sve to je jako važno. Opšte nezadovoljstvo građana je izazvano tužnim povodima i bahatošću vlasti – dodaje.

Vlast uvek ima izlaz

Milivojević kaže da vlast, u svakom slučaju, ima izlaz.

– Kada je kompletna vlast ustoličena u jednoj osobi koja poništava sve druge insitucije onda se podrazumeva da imate i apsolutnu odgovornost. Vi tada ne možete da bežite od odgovornosti i da govorite da ste samo predsednik, kada ste prethodno protivustavno naravno, u svoju funkciju objedinili sve tri grane vlasti – poručuje.

Naš sagovornik ističe da se ovde više ne radi o postojanju mogućnosti da vlast pronađe izlaz, već postaje pitanje da li je sam predsednik spreman na takve poteze.

– Do sada su to bili izbori, ali opozicija ne traži nikakve izbore. Pa je posle bio savetodavni referemdum, ali opozicija se za sada nije ni tu upecala. Vučić bi mogao i da kaže da je Brnabić u Skupštini postupila neustavno, jer Ustavni sud ćuti. Mogao bi da izađe i u susret studentima, ali postavlja se pitanje da li je Vučić, kao svevlast u ovoj zemlji, otišao predaleko. Da li je kritički i mentalno sposoban da kaže da je negde pogrešio i da povuče račnu a onda da krene dva koraka unazad – objašnjava.

On zaključuje da je od velike važnosti da li će protestne akcije „preživeti“ praznike, ali da je pokretač svega i mora ostati opšte građansko nezadovoljstvo.

– Da bi se ovo opšte građanasko nezadovoljstvo pretvorilo u pobunu potrebno je da se ono prenese i na druge sfere društva. Gde su umetnici, gde su univerzitetski profesori? Da jednog dana izađu na ulice i čistači ulica i da kažu nećemo da čistimo više crvenu boju koju prosipaju demonstranti, daj da vidimo zašto oni to rade, pa da izađe i ostatak školstva. Postoji tu i interesno nezadovoljstvo. Opozicija treba da se pridruži građanima, a impuls dolazi iz građanskog nezadovoljstva – kaže Cvijetin Milivojević. (www.danas.rs, Danas, Lena Stevanović, 10.12.2024)

недеља, 8. децембар 2024.

INTERVJU: Cvijetin Milivojević – Režim se polako urušava pod teretom sopstvenih grešaka!

Gost emisije "Intervju" bio je Cvijetin Milivojević, poznati novinar i analitičar, čija bogata karijera reflektuje njegovu strast prema objektivnom novinarstvu i kvalitetnim analizama. Kao osnivač i direktor agencije za istraživanje javnog mnjenja „Pragma“, njegov rad je postao sinonim za preciznost i profesionalizam u istraživanju izborne volje birača. Njegov pronicljivi pristup omogućava mu da duboko zaroni u složene procese, osvetljavajući političku scenu kroz analize koje razmatraju prirodu vlasti, propuste opozicije i društvene izazove koji su pred nama. Preporučujemo Vam da pogledate ceo intervju i saznate više o brojnim zanimljivim temama.

Intervju je snimljen 5.12.2024. godine u našim prostorijama, u Beogradu. Emisiju je vodio novinar Aleksandar Pavković. (Balkan info, youtube kanal, 8.12.2024)

https://www.youtube.com/watch?v=1GyO3VEyiAE

четвртак, 5. децембар 2024.

Речник увреда 2024.

Расаница, сномиље, тихољубље, али и понесуша („кафа за понети“) и ванродност (уместо курентног енглеског „небинарност“) – победничке су речи у једном од избора за најбољу (лепу, а која има и употребну вредност) нову српску реч у 2024.

Претходних година, у изборима за најлепшу српску реч, највише гласова добијали су и: праскозорје, нигденигдина, мркосвестица, али и речи благодат, благоухан, благовање.

На изборима за нову (стару) најлешу реч у српском језику највише симпатија придобили су „духоклонуће“, „сусрамље“, „прохујак“, али и „безтебност“ и „безнемож“.

У текстовима „Азбучник српске јавне погрде“ (3.2.2024), „Српски политички Црвен бан” (9.5.2024), па „Од Кулина бана до српског јавног Црвен бана“ (12.9.2024), начео сам тему парапсихополитикопатологије наше јавне, па и политичке сцене, даноноћног такмичења у порузи, беспрекидног турнира без правде и правила, у коме су се потпуно избрисале „црвене линије“ између увреда и улизиштва, обзира и пристојности.

„Истина и лаж у политици су релативни, а дефинитивну граничну црту између њих, по правилу, повлачи онај који их дефинише из позиције веће моћи или историјског победника“, приметила је Хана Арент.

Др Јозеф Гебелс , у говору на „Партијском конгресу оданости“ Националсоцијалистичке радничке партије Немачке, 1934. године – дакле, тачно девет деценија пре оног Зобенице или „Вештачке Интелигенције“, свеједно - наложио је својим страначким колегама: „Морамо говорити језиком који народ разуме. Ко хоће да говори народу, мора, како Мартин Лутер каже, да слуша како народ говори.“

Међутим, сав тај нарочити народни језик и  „особите пјесме и поскочице“ што их је у свој „Црвен бан“ скупио Вук Стефановић Караџић, у односу на оно што је моја небитност прикупила само у периоду од 2012. наовамо, делују сасма невино и наивно.

Следи допуњени и проширени азбучник српске политичке погрде за годину 2024:

Аветиња. Аганлија. Агресор. Аждаја. Акреп. Алавац. Аламуња. Алапача. Алкос. Амеба. Антисрбин. Антихрист. Апанажиста. Апаратчик. Апологета. Аутошовиниста. Аџуван.

Бабасера. Бабун. Бабускара. Багра. Баздиговно. Баксуз. Балавурдија. Балван. Балега. Балија. Балоња. Балван. Баљезгаш. Бамбус. Банда. Бандит. Бандоглавац. Бараба. Батероид. Батинаш. Батлер. Башибозук. Безвезњак. Безвредник. Безмуд. Безмозговић.  Безочник. Безубник. Безумник. Беда. Бедевија. Бедник. Белегија. Богохулник. Брабоњак. Безвезњак. Безмудник. Безобразник. Безочник. Бескичмењак. Бескућник. Бесловесник. Бесомук. Беспризорник. Бесрамник. Бестидник. Бесчасник. Бештија. Биво. Бизгов. Бизон. Билмез. Битанга. Бичуља. Блам. Блато. Блебетало. Блејач(ица). Блентов. Блефер. Бљузгов. Богаљ. Богохулник. Болесник. Болештина. Болид. Бољшевик. Боранија. Бот. Ботина. Ботуља. Брабоњак. Брав. Бравац. Братија. Брлог. Брука. Брут. Бубашваба. Бубарус. Бува. Будак. Будала. Будалетина. Буђ. Буђави. Буздован. Бузга. Бузунџија. Букач. Буква. Булазник. Булдог. Булшит. Булумента. Буљаш. Бумбар. Бунга-мајстор. Бурло. Бућка. Буша. Бушотина.

Вабилица. Вазал. Вазелин. Вандал. Варалица. Варварин. Ваћарош. Вашка. Велеиздајник. Велможа. Вепар. Ветропир. Вехабија. Вештица. Визигот. Властитутка. Во. Воајер. Волина. Воњ. Врдалама. Врискало. Врљо. Врпцаш. Вртигуз. Вукодлак. Вуцибатина.

Габор. Гад. Гадура. Гамад. Гангстер. Гаргамел. Гаулајтер. Геак. Гегула. Геда. Гениталија. Геноцидаш. Геџа. Гиздавац. Гилиптер. Гицоје. Главоња. Глиб. Глибавац. Глиста. Глодар. Глупак. Глупандер. Глуперда. Глупсон. Гмаз. Гмизавац. Гној. Гном. Гнус. Гњида. Говедар. Говедо. Говнар. Говно. Говнојед. Гологузан. Готован. Грабљивица. Грамзивац. Гремлин. Грешник. Грлица. Гробар. Грозомор. Грубијан. Губавац. Губичар. Гугутка. Гуза медуза. Гузица. Гузомрд. Гузоња. Гуја. Гуланфер. Гурбет. Гуска. Гушач.

Давеж. Дангуба. Дандара. Дахија. Дволичњак. Дворска луда. Двоцевка. Дебелогузан. Дебелокожац.  Дебил. Дебилчина. Деген. Дегенерик.  Дежмек. Дезертер. Делинквент. Демагог. Дембел. Демон. Денунцијант. Деран. Дериште. Дернектамбура. Дерпе. Деспот. Дивљак. Дијабола. Дилајла. Дилетант. Дилиндара. Дно. Дно дна. Дно каце. Добошар. Доводач. Додвораш. Додола. Дођош. Драмосер. Дрвосеча. Дрекавац. Дрзник. Дрипац. Дрипчина. Дркаџија. Дркош. Дрндара. Дроља. Дронфуља. Дропља. Дртина. Друкара. Дувач. Дудлач. Дудубак. Дудук. Дулек. Дунстер. Дупедајац. Дупелизац. Дупељубаш. Дупеувлакач. Душманин.

Ђаво. Ђилкан. Ђилкош. Ђикан. Ђојлен. Ђон. Ђон-образ. Ђубре. Ђубретар. Ђубриште. Ђувегија.

Евнух. Егзибициониста. Егоманијак. Едип. Ексцентрик. Еутописта.

Жаба крастача. Жбир. Жвалоња. Жваљо. Жваљузгара. Жгадија. Жена нежена. Живина. Животиња. Жицарош. Жонглер.

Зависник. Загађивач. Загонџија. Загушљивац. Закрпа. Залудничар. Замлата. Заморче. Западаш. Заруководилац. Застиђе. Застран. Затуцаник. Заумник. Звекан. Звер. Зврндов. Зглавкар. Згубидан. Зевзек. Зеленаш. Зентара. Зјака. Зла маћеха. Злица. Зло. Злобник. Злослутник. Злосмрд. Злотвор. Злочинац. Злоћа. Зумбул.

Идиократа. Идиот. Избегличина. Извитопер. Издајник. Излапетис. Излучевина. Измет. Измећара. Изрод. Имбецил. Индијанац. Интерешчија. Испичутура. Испраномозгаш. Испрдак. Испуш. Истребљивач.

Јадник. Јадничак. Јадо. Јазавац. Јазбина. Јајара. Јалијаш. Јаловица. Јањичар. Јарац. Јебиветар. Јебигуз. Јегуља. Јуда. Јуришник.

Кабадахија. Кавгаџија. Калауз. Калафонка. Калаштура. Каљугаш. Камарила. Камелеон. Канализација. Канцер. Кантар. Капитулант. Капуљача. Караконџула. Каракушљивац. Касапин. Катил. Каубој. Квазимодо. Квареж. Квислинг. Квиско. Квочка. Кењац. Кепец. Кер. Керина. Керуша. Кетман. Кикирез. Килавац. Кирби. Клемпо. Клен. Клепетало. Клепетуша. Клептоман. Климоглавац. Клипан. Кловн. Клошар. Кљусе. Кмет. Кметска свест. Кмечавац. Кобила. Коза. Козојеб. Кокошар. Кокошка. Кокуз. Колаборант. Колера. Коловођа. Кољач. Коме(н)дијант. Комплексаш. Комуноусташа. Комуњара. Конкубина. Консиљере. Коњ. Коњоводац. Коњокрадица. Коњушар. Копиле. Копитар. Копрцант. Коридорка. Корисни идиот. Корнишон. Коров. Кофераш. Кочијаш. Кочничар. Кочопер. Кочопиздо. Кочопрнџа. Кравар. Краветина. Кравоубица. Крвник. Крволок. Крвопија. Крдо. Крекетуша. Крелац. Крембил. Кретен. Кретенчина. Крешталица. Кривоклетник. Кркан. Крља. Крмак. Крмача. Крме. Крмељуша. Крндељ. Кромањонац. Крпа. Крпељ. Кртог. Ксенофоб. Куга. Кукавац. Кукавица. Кукичар. Кукољ. Кулов. Куплермајстор. Курајбер. Курва. Курвин син. Курсаџија. Курта. Куртон. Курцоглави. Курцолизац. Кучка. Кучкица.

Лабрња. Лажњак. Лажов. Лајавац. Лајави крелац. Лакрдијаш. Лакташ. Ландара. Лапрдало. Ларва. Латифундиста. Леват. Лезбејара. Лезилеб. Лелемајстор. Лелемуд. Летва. Лешинар. Лигњослав. Лизаљка. Лизач. Лизогуз. Лизомуд. Лик. Ликуша. Лицемер. Лишај. Лојави. Локатор. Лопата. Лопина. Лопов. Лоповчина. Лопужа. Лопурда. Лубеничар. Лудаја. Лудак. Лузер. Лупеж. Лупетало. Луфтигуз. Луципрда.

Љага. Љаксе. Љига. Љигавац. Љуштура.

Магарац. Мазга. Мајмун. Макро. Малиган. Малоумник. Малтезер. Маљ. Мамлаз. Мандов. Мандрил. Манијак. Манипулатор. Марва. Маргиналац. Маторгузан. Мафијаш. Махалуша. Махнит. Мегафон. Међед. Ментолчина. Метиљавко. Метузалем. Мешетар. Мизерија. Мистер Пропер. Миш. Мишоморка. Млатикур. Млатимудивоје. Млитавко. Мозгоклонуће. Мозгоња. Мољац. Монголоид. Монструм. Монтенегрин.  Монтеусташа. Морбид. Морж. Морон. Моша. Мравојед. Мрзитељ. Мрзовољник. Мрмот. Мрсимуд. Мртводушац. Мртвозорник. Мрцина. Муволовац. Мудо. Мудоња. Музара. Мукица. Мулац. Муљ. Муљатор. Муријаш. Мурта. Мутавац. Мутант. Мутивода. Мутикаша. Мутуљ. Мученица. Мућак. Муфлон. Муфљуз.

Надрнданац. Надувача. Надувенко. Најамник. Наказа. Накарада. Наклапача. Накот. Накрадњак. Накупац. Намазанац. Намћор. Нарикача. Наритак. Наркић. Наркос. Насилник. Натоплаћеник. Нацош. Наџак. Наџак баба. Неандерталац. Неваљалац. Неиздрж. Неотесанац. Непоменик. Непомјаник. Непоштењак. Нерадник. Нераст. Несвет. Несит. Несој. Неспособњаковић. Несрећник. Нечасник. Нечовек. Никоговић. Нилски коњ. Нитков. Ништавило. Ништак. Ништарија. Нула.

Њиштало. Њоњо. Њушка. Њушкало.

Обад. Обмањивач. Ован. Овца. Одвратник. Одљуд. Одрон. Олајавач. Олош. Окот. Олупина. Окупатор. Онан. Опајдара. Опанак. Ослић. Отирач. Отпад. Отров. Оцеубица. Ошљар.

Павијан. Паж. Пајац. Пајсер. Пакаш. Пакосник. Паламуд. Паликућа. Паљевина. Паметњаковић. Пампур. Пандрц. Пандурчина. Панегиричар. Пантелија. Пантљичара. Пањ. Папагај. Папак. Папан. Папкар. Папучар. Паразит. Парамецијум. Параноик. Парлог. Пармак. Патолошка лажовчина. Патрљак. Патуљак. Паћеник. Пацер. Пацијент. Пацов. Пацовчић лажљиви. Пацовчина. Паћеница. Педер. Педофил поремећени. Перфидник. Петоколонаш. Печурка. Пизда. Пиздуљак. Пиздун. Пијавица. Пијандура. Пијун. Пилићар. Пиљарица. Пинкуша. Пинокио. Пипак. Пипун. Пират. Пицко. Пичкица. Пишоје. Плачипичка. Плаћеник. Пљескач. Пљувачка. Поган. Поганчина. Поданик. Подвалаџија. Подводач. Подврискивач. Подгузна мува. Подгузник. Подлац. Подмуклица. Подрепаш. Покварењак. Покондирена тиква. Политички побачај. Положара. Полтрон. Полусвет. Помија. Посрбица. Потрчко. Потурица. Поћорековац. Празилук. Празноглавац. Пракљача. Прангија. Прасац. Прдара. Прдоња. Преварант. Превртљивац. Преклапача. Прекодринац. Прекодроњац. Прекоплотаруша. Препредењак. Претворник. Пречанин. Прженица. Привезак. Придворица. Прилуда. Примерак. Примач метка. Примитивац. Притворица. Приучењак. Пришипетља. Пришљамак. Пришумко. Пробисвет. Проклетник. Пролив. Пропалица. Просеривач. Просерица. Простак. Простакуша. Протува. Профитер. Профукњача. Псето. Психијатрија. Психо. Психопата. Псоглав. Простачина. Протува. Пувањак. Пудла. Пулин. Пумпаџија. Пуноглавац. Пустахија. Пушикара.

Равноземљаш. Равнотабанаш. Рага. Радодајка. Разбојник. Расиста. Распалост. Распандркача. Распикућа. Разбојник. Развратник. Разметљивац. Рђа. Рекеташ. Ректум-ефендија. Репоња. Ретард. Ритара. Роб. Ровац. Рогоња. Роспија. Рсуз. Ругло. Рукоба. Руља. Рушитељ.

Садиста. Самовољник. Самодржац. Саможивац. Самомрзац. Сапуњара. Сатаниста. Сателит. Сатрап. Свашточина. Светина. Свиња. Свињоглави. Сеиз. Секаперса. Секташ. Сељачина. Сељана. Сељобер. Семе зла. Семенкар. Сендвичар. Сератор. Серендаћ. Сероња. Сецикеса. Силеџија. Синекурац. Сиса. Сисица. Скичало. Скоројевић. Скот. Скотина. Скутоноша. Слепац. Слепчуга. Слина. Слуга. Слуз. Смарач. Сметало. Смећар. Смеће. Смрад. Смрдибуба. Смрдљивац. Смрдуша. Смутљивац. Снајпер-новинар. Сноб. Сом. Сотона. Социопата. Сплачина. Сплачинарка. Сплеткарош. Сподоба. Спонзораш. Спонзоруша. Спрдало. Спрдачина. Србомрзац. Среброљубац. Стадо. Станокрадица. Старлета. Створ. Стодлака. Стока. Стока безрепа. Стрвина. Стрвождер. Стрмопизд. Стрнџов. Султан. Сунђер Бог на стероидима. Сурла.

Табаџија. Талибан. Талог. Тантуз. Тапшач. Таригуз. Тастер. Твор. Телал. Теле. Телетабис. Тепач. Тесар. Тетреб. Тикван. Тиранин. Тобџија. Токмак. Топузина. Трабуњаш. Траља. Трбоња. Трбухозборац. Тресомуд. Тровач. Тројанац. Трол. Трофртаљац. Тртомуд. Трулеж. Трупац. Трут. Тукац. Тулипан. Туљан. Тупан. Тупавко. Тупаџија. Тупсон. Туроператер. Тутомудо. Тутук. Тутумрак.

Ћићолина. Ћопо. Ћоро. Ћорак. Ћумез. Ћумур. Ћурка. Ћускија. Ћусло. Ћутук. Ћушпајз.

Убица. Ублехаш. Увлакач. Угађач. Угурсуз. Удбаш. Удворица. Узурпатор. Укопник. Улагивач. Улизица. Уличар. Уљез. Умоболник. Упишуља. Уседелица. Ускакуша. Успаљеница. Усранко. Усташа. Утвара. Ухлеб. Ухоклепац. Учеп. Учмалац. Уш. Ушљо. Уштва.

Фалсификатор. Фамфуља. Фантом. Фараон. Фашиста. Фашистоид. Ф-дијагноза. Фекалија. Фијук. Фикус. Фићфирић. Фифара. Фифи. Фолирант. Фосна. Фотељаш. Фрајер. Француска собарица. Фрик. Фрфљо. Фукара. Фукса. Фуњара. Фурунџија. Фуфица. Фушер.

Хајван. Хвалисавац. Хејтер. Хемороид. Хибрид. Хијена. Хиња. Хипокрит. Хистерик. Хитлерјугенд. Хоботница. Хомофоб. Хорда. Хохштаплер. Храбриша. Хрт. Хулиган. Хуља. Хушкач.

Цајка. Цепаница. Циганија. Циганштура. Цинкарош. Циркузант. Цокула. Црв. Црвоточина. Цркотина. Црни гавран. Црногорчина. Црнокапуљачар. Црнокошуљаш. Цуко.

Чабар. Чалабрца. Чанколизац. Чауш. Чврсторукаш. Чемер. Чепуља. Чергар. Четник(уша). Чмар. Чмараш. Чмар-ефендија.Чобан(ин). Чопор. Чудовиште.

Џабалебарош. Џамбаз. Џангризало. Џафтара. Џелат. Џепарош. Џибер. Џукац. Џукела. Џулов.

Шабан. Шалабајзер. Шаман. Шанер. Шарлатан. Шарпланинац. Шахт. Шверцер. Шејтан. Шенлучар. Шепртља. Шибицар. Шизоје. Шизофреник. Шиљокуран. Шинтер. Шипац. Шићарџија. Шишмиш. Шкарт. Шлајмара. Шлихтара. Шљам. Шљампрда. Шмитаљ. Шовиниста. Шодер. Шоња. Шпекулант. Шпијун. Шпицлов. Штајга. Штакор. Штангла. Штекара. Штеточина. Шугавац. Шуљ. Шумњак. Шунто. Шунтавац. Шуњо. Шупак. Шупљоглавац. Шупчић. Шуша. Шушумига... наставиће се. (cvijetinmilivojevic.blogspot.com, www.bezcenzure.rs, 6.12.2024)


уторак, 3. децембар 2024.

Milivojević: Vlast u Srbiji pokazuje da nema namjeru da odstupi od svog bahatog odnosa

Vlast strahuje da se kao lavina ne otvore pitanja u koju je očigledno dio vlasti umiješan, a tiču se korupcije, smatra politolog i stručnjak za političku komunikaciju Cvijetin Milivojević.

Milan Đurić iz Srpske napredne stranke ostaje gradonačelnik Novog Sada.

To je ishod glasanja nakon zahtjeva opozicije da bude smijenjen. (www.balkans.aljazeera.net, TV Al Jazeera, 3.12.2024)

https://www.youtube.com/watch?v=GdvoHIiQXrE&pp=ygVXTWlsaXZvamV2acSHOiBWbGFzdCB1IFNyYmlqaSBwb2thenVqZSBkYSBuZW1hIG5hbWplcnUgZGEgb2RzdHVwaSBvZCBzdm9nIGJhaGF0b2cgb2Rub3Nh

https://balkans.aljazeera.net/videos/2024/12/3/milivojevic-vlast-u-srbiji-pokazuje-da-nema-namjeru-da-odstupi-od-svog-bahatog-odnosa

четвртак, 28. новембар 2024.

Skupština, institucija koje više nema

A sve je ovo – „svega ovog ne bi bilo samo da je Pera odmah otišao u policiju“ – moglo da izađe i na dobro. Među 223 prispela amandmana na Predlog Zakona o budžetu primetio sam i više desetaka onih, što bi se reklo, em natpolitičkih, em konstruktivnih, em na opštu društvenu polzu, a gotovo svi su dolazili iz opozicionih klubova. Recimo, jedan poslanik Srbije centar (SRCE) predložio je da se sa razdela namenjenog izgradnji Nacionalnog stadiona u Surčinu dve milijarde dinara preraspodeli Ministarstvu za brigu o selu, za razvoj zadrugarstva. Poslanik Stranke slobode i pravde (SSP), pak, predložio je da se istom ministarstvu, za potrebe razvoja sela u rubnim područjima istočne Srbije, sa razdela opredeljenog za projekat EXPO 2027, preraspodeli milijardu evra.

Ali, ne lezi vraže. Gotovo dvotrećinska većina u parlamentu koja, ako hoće, može ’ladno da izglasa  da je Zemlja ravna ploča, da je crno belo i da jedan i jedan nije dva, uplašila se čak i od same pomisli da se na dnevni red stavi bilo šta što kvari spinovano jednoumlje, iako bi, u normalnoj atmosferi, svaki, pa i najbolji, predlog opozicije, i ovako i onako, bez problema bio nadglasan.

Dakle, spikerka parlamenta je, uz nečije sufliranje, ukinula  taj parlament, a samopostavila sebe za celu i jedinu skupštinu!

Sledi samo nekoliko najočitijih primera kako je ona, Poglavičina ekskluzivna Tajnica još od 2017. godine, ovaj put na mestu predsednika Narodne skupštine, povredila ili prekršila Ustav, Zakon o Narodnoj skupštini, Zakon o Vladi, Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi, Poslovnik o radu Skupštine...

Poslovnik parlamenta, u članu 175, propisuje da se o predlogu budžeta vodi pretres na plenarnoj sednici, u načelu i u pojedinostima. Ničega od toga nije bilo, Brnabićeva je sve to, i još 50 i nešto predloga zakona i sporazuma, spakovala i smandrljala u tri minuta i 30 sekundi, ne čitajući čak ni nazive predloženih akata, a kamo li više od 230 pristiglih amandmana, već je umesto toga, održala partijsku dreku ili, kako je to, postfestum, presudio njen Šef, „istorijski govor“. Da operacija gašenja najvišeg zakonodavnog tela u Srbiji bude još brutalnija, Poglavičina Tajnica je zatvorila diskusiju bez rasprave, ne dozvoljavajući da govore čak ni oni poslanici opozicije koji su se, uprkos zaglušujućoj buci, javili za reč i čije je prijave prihvatila?!

Pre toga, spikerka je odbila da na dnevni red stavi predlog više od 80 opozicionih poslanika za izglasavanje nepoverenja Vladi, jer je, neznano otkuda, „dobila informaciju“ da je poslanička grupa SSP, navodno, „falsifikovala potpis jedne od njihovih poslanica za podršku toj inicijativi“.

Uprkos tome što, član 18, Zakona o Vladi Republike Srbije jasno propisuje da „najmanje 60 narodnih poslanika može predložiti Narodnoj skupštini da se Vladi izglasa nepoverenje“ i da se takav predlog poslanika „razmatra na prvoj narednoj sednici Narodne skupštine, a najranije po isteku pet dana od podnošenja predloga“. I skupštinski poslovnik o radu (član 218) veli isto: Skupština razmatra predlog za glasanje o nepoverenju Vladi ili pojedinom članu Vlade (uz neophodnih 60, a ne 80 ili više koliko ih je prikupljeno, potpisa predlagača) na prvoj narednoj sednici.

Dalje, iako član 126 Poslovnika kaže da vreme za glasanje upotrebom elektronskog sistema iznosi 15 sekundi, predsednica parlamenta je, pošto nije bilo potrebnih 126 glasova za njen lični predlog da se „obavi zajednički načelni pretres“ neverovatnih 68 tačaka dnevnog reda – umesto da saopšti da joj predlog nije prošao, falsifikovala rezultat, produžavajući glasanje „unedogled“.

Četvrto, celokupna parlamentarna opozicija je, na inicijativu Novog DSS-a, još 25. septembra, predala zahtev 90 poslanika za održavanje skupštinske sednice o Kosovu i Metohiji, uz koji je upućen i Predlog zakona o zastupanju i zaštiti državnih interesa Srbije na KiM. Prema članu 48 Zakona o Narodnoj skupštini, parlament se sastaje i u vanredno zasedanje na zahtev najmanje jedne trećine narodnih poslanika. Pošto drugo godišnje redovno zasedanje počinje prvog radnog dana u oktobru, a ova inicijativa je podneta ranije, predsednica je morala da zakaže tu vanrednu sednicu pre početka jesenjeg zasedanja ili da to do sada učini, makar i tokom aktuelnog zasedanja. A nije.

Peto, Brnabićeva je, već treći predsednik Skupštine u nizu (pre nje, to su odbili da urade i Dačić i dr Orlić) koja odbija da stavi na dnevni red, dve godine „staru“, peticiju 38.000 građana za zabranu eksploatacije litijuma i bora. Ili, da, makar, saopšti ko je to, ako nije ona, „zagubio“ ili ukrao potpise i lične podatke 38.000 građana Srbije. Inače, prema članu 69 Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi, Narodna skupština je dužna da o predlogu sadržanom u pokrenutoj narodnoj inicijativi odluči na prvoj narednoj sednici u redovnom zasedanju, a najkasnije u roku od šest meseci od dana pokretanja narodne inicijative.

Šesto, iako član 100. Poslovnika kaže da predsednik Narodne skupštine, kada predsedava skupštinskoj sednici, ako želi da učestvuje u pretresu, prepušta predsedavanje jednom od potpredsednika, Poglavičina Tajnica se, od početka mandata, upravo zloupotrebljavajući mesto predsedavajućeg, ponaša kao poklapača i preklapača svega onoga što opozicioni poslanici izreknu.

I, sad, ako neko pita, postoji li procedura za razrešenje predsednika Narodne skupštine, da – ona teorijski jeste moguća.

Član 23 Zakona o Skupštini kaže da Narodna skupština može da razreši dužnosti svog predsednika, a da se postupak za razrešenje uređuje Poslovnikom. I, stvarno, Poslovnik o radu, u član 30, propisuje da se na postupak za razrešenje shodno primenjuju odredbe ovog poslovnika o izboru predsednika Narodne skupštine, a tamo (u članu 8) piše da je za stavljanje na dnevni red takvog predloga potrebno podneti potpise najmanje 30 narodnih poslanika.

Dočim, to u praksi nije moguće, jer je isključivi vlasnik javnih života i političkih karijera svih svojih najbližih ličnih odabranika, dahija i kabadahija, jedino on, Institucija Nad Institucijama.

A taj koji je, po Ustavu, predsednik Srbije sa tek osam ceremonijalnih nadležnosti, a u političkoj realnosti svesrpski poglavica Lav Koji Sedi Na Dve Hoklice (LKSNDH), već  je presudio i time opredelio Tajničinu političku sudbinu, ali i blisku budućnost svih naših malih života: „Ana je žena lavica. Tokom incidenata držala se kao Donald Tramp. Čestitam joj na vođenju sednice koja će ući u istoriju parlamentarizma. Videli ste da se setila kako da bude u onome što smo dogovorili kao mesidž-boks, kao poruke koje šaljemo, vrlo precizno i vrlo disciplinovano. Dakle, vi nudite rat, mi nudimo rad; vi pokušavate da sprečite penzije, pokušavate da sprečite poljoprivrednike da dobiju subvencije, mi to nudimo ljudima. Perfektno se držala poruke koju je trebalo da prenese u najtežim uslovima i čestitam joj još jednom, mnogo sam srećan što stranka čiji sam član ima takvu ženu lavicu i takvog borca.“

Dakle, imaćemo – rat, a ne pakt. Ili, kako to on, odskora, voli da citira sam sebe: Rad, a ne rat!

A kad kaže „rad“, misli li LKSNDH, možda, na „rat“, jer baš on, sve vreme, kao da začikava one tri četvrtine građana Srbije koji nisu njegove političke apologete?

U šta su, bespogovorno, poverovale i tri mlade napredne poslanice koje su, na skupštinskom balkonu, okačile transparent na kome je, gle čuda, pisalo baš ono što je Poglavica izgovorio dan ranije: „Žuti lopovi hoće rat. Srbija hoće rad!“

U šta su zdušno poverovali i onaj Crnokapuljaš i njegovi pajtosi, pardon gospoda napredni rukovodioci Beograda, Rakovice, Čukarice, Zemuna, Novog Beograda, sa raskrsnice Vudro Vilsona i Nikolaja Krasnova, koji bi da biju onu gospođu na protestu u Vodenom jer ne zna odgovor na pitanje: „Ko ti plaća penziju?“

A šta može da znači dijagnoza gradonačelnika „pristojnog Beograda“ Doktora Šapića – „što da predsednici opština ne ulaze u sukobe sa onima koji blokiraju Beograd na vodi i protive se rušenju mosta, pa šta“ – osim baš to što znači?

I zato, dok se sa građanskih protesta šalju, naprednim reglerom utišana, upozorenja tipa „novosadska Železnička stanica otvorena je bez upotrebne dozvole“, „ni Prokop u Beogradu nema dozvolu, a otvoren je“, „ne hapsite one što zahtevaju odgovornost za tragediju u Novom Sadu, procesuirajte odgovorne za smrt 15 ljudi“ - mi na javi čujemo samo gromoglasne restlove pretećih tonova i seirenja koji se ulivaju u jedan zaglušujući eho:

„Pobeda Srbije! Propala sabotaža opozicije, usvojen budžet!“

 „Brnabić o divljanju u Skupštini: Incidente izazvao ZLF, prvi udarac zadao Đilas, moj mikrofon iščupao Aleksić! Ja sam ih sa svojih metar i 70 uterivala u klupe!“

Tajnica: „Ono što je opozicija radila u parlamentu bilo je kao „paljenje Skupštine 5. oktobra 2000!“

Usput, ona Pevaljka (sa slovenačkim pasošem?), raspojasana miljenica elitne napredne Srbije, udarila na Rumun(k)e u Srbiji.

A šta je nego bukvalno sudski dokaz da sam Vrh Vrhova izdaje direktne naredbe da se izazivaju čarke, sukobi, nemiri, ali i prebijanja političkih neistomišljenika, ono što se moglo čuti iz usta jednog od viđenijih vojvođanskih naprednih pastira, koji naređuje partijskom stadu da sve to čine na skupu „Zastani Srbijo“, samo da to ne rade baš kod uklete nadstrešnice, a svugde drugde je – poželjno?!

A onda sledi propagandna mantra: Pustite institucije da rade svoj posao!

Kao da su građani Srbije, njih tri četvrtine koji nikakve moći nemaju, ti koji odlučuje hoće li ili neće, i na kakav način, da funkcionišu te institucije?! Osim ako to „institucije rade svoj posao“ ne znači krivične prijave protiv dve opozicione poslanice koje su, iza leđa policijskog kordona u punoj ratnoj opremi, zašle na stari most. Dok se „pristojni batinaši“ slobodno šetaju.

Vrhovna Institucija Nad Institucijama, iz samo njemu znanih razloga, obrušila se na „nacistički“ stari most u Beogadu, gurajući prste u uši kao Šojić, i praveći se da ne čuje da Beograđani nisu protiv rušenja iz nekavih „ideoloških“ već isključivo praktičnih razloga – ko još u uređenom svetu ruši funkcionalan (mada svesno, saboterski zapostavljen!) most pre nego što izgradi novi, „stariji i ljepši“?

Ali, ne pomaže mu ni to. Otrgnulo se kontroli. Počelo je razobličavanje. U kome gospoda sa fantomkama, maskama i kapuljačama, rzinom društvenih mreža, u realnom vremenu, dobijaju svoja lica i naličja, imena i prezimena, a sistemska korupcija se, na nesreću sa tragičnim posledicama, samoogoljava.

Sergej Gurijev i Danijel Trajsman su, u knjizi "Spin diktatori" („Arhipelag“, Beogad, 2023), zaključili da „oni koji praktikuju spin diktaturu zaobilaze i maskiraju političko nasilje, pridobijaju građane sofisticiranom propagandom, obuzdavaju medije bez grube cenzure, lažiraju demokratiju i povezuju se sa spoljnim svetom“. Naime, spin diktature se obično pojavljuju „kada beskrupulozne vođe uzurpiraju slabe demokratije“, uz napomenu da – „spin diktatori pokušavaju da izgledaju kao demokratski političari“.

Takvo, takoreći knjiško, stanje će u ovoj zemlji potrajati sve dok su belosvetski izdavači licenci za stabilokratiju zadovoljni koncesijama koje im, na štetu građana Srbije, zauzvrat, poklanjaju ovdašnje vlasti.

A onda, posle nemira kojima već svedočimo, sledi nam – opet po naređenju dobronamernih nam tutora – odlaganje „oružja“, „skupljanje čaura“ i neki novi oktroisani vanredni izbori i besmisleni „savetodavni referendum“ o opozivu predsednika, kao novi krug „hleba i igara“ i opštenarodne zabave za raju. Samo da ne bude kasno. (cvijetinmilivojevic.blogspot.com, 29.11.2024)