Da li je Srbija već u izbornoj kampanji, iako izbori nisu raspisani, i kome bi eventualno glasanje u ovom trenutku odgovaralo - pitanja su koja se nameću dok vlast već više od godinu dana temu izbora drži u fokusu, bez jasnih odgovora o terminu i vrsti izbora. Politikolog Cvijetin Milivojević u emisiji Marker kaže da vlast svesno održava neizvesnost oko izbora, uz kontradiktorne poruke o njihovom terminu.
„Mi jedino danas znamo da ćemo oko Đurđevdana možda znati
kada će biti izbori. Predsednik SNS-a Miloš Vučević rekao je da i on zna kada
će biti izbori, ali da to ‘nije tema’, i da će o tome odlučiti predsednik
Republike“, kaže Milivojević.
On, međutim, podseća da prema proceduri odluka o izborima ne
zavisi od predsednika države.
„Takve odluke mogu da se donesu samo ako Vlada Srbije
zatraži raspuštanje parlamenta, a predsednik to potvrdi – ne da sam odlučuje o
tome kada će izbori biti“, navodi Milivojević.
Ipak, kako ocenjuje, politička praksa u Srbiji odstupa od
formalnih pravila.
„Pošto mi imamo, rekao bih, kvazidemokratsko društvo, kod
nas je sve moguće. Pa i to da se predsednik igra sa građanima, da ih zamajava
pričom o izborima koji će biti – a možda i neće biti. A svi znamo da će o tome
odlučiti lično, ne iz pozicije predsednika svih građana, već kao faktički
neformalni lider Srpske napredne stranke“, kaže Milivojević.
Ističe da predsednik države ne treba da se bavi tim
stvarima.
„Dakle, nije on taj koji treba to da raspisuje. On može da
uradi jednu drugu stvar – da lično, kao predsednik Republike, podnese ostavku,
skrati sebi mandat i tako uvede zemlju u predsedničke izbore“, kaže politikolog
Cvijetin Milivojević.
On smatra da bi takav scenario vlasti mogao da odgovara, čak
i u slučaju izbornog poraza.
„Čak i ako izgube predsedničke izbore, a Vučić se ne može
ponovo kandidovati, vrlo je verovatno da će izgubiti vlast na tim izborima,
njima ostaje ono što je mnogo važnije - izvršna vlast, dakle vlada i
parlament“, navodi Milivojević.
U tom slučaju, dodaje, otvara se prostor za drugačije
političko pozicioniranje predsednika.
„Kada se predsednik ‘kratkospoji’ sa predsedničke funkcije,
on može, bez pardona, ovaj put zaista po zakonu i Ustavu, da bude prvo ime
parlamentarne liste na izborima“, kaže Milivojević.
Kako ističe, postoji i dodatna mogućnost.
„Može, pre toga, da postane i premijer. Dakle, ovaj isti
skupštinski saziv može da ga izabere za premijera, pa da parlamentarne izbore sačeka
iz te pozicije i vodi, faktički, jednu ‘regularnu’, pod navodnicima,
funkcionersku kampanju“, zaključuje Milivojević.
Govoreći o tajmingu izbora, Milivojević ocenjuje da je teško
predvideti kada bi oni mogli da budu održani.
„Zaista ne znam šta je realno. Ovo je iz pozicije SNS-a
‘sigurica’. I ako izgube predsedničke izbore, a izgubiće ih, to tvrdim, jer
nije se rodio u Srbiji neko ko može da pobedi kandidata studentske liste i
opozicije u prvom krugu“, kaže politikolog Cvijetin Milivojević.
On procenjuje da nijedan kandidat vlasti ne bi mogao da
pobedi već u prvom krugu.
„Ko god da bude kandidat SNS-a, Petrov, Milica Zavetnica,
Ana Brnabić, Vučević, Ivica Dačić, niko od njih ne može pobediti u prvom
krugu“, navodi Milivojević.
U drugom krugu, dodaje, očekuje objedinjavanje birača protiv
kandidata vlasti.
„U drugom krugu jasno je da će se svi koji su glasali za
druge kandidate ujediniti i glasati protiv njega. Prema tome, izvesno je da oni
neće dobiti predsedničke izbore“, zaključuje Milivojević.
Govoreći o parlamentarnim izborima, postavlja se pitanje da
li je uopšte moguće stvoriti takozvanu „referendumsku atmosferu“, o kojoj se
govori u delu opozicije, ukoliko se protivnici vlasti na izbore budu pojavili u
više kolona.
„Znate šta vidimo ovde - stalno se prave poređenja sa 2000.
i 2012. godinom. Ako uzmemo 2000. kao primer, tada se u jednom trenutku
govorilo da je najjača opoziciona stranka Srpski pokret obnove, koji je bio
noseći deo DOS-ove koalicije u nastajanju, ali je, tražeći previše, na kraju
izgubio sve“, kaže politikolog Cvijetin Milivojević.
On podseća da je SPO tada izašao iz zajedničkog fronta i
ostao bez parlamentarnog statusa.
„Izašli su iz tog fronta i nisu prešli cenzus, iako su
realno bili najjača opoziciona stranka. To je jedna pouka“, navodi Milivojević.
Druga, kako kaže, tiče se same prirode „referendumske“
kampanje.
„Kada pravite referendumsku atmosferu, cilj mora da bude
jedan i isti. Svi delovi moraju da idu ka tom cilju“, ocenjuje Milivojević.
On ukazuje i na razlike između tadašnjeg DOS-a i današnje
opozicije.
„DOS je bio ‘catch-all’ lista, mnogo širi format neo ovo što
danas imamo. U njemu su bili i levica i desnica, ideološki raznorodne opcije,
sindikati, ali i delovi Miloševićevog režima – što više liči na mađarski
model“, kaže Milivojević.
„Ne zaboravite Nebojšu Čovića, generala Perišića, generala
Vuka Obradovića, Dušana Mihajlovića i Novu demokratiju, koji su bili deo
vladajuće koalicije. I nisu krili da je cilj smena režima “, dodaje Cvijetin
Milivojević.
On ocenjuje da danas takva vrsta političkog jedinstva ne
postoji.
„Mi ovde imamo mali problem. Ja nisam siguran da je svima u
opoziciji cilj da se sruši vlast. Mislim da je nekima glavni cilj da ponovo uđu
u parlament“, navodi Milivojević.
U tom kontekstu, ukazuje na sve izvesniji scenario izlaska
opozicije u više kolona.
„Zato sada imamo taj scenario – tri kolone: jedna su
studenti, druga pro-EU, i treća desnica“, kaže Milivojević.
Kako ocenjuje, u takvim okolnostima nema ni uslova za „referendumsku
atmosferu“.
„Dakle, konstatujemo da nemamo referendumsku atmosferu,
nažalost. Nemamo je zato što je već 5. maja prošle godine opozicija izdala tu
ideju“, navodi on, uz napomenu da iz toga izuzima Demokratsku stranku i pokret
Kreni-promeni.
Milivojević tvrdi da je ključni propust bio u odbijanju dela
opozicije da radikalizuje političku borbu.
„Kako je izdala tu ideju? Tako što je odbila da iskreno i
zdrušno izađe iz rada plenuma Skupštine i odbora. Tako se podržava ideja za
raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora“, kaže Milivojević.
On dodaje da se, uprkos tome, deo opozicije fokusirao na
parlamentarni rad.
„Godinu dana slušamo kako je najveći interes parlamentarne
opozicije da sedi u parlamentu, navodno iz nekih viših razloga, a paralelno se
bave gušenjem studentske liste, koja je objektivno glavni akter na ovoj
antivučićevskoj strani“, zaključuje Milivojević.
Na pitanje koliko je za takvu atmosferu važan lider poput
Petera Mađara, odgovara da se tako nešto ne može dogoditi.
„To je nemoguće, jer je Mađar bio deo sistema. Ne vidim
volju kod studentske liste da imaju bilo koga ko je bio deo sistema, niti iz
vrha opozicije“, kaže politikolog Cvijetin Milivojević.
On ocenjuje da su studenti u drugačijoj poziciji u odnosu na
političke aktere.
„Studenti su u lagodnoj situaciji. Oni mogu da naprave
najveće istraživanje, uzorak od 500.000 ljudi koji su dali podršku, i da
pitaju: evo deset kandidata, koga želite“, navodi Milivojević.
Kao primer navodi iskustvo iz Mađarske.
„Imali su predizbore i birali kandidata koji ima šansu da
pobedi“, kaže Milivojević.
Dodaje i da pitanje kandidata u Srbiji još nije zatvoreno.
„Postoji kandidat koji nikada nije rekao da neće, nego da
sada ne želi. Nisu studenti naivni“, ocenjuje Milivojević.
Govoreći o izlaznosti, upozorava da ona sama po sebi ne
garantuje ishod.
„Veća izlaznost ne znači nužno pobedu opozicije, ali mladi
koji ranije nisu izlazili sada će izaći i većinom glasati protiv vlasti“,
zaključuje Milivojević. (Insajder TV, insajder.net, emisija “Marker”, voditelj
Branko Veselinović, 28.4.2026)
https://www.youtube.com/watch?v=7olgolMKaUI
Нема коментара:
Постави коментар