Iako su tokom 30 godina od kada je potpisan Dejtonski sporazum odnosi između Republike Srpske i Federacije BiH sve samo ne idealni, svaka nova odluka krizu je samo produbljivala što je dovelo do najnovijeg zatezanja već zategnutih odnosa u susedstvu koje je kulminiralo oduzimanjem mandata predsedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, nakon potvrđene pravosnažne presude Suda BiH. Odluku CIK Dodik je, ne baš biranim rečima, nazvao poslednjim lošim potezom Sarajeva. Ipak, čini se da sve još nije gotovo jer ovakve odluke retko završavaju onim što se na prvi pogled čini.
U presudi koja je prethodila oduzimanju mandata, a koju je
odbacila Vlada RS, Dodik je proglašen krivim za krivično delo Neizvršavanje
odluka visokog predstavnika i to zbog potpisivanja Ukaza o proglašavanju zakona
koje je visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit ranije poništio. Potpisivanjem
tih zakona koje je usvojila Skupština Republike Srpske nastojalo se da se spreči
sprovođenje odluka Ustavnog suda BiH i visokog predstavnika na teritoriji ovog
entiteta.
Dodik je prvi osuđen za ovo krivično delo s obzirom na to da
je ono uvedeno 2. jula 2023. i to tako što je izmene Krivičnog zakona nametnuo
Kristijan Šmit, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. Svega pet dana
kasnije Dodik je potpisao Ukaz o proglašavanju zakona koji je usvojila
Skupština RS da se ubuduće neće objavljivati odluke visokog predstavnika. To je
bio i razlog za presudu koju je doneo Sud Bosne i Hercegovine kojeg Dodik
smatra neustavnim, a koji ga je osudio na godinu dana zatvora i zabranu
političkog delovanja u trajanju od šest godina.
Samom objavljivanju Ukaza prethodila je i drama u Službenom
glasniku RS - Miloš Lukić koji je optužen zajedno s Dodikom jer je omogućio
objavljivanje Ukaza je pravosnažno oslobođen optužbi i to zbog toga što u
momentu objavljivanja nije bio upisan u sudski registar. Njemu je to bio prvi
potez na mestu direktora budući da ga je Vlada Republike Srpske na telefonskoj
sednici imenovala za vršioca dužnosti direktora jer je dotadašnja direktorka
Milka Devušić podnela ostavku kada je Dodik potpisao Ukaz.
Višegodišnja
neslaganja
“Što se grbo rodi, vreme ne ispravi”, latinska je sentenca
koja ilustruje put do najnovijeg zaoštravanja odnosa.
A on počinje 2021. imenovanjem Kristijana Šmita za visokog
predstavnika međunarodne zajednice u BiH. Upravni odbor Saveta za sprovođenje
mira (PIK) imenovao je Šmita 27. maja za novog Visokog predstavnika u BiH, a na
dužnost je stupio 1. avgusta.
Republika Srpska i Milorad Dodik ga od prvog dana ne
priznaju uz tvrdnje da je njegovo postavljenje u suprotnosti sa međunarodnim
pravom jer nije potvrđeno u Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija. Dodik ga je
u više navrata nazvao " lažnim i neizabranim visokim predstavnikom".
Dodikov stav podržala je i Ambasada Rusije u Bosni i
Hercegovini uz tvrdnje da on za njih nije legitimni Visoki predstavnik zbog
načina na koji je on imenovan, odnosno zbog toga što njegovo imenovanje nije
potvrdio Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija, a sam Šmit nije imao ni podršku
Kine.
Tako započeti nepriznati Šmitov mandat nastavio se sukobom
nakon što je Skupština Republike Srpske usvojila zakon po kome nepokretna
imovina koju koriste vlasti Republike Srpske, jedinice lokalne samouprave,
javna preduzeća, javne ustanove i druge službe koje je osnovao taj entitet, “po
sili zakona” pripada njima, dok je Ustavni sud tvrdio da RS nema ustavnu
nadležnost za regulisanje pitanja državne imovne, jer se radi o nadležnosti
Bosne i Hercegovine.
Sukob Šmita i Dodika kulminirao je leta 2023. godine kada je
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo optužnicu protiv Dodika zbog
"neizvršavanja odluka visokog predstavnika" koja je rezultirala
presudom i, posledično, odlukom CIK o oduzimanju mandata.
Ante Nobilo, hrvatski advokat, član pravnog tima predsednika
Republike Srpske, komentarišući drugostepenu presudu Suda BiH izrečenu Miloradu
Dodiku, kaže da će na Evropskom sudu morati da objasne kako su presudili za
delo koje nije postojalo.
“Ne možete odgovarati za neko krivično delo u momentu kada
to isto nije bilo zakonom određeno kao krivično delo. Dakle, Šmitov član
krivičnog dela zbog kojeg je Milorad Dodik osuđen, nije zakonski postojao kada
mu je stavljen na teret. I to je suština", rekao je Nobilo za Tanjug.
On podseća na načelo legaliteta u pravu.
"Ono što znam da neće moći da se obrazloži u presudi
Suda BiH jeste povreda načela legaliteta koje je temeljno načelo krivičnog
prava u svim zemljama sveta. Naime, Dodik je potpisao ukaz o stupanju na snagu
dva zakona koja je visoki predstavnik Kristijan Šmit ukinuo, pre nego što je
član krivičnog zakona koji je doneo Šmit stupio na pravnu snagu. U krivičnom
pravu, zakoni ne mogu retroaktivno da važe", objašnjava Nobilo.
Da je presuda politička smatra i politikolog Cvijetin
Milivojević. On podseća na to da je u februaru Interpol za BiH pokušao da
raspiše poternicu za Dodikom i da je Međunarodna direkcija Interpola odgovorila
da se međunarodne poternice ne mogu raspisati za lica koja su osuđena zbog
politike, a ne zbog kriminala.
“Dakle, da je tu postojala volja, stvarna volja nekoga,
recimo ovog Šmita koji se predstavlja kao visoki predstavnik ili nekog drugog
centra moći, mogli su Dodiku da sude za nekakvu kriminalnu aferu, što bi možda
čak i u delu građana Republike Srpske koji glasaju za Dodika bilo dočekano kao
neka vrsta olakšanja. Ali pošto je od početka jasno da se radi o političkom
procesu, jasno je da on ne može izazvati te međunarodno-pravne reperkusije
koje, na primer, priželjkuje deo Evropske unije, koja je iza toga, plus Velika
Britanija”, navodi Milivojević za Insajder.
Šta sada?
Dodik je ranije saopštio da ne prihvata presudu, a njegov
advokat Goran Bubić, da će pokušati da je ospori pred Ustavnim sudom BiH.
Odluka o jednogodišnjoj zatvorskoj kazni bi za predsednika
RS mogla biti manje zabrinjavajuća – prema tamošnjim zakonima ima pravo da ovu
kaznu "otkupi". Prema pisanju medija u BiH Dodikov advokat Goran
Bubić već je danas Sudu Bosne i Hercegovine podneo zahtev da Dodik umesto
godine dana zatvora kaznu plati novčanu kaznu od 36.500 konvertibilnih maraka
(oko 18.700 evra). O ovom zahtevu odlučiće Sud BiH, s tim što pre donošenja
odluke o svemu mora obavestiti i Tužilaštvo BiH.“
Zahtev je podnet iako je prethodno Dodik najavio da to
verovatno neće učiniti.
"Neću dati fening jer je ovo politički proces“, rekao
je Dodik nakon izricanja prvostepene presude. Dodao je i da neće ležati u
"njihovim zatvorima", ali i "da neće ni otići odavde".
Drugi deo presude je za Dodika, koji je u politici već
gotovo 40 godina, očigledno neprijatniji.
Prema Izbornom zakonu BiH, izabranom zvaničniku mandat
prestaje "danom pravosnažnosti sudske presude kojom je osuđen na kaznu
zatvora u trajanju od šest meseci ili duže". Iz Suda Bosne i Hercegovine
je 1. avgusta saopšteno da je Dodiku izrečena pravosnažna presuda kojom je on
osuđen na godinu dana zatvora, te šest godina zabrane obavljanja političkog
delovanja.
Iz Dodikovh postupaka moglo bi se zaključiti da se računa na
“neočekivanu silu koja se iznenada pojavljuje i rešava stvar”, neku trgovinu
ili kompromis.
A da su manevri počeli, svedoči i jedna od prvih odluka
nakon oduzimanja mandata.
“Mandat mi je dao narod, zato ću ga poslušati na referendumu
o meni i funkciji koju obavljam, a koji će se, na bazi odluke Narodne
skupštine, održati u narednom periodu, rekao je Dodik nakon sastanka lidera
partija koje čine vlast u Republici Srpskoj.
On je naveo da je koalicija odlučna da nastavi da brani
ustavnu i dejtonsku poziciju Republike Srpske i konstatuje “da je ta pozicija
snažno ugrožena delovanjem Kristijana Šmita koji nije legalan i legitiman, nije
potvrđen u Savetu bezbednosti i iza njega stoji samo jedna politička volja”.
Da će sve ići u smeru
kopromisa smatra i politikolog Cvijetin Milivojević koji za Insajder ukazuje da
još nije sve gotovo. On podseća da je do izvesnog komromisa došlo i pre
prvostepene presude kada je napravljen kompromis da se Dodik pojavi na 15
minuta pred sudom Bosne i Hercegovine, posle čega je ukinuta poternica za njim.
“Ovo nije kraj
kompletnog sudskog procesa, jer postoji mogućnost apelacije prema Ustavnom sudu
Bosne i Hercegovine. I tamo je sistem odlučivanja takav da postoje tri sudije
stranca, a svo troje dolaze iz NATO zemalja, po dva su Hrvata, Bošnjaka i
Srbina – te je jasno kakva će biti odluka. Ono što je očekivano iz najave
advokata Anta Nobila je da će o svemu odlučivati sud u Strazburu”, navodi
MIlivojević.
Ispipavanje pulsa do
postizanja kompromisa
Ipak, neki rokovi već
teku, a takav je i onaj za raspisivanje novih izbora koji počinju teći od
odluke CIK. U tom kontekstu Milivojević podseća i na, kako kaže, paradoks sa
sastavom CIK.
“Centralna izborna
komisija je sastavljena od po dva predstavnika sva tri konstitutivna naroda.
Oba predstavnika Srba su predstavnici opozicione stranke do čega se došlo
izbornim inženjeringom uz pomoć ovog visokog predstavnika koji odlučuju o
sudbini vlasti u Republici Srpskoj”, navodi Milivojević.
On u svemu tome vidi
prostor za još jedan izborni manevar vlasti u RS.
“U prethodne dve
godine, od prvog pritiska Šmita na Dodika, Narodna skupština Republike Srpske
je usvojila više zakona, koji svi do jednog zapravo vraćaju ustavne nadležnosti
Republike Srpske. Ima i nekih radikalnih propisa, poput onog o osnivanju vojske
Republike Srpske, jer po, u Dejtonskom sporazumu, oba entiteta imaju pravo na
svoju vojsku. Ali, doneli su i neki banalni propisi koji pokazuju ideju da RS
uzme nadležnosti koje su im takođe prethodni visoki predstavnici i oktroisali,
odnosno otimali. Ti zakoni su usvajani, ali ih Dodik nije potpisivao. Sada je
za stupanje na snagu dovoljan njegov potpis. Jedan od važnijih zakona je zakon
o izborima u Republici Srpskoj, koji faktički definiše da u budućnosti sve
vrste izbora na teritoriji entiteta Republike Srpske organizuje Republička
izborna komisija Republike Srpske, a ne Centralna izborna komisija Bosne i
Hercegovine. U tu vrstu izbora spada i izbor predsednika Republike Srpske.
Pretpostavljam da će sada Dodik reći: ako vi insistirate na tim izborima, mi
aktiviramo zakon koji smo već doneli i oni su u nadležnosti Republičke izborne
komisije Republike Srpske”, navodi Milivojević.
On bi i taj potez
smatrao “ispipavanjem pulsa” jer konačnog rešenja uzavrele situacije ne može
biti dok se zainteresovane strane ne dogovore.
“Pretpostavljam da će
se u drugoj fazi, ako bi došlo do zaoštravanja, o svemu direktno dogovarati
Amerikanci i Rusi uz eventualno učešće Turske”, ističe Milivojević.
On navodi da u ovoj
situaciji Milorad Dodik, ne bi bio sasvim bez aduta.
“Ne zato što je
politički vizionar, već zbog spleta okolnosti, bežeći od ovoga što mu vlast u
Srbiji sa Vučićem sve vreme radi - mali pritisak, pa malo trguje njime I
uticajem nad njima pred važnim međunarodnim faktorima, Dodik je u jednom
trenutku nehoteći shvatio da zapravo njegov jedini zaštitnik Kremlj. On je, pre
svega, shvatio da od Vučića neće imati koristi ako bi bilo “stani - pan’i”
situacija, jer ima stalno, na neki način, primer Kosova, odnosno Srba s Kosova
i Metohije, koji su ostavljeni tako na milost i nemilost. Tako je Dodik
faktički sudbinu svoje Republike Srpske vezao pred svega za Kremlj, a delimično
za Kinu koja je veliki investitor u Republici Srpskoj. U EU saveznik su mu
Mađari, odnosno Orban. Ono što se malo zna u našoj javnosti je da je i Izrael
je jedan od patrona Dodika. Tako da u principu nije on bez aduta”, smatra
Milivojević.
S obzirom na to, on
ne smatra da je nedavni razgovor predsednika Srbije s predsednikom Francuske
Emanuelom Makronom ili poseta italijanske premijerke Đorđe Meloni imala veze sa
situacvijom u BiH.
“Mislim da Makron
nije u ovom trenutku baš najvažniji u tome. Najvažniji akter u BiH su u ovom
trenutku Britanci, s obzirom na to da novi američki ambasador u BiH još nije
stigao, ali i Nemci i to zbog Šmita. Sve to uz eventualno neko pitanje koje bi
postavili i Turci. Na toj liniji će se dosta dogovora praviti. Ako su u pitanje
te tri strane, onda je jedina logika da će biti reč o kompromisu i da neće niko
ratovati”, smatra Milivojević. (www.insajder.net,
portal, novinarka: Nataša Bogović; 6.8.2025)
Нема коментара:
Постави коментар