"Mogu i konkretno
reći čija je to sugestija..." Pitanje svih pitanja je zašto na proslavi
Dana Republike Srpske nije bila Ana Brnabić.
Proslava jednonacionalnog, a po svemu sudeći, i jednostranačkog (koalicionog) praznika 9. januara i dalje u sjenu baca esencijalna pitanja poput poskupljenja struje, životnog standarda, odlaska mladih, korupcije, kriminalnih javnih nabavki, zagađenja zraka i ostalih svakodnevnih problema. No, zatvoriti ovo poglavlje bez preispitivanja određenih dijelova proslave ne bi bilo fer jer javnost nije dobila odgovore na pitanja: zašto godinama na proslavi nema predsjednika Srbije, premijerke, a na proslavi se nije pojavio ni patrijarh Srpske pravoslavne crkve. Kao utješna nagrada i to u privatnom svojstvu paradi potplaćenih i ucijenjenih u Istočnom Sarajevu prisustvovao je sin predsjednika Srbije Danilo Vučić.
Politički analitičar iz Beograda Cvijetin Milivojević kaže za BUKU da odluka o nedolasku na proslavu Dana Republike Srpske nije odluka Aleksandra Vučića nego onih koji mu sugerišu da se ove, kao i prethodnih godina, ne pojavi na proslavi Dana Republike Srpske.
“Mogu i konkretno reći: to mu je bila sugestija iz Vašingtona. On je zbog onog osnovnog problema koji pokušava da reši, a to je problem Kosova u Srbiji, faktički u situaciji da ponekad za zdrav ukus građana Srbije izgleda hiperkonstruktivan. Ne želi vrlo verovatno da stavi prst u oko predstavnicima Vašingtona”, mišljenja je Milivojević.
Govoreći za BUKU napominje i činjenicu da dok je za predstavnike vlasti Republike Srpske Kristijan Šmit okupator, neprijatelj i nelegalan predstavnik međunarodne zajednice, za Vučića je on legalni visoki predstavnik.
“Vučić za razliku od rukovodstva Republike Srpske faktički legitimizira Kristijana Šmita kao visokog predstavnika i on ga je u nekoliko navrata primio u funkciji visokog predstavnika. To je činio prevashodno da bi nastavio kontinuitet dobrih ličnih odnosa koje je on imao, recimo, sa Angelom Merkel, prethodnom njemačkom kancelarkom. No, nažalost, vidimo da novi kancelar Šolc nije na neki način pun razumevanja za Vučićeve probleme kao što je bila kancelarka Merkel”, kaže Milivojević.
Kao treći razlog Vučićevog nedolaska u Istočno Sarajevo i/ili u Banjaluku navodi činjenicu da je nekoliko ljudi iz vrha Vučićeve stranke faktički radilo tokom izborne kampanje u RS protiv interesa Dodika, njegove vladajuće stranke i vladajuće koalicije.
“Zašto je to tako? Pa zato što je to, takođe, jedan od zadataka koje ima Vučić od zapadnog dela međunarodne zajednice, da faktički stvara privid kako on može da kontoliše Dodika. Kad je Dodik nestašan, onda on da pokaže snagu i dobije tu neke poene koji su mu bitni na međunarodnom planu. Očigledno da su se tu stvari malo otrgle kontroli i da je, iz perspektive Banjaluke, u ovom trenutku garant autonomije RS unutar BiH više Rusija nego zvanični Beograd. Četvrta stvar, vidjeli smo da je bio s prmejerkom Anom Brnabić i skoro celom vladom na obilježavanju Dana srpske zastave, srpskog jedinstva u Bijeljini, pa kada su otvoreni radovi na izgradnji deonice autoputa Beograd-Sarajevo koja ide od Rače do Bijeljine. No, kao što znate to je datum koji još nije osporen u BiH”, dodaje Milivojević.
Analitičar i predsjednik Foruma za etničke odnose Dušan Janjić kaže da je za Srbiju dobro što njen predsjednik nije otišao na proslavu 9. januara. Nije siguran da li je Vučić bio upoznat sa scenarijem, pa je zbog toga eskivirao dolazak, ali kaže da parade policije, sve što je vezano za bezbjednost i MUP (udruženu silu) dovodi u delikatnu situaciju sve koji nisu iz RS-a pa i Srbiju koja je priznala Bosnu i Hercegovinu.
“Vučić je ovim što se nije pojavio izbegao mnoge probleme. Morao bi tu da pojašnjava odnos prema RS, šta je ona, da li je ona entitet u celini BiH ili je to neka manifestacija, pripreme.. Ono što sam ja video 9.01. to je kao nastanak garde u Tuđmanovoj Hrvatskoj, to je manifestacija moći. Drugo to su poruke koje su išle od Dodika koje nisu bile poruke vezane za BiH kao željenu zemlju”, pojašnjava Janjić.
On se nada i želi da vjeruje da Vučić nije došao namjerno.
“Posle onoga što se dogodilo sa dodelom ordena Putinu sada nije dovoljno samo što nije došao. Sada će za Srbiju ili srpsku naciju kao takvu, biti veliki izazov, test kako će i on odgovoriti i kao predsednik i kao ličnost. On je prozvan, da budem direktan, dodelom tog ordena. Ja neću uopšte da insinuiram da li se Dodik s njim konsultovao ili nije, čak verujem da je to pre svega želja Lavrova da usreće Putina”, smatra Janjić.
Podrška delegacija Srbije Dodiku mogla bi napraviti problem Vučiću s obzirom da je Dodik direktno bacio rukavicu u lice američkoj administraciji u odgovoru na reakciju američkog ambasadora.
“Vučić neće moći da izbegne izjašnjavanje o stavu Srbije i Vučića prema tim pitanjima i o odnosu Srbije i Vučića prema takvom Dodiku. Dodiku koji očigledno deluje kao da je RS moskovska gubernija”, kaže Janjić.
Danilo Vučić kao utješna nagrada
Predsjednik i premijerka nisu se pojavili na proslavi neustavnog dana Republike Srpke, ali je ipak delegacija Republike Srbije bila dosta visoka. Od ministara do potpredsjednika Vlade.
Uz predstavnike Vlade stajao je, iako nije dio delegacije, i sin predsjednika Srbije Danilo Vučić.
Janjić kaže da je uvidio kako je, prateći istoriju, teško biti sin političara.
“Zaista nisam pristalica ove vrste privatizacije očevoga statusa i mogu da verujem da Danilo zaista ima iskrena nacionalna i druga osećanja i da mu je izazov da tome prisustvuje, ali ipak funkcija predsednika Republike Srbije i premijera je i tražiti od dece da se suzdržavaju javnog političkog delovanja. Ovo je ipak bio javno politički čin. Bez obzira, ja znam da i mediji tome pridodaju značaj, ali o tome je trebalo da se razmišlja i mislim da to nije dobro ni za sina Danila, ni za Vučića jer sve mogu da razumem, i bakljade”, kaže Janjić.
Sve to povlači, dodaje, nužni lanac interpretacija koje će dodatno ispolitizovati cijelu stvar.
Milivojević smatra da je dolazak Danila Vučića privatni čin, te da je prema zakonima za štićene osobe i članove njihovih porodica policijska i sigurnosna pratnja legitimno pravo.
“Zašto je mladi gospodin Vučić bio u Istočnom Sarajevu to može da bude potpuno deo njegove privatne stvari. Gospodinu Vučiću odgovara ta vrsta etiketiranja kako je, eto, mali Danilo Vučić, nije on mali, čovek je odrastao, bio u delegaciji Srbije da bi skrenuo fokus s drugih stvari. Pitanje svih pitanja zašto nije bio Vučić. Ja rekoh malopre - zato što nije smeo”, dodaje Milivojević.
Porfirije ima krizu funkcije
Još jedna “misterija” proslave Dana Republike Srpske je i odusustvo patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija. Koji je najavljen, ali je otkazao učešće u proslavi zbog “zdravstvenih razloga.”
Janjić je mišljenja da se patrijarh toliko upleo u političko-marketinške poteze da više ni sam ne zna kako djeluje.
“Jer bilo je potpuno neprimereno otići zbog pripreme Božićnog praznika, pojaviti se na granici sa Kosovom, a onda ne otići na Kosovo. Njegovo prisustvo u Zagrebu još i može da se shvati jer je tamo bio i vladika. Ali, ceo taj kontekst u Zagrebu je bio mnogo podržan i od države kao neki čin najave budućih izmirenja. Čitate poslanicu patrijarha koji govori o vekovnom okruženosti susedima koji ne vole Srbe, a onda završava da su to Albanci. Ne znam šta čovek želi da kaže, s jedne strane propoveda mir, poziva na reči Božije, a s druge strane radi nešto što npr. patrijarh Pavle nikad nije, i ni u težim situacijama ne bi uradio. Očigledno je da važi ono što je patrijarh Pavle govorio- da kad mlad čovek ode u manastir velike probleme ima crkva s njim. Pogotovo kad postane relativno mlad patrijarh”, govori Janjić.
Na sceni je, ocjenjuje, velika kriza funkcije.
“Zaista mu se više ništa ne veruje, kad je bolestan, kad je zdrav, kad govori o miru, kad podstiče ono što mu vera zabranjuje, a kad toleranciju pretvara u isključivanje drugih”, dodaje Janjić.
Za Milivojevića je nedolazak patrijarha klasični pokušaj Aleksandra Vučića da pošalje poruku kako on kontroliše i putanju patrijarha Porfirija. Napominje da je on u Zagrebu faktički bio dio državne delegacije, a da se dva dana kasnije potvrdilo da Vučić kontoliše patrijarha.
“On se nije pojavio tamo (u Banjaluci) da bi Vučić poslao poruku delu međunarodne zajednice koja smatra da je dan neustavan, da bi pokazao kako je konstruktivan jer ni on ni patrijarh nisu otišli”, kaže Milivojević.
Zapaža da su i predsjednik i premijerka i patrijarh imali opravdanje da izbjegnu Dodika i njegov neustavni praznik.
Ipak, pitanje svih pitanje je zašto se nije pojavila Ana Branabić jer je vođenje državne politike mandat vlade, a ne predsjednika.
“Ana Brnabić je iznebuha bila na neodložnom putu u Dubaiju. Očigledno da su imali zadatak, pretpostavljam da je zadatak dobijem iz američke ambasade u Beogradu, da se niko od njih ne pojavi na događaju. Paradoksalno je da se Vučić priklanja opciji koja je presudila da je 9. januar neustavan”, zaključuje Milivojević.
Jasno je da od svesrpskog jedinstva nema ništa odnosno da je ono prisutno sve dok Dodik ne počne ugrožavati interese i međunarodnu poziciju Srbije što je posljednih godina s Dodikom sve više pravilo, a sve manje izuzetak. (portal www.buka.ba, Slađan Tomić, 11.1.2023)
Proslava jednonacionalnog, a po svemu sudeći, i jednostranačkog (koalicionog) praznika 9. januara i dalje u sjenu baca esencijalna pitanja poput poskupljenja struje, životnog standarda, odlaska mladih, korupcije, kriminalnih javnih nabavki, zagađenja zraka i ostalih svakodnevnih problema. No, zatvoriti ovo poglavlje bez preispitivanja određenih dijelova proslave ne bi bilo fer jer javnost nije dobila odgovore na pitanja: zašto godinama na proslavi nema predsjednika Srbije, premijerke, a na proslavi se nije pojavio ni patrijarh Srpske pravoslavne crkve. Kao utješna nagrada i to u privatnom svojstvu paradi potplaćenih i ucijenjenih u Istočnom Sarajevu prisustvovao je sin predsjednika Srbije Danilo Vučić.
Politički analitičar iz Beograda Cvijetin Milivojević kaže za BUKU da odluka o nedolasku na proslavu Dana Republike Srpske nije odluka Aleksandra Vučića nego onih koji mu sugerišu da se ove, kao i prethodnih godina, ne pojavi na proslavi Dana Republike Srpske.
“Mogu i konkretno reći: to mu je bila sugestija iz Vašingtona. On je zbog onog osnovnog problema koji pokušava da reši, a to je problem Kosova u Srbiji, faktički u situaciji da ponekad za zdrav ukus građana Srbije izgleda hiperkonstruktivan. Ne želi vrlo verovatno da stavi prst u oko predstavnicima Vašingtona”, mišljenja je Milivojević.
Govoreći za BUKU napominje i činjenicu da dok je za predstavnike vlasti Republike Srpske Kristijan Šmit okupator, neprijatelj i nelegalan predstavnik međunarodne zajednice, za Vučića je on legalni visoki predstavnik.
“Vučić za razliku od rukovodstva Republike Srpske faktički legitimizira Kristijana Šmita kao visokog predstavnika i on ga je u nekoliko navrata primio u funkciji visokog predstavnika. To je činio prevashodno da bi nastavio kontinuitet dobrih ličnih odnosa koje je on imao, recimo, sa Angelom Merkel, prethodnom njemačkom kancelarkom. No, nažalost, vidimo da novi kancelar Šolc nije na neki način pun razumevanja za Vučićeve probleme kao što je bila kancelarka Merkel”, kaže Milivojević.
Kao treći razlog Vučićevog nedolaska u Istočno Sarajevo i/ili u Banjaluku navodi činjenicu da je nekoliko ljudi iz vrha Vučićeve stranke faktički radilo tokom izborne kampanje u RS protiv interesa Dodika, njegove vladajuće stranke i vladajuće koalicije.
“Zašto je to tako? Pa zato što je to, takođe, jedan od zadataka koje ima Vučić od zapadnog dela međunarodne zajednice, da faktički stvara privid kako on može da kontoliše Dodika. Kad je Dodik nestašan, onda on da pokaže snagu i dobije tu neke poene koji su mu bitni na međunarodnom planu. Očigledno da su se tu stvari malo otrgle kontroli i da je, iz perspektive Banjaluke, u ovom trenutku garant autonomije RS unutar BiH više Rusija nego zvanični Beograd. Četvrta stvar, vidjeli smo da je bio s prmejerkom Anom Brnabić i skoro celom vladom na obilježavanju Dana srpske zastave, srpskog jedinstva u Bijeljini, pa kada su otvoreni radovi na izgradnji deonice autoputa Beograd-Sarajevo koja ide od Rače do Bijeljine. No, kao što znate to je datum koji još nije osporen u BiH”, dodaje Milivojević.
Analitičar i predsjednik Foruma za etničke odnose Dušan Janjić kaže da je za Srbiju dobro što njen predsjednik nije otišao na proslavu 9. januara. Nije siguran da li je Vučić bio upoznat sa scenarijem, pa je zbog toga eskivirao dolazak, ali kaže da parade policije, sve što je vezano za bezbjednost i MUP (udruženu silu) dovodi u delikatnu situaciju sve koji nisu iz RS-a pa i Srbiju koja je priznala Bosnu i Hercegovinu.
“Vučić je ovim što se nije pojavio izbegao mnoge probleme. Morao bi tu da pojašnjava odnos prema RS, šta je ona, da li je ona entitet u celini BiH ili je to neka manifestacija, pripreme.. Ono što sam ja video 9.01. to je kao nastanak garde u Tuđmanovoj Hrvatskoj, to je manifestacija moći. Drugo to su poruke koje su išle od Dodika koje nisu bile poruke vezane za BiH kao željenu zemlju”, pojašnjava Janjić.
On se nada i želi da vjeruje da Vučić nije došao namjerno.
“Posle onoga što se dogodilo sa dodelom ordena Putinu sada nije dovoljno samo što nije došao. Sada će za Srbiju ili srpsku naciju kao takvu, biti veliki izazov, test kako će i on odgovoriti i kao predsednik i kao ličnost. On je prozvan, da budem direktan, dodelom tog ordena. Ja neću uopšte da insinuiram da li se Dodik s njim konsultovao ili nije, čak verujem da je to pre svega želja Lavrova da usreće Putina”, smatra Janjić.
Podrška delegacija Srbije Dodiku mogla bi napraviti problem Vučiću s obzirom da je Dodik direktno bacio rukavicu u lice američkoj administraciji u odgovoru na reakciju američkog ambasadora.
“Vučić neće moći da izbegne izjašnjavanje o stavu Srbije i Vučića prema tim pitanjima i o odnosu Srbije i Vučića prema takvom Dodiku. Dodiku koji očigledno deluje kao da je RS moskovska gubernija”, kaže Janjić.
Danilo Vučić kao utješna nagrada
Predsjednik i premijerka nisu se pojavili na proslavi neustavnog dana Republike Srpke, ali je ipak delegacija Republike Srbije bila dosta visoka. Od ministara do potpredsjednika Vlade.
Uz predstavnike Vlade stajao je, iako nije dio delegacije, i sin predsjednika Srbije Danilo Vučić.
Janjić kaže da je uvidio kako je, prateći istoriju, teško biti sin političara.
“Zaista nisam pristalica ove vrste privatizacije očevoga statusa i mogu da verujem da Danilo zaista ima iskrena nacionalna i druga osećanja i da mu je izazov da tome prisustvuje, ali ipak funkcija predsednika Republike Srbije i premijera je i tražiti od dece da se suzdržavaju javnog političkog delovanja. Ovo je ipak bio javno politički čin. Bez obzira, ja znam da i mediji tome pridodaju značaj, ali o tome je trebalo da se razmišlja i mislim da to nije dobro ni za sina Danila, ni za Vučića jer sve mogu da razumem, i bakljade”, kaže Janjić.
Sve to povlači, dodaje, nužni lanac interpretacija koje će dodatno ispolitizovati cijelu stvar.
Milivojević smatra da je dolazak Danila Vučića privatni čin, te da je prema zakonima za štićene osobe i članove njihovih porodica policijska i sigurnosna pratnja legitimno pravo.
“Zašto je mladi gospodin Vučić bio u Istočnom Sarajevu to može da bude potpuno deo njegove privatne stvari. Gospodinu Vučiću odgovara ta vrsta etiketiranja kako je, eto, mali Danilo Vučić, nije on mali, čovek je odrastao, bio u delegaciji Srbije da bi skrenuo fokus s drugih stvari. Pitanje svih pitanja zašto nije bio Vučić. Ja rekoh malopre - zato što nije smeo”, dodaje Milivojević.
Porfirije ima krizu funkcije
Još jedna “misterija” proslave Dana Republike Srpske je i odusustvo patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija. Koji je najavljen, ali je otkazao učešće u proslavi zbog “zdravstvenih razloga.”
Janjić je mišljenja da se patrijarh toliko upleo u političko-marketinške poteze da više ni sam ne zna kako djeluje.
“Jer bilo je potpuno neprimereno otići zbog pripreme Božićnog praznika, pojaviti se na granici sa Kosovom, a onda ne otići na Kosovo. Njegovo prisustvo u Zagrebu još i može da se shvati jer je tamo bio i vladika. Ali, ceo taj kontekst u Zagrebu je bio mnogo podržan i od države kao neki čin najave budućih izmirenja. Čitate poslanicu patrijarha koji govori o vekovnom okruženosti susedima koji ne vole Srbe, a onda završava da su to Albanci. Ne znam šta čovek želi da kaže, s jedne strane propoveda mir, poziva na reči Božije, a s druge strane radi nešto što npr. patrijarh Pavle nikad nije, i ni u težim situacijama ne bi uradio. Očigledno je da važi ono što je patrijarh Pavle govorio- da kad mlad čovek ode u manastir velike probleme ima crkva s njim. Pogotovo kad postane relativno mlad patrijarh”, govori Janjić.
Na sceni je, ocjenjuje, velika kriza funkcije.
“Zaista mu se više ništa ne veruje, kad je bolestan, kad je zdrav, kad govori o miru, kad podstiče ono što mu vera zabranjuje, a kad toleranciju pretvara u isključivanje drugih”, dodaje Janjić.
Za Milivojevića je nedolazak patrijarha klasični pokušaj Aleksandra Vučića da pošalje poruku kako on kontroliše i putanju patrijarha Porfirija. Napominje da je on u Zagrebu faktički bio dio državne delegacije, a da se dva dana kasnije potvrdilo da Vučić kontoliše patrijarha.
“On se nije pojavio tamo (u Banjaluci) da bi Vučić poslao poruku delu međunarodne zajednice koja smatra da je dan neustavan, da bi pokazao kako je konstruktivan jer ni on ni patrijarh nisu otišli”, kaže Milivojević.
Zapaža da su i predsjednik i premijerka i patrijarh imali opravdanje da izbjegnu Dodika i njegov neustavni praznik.
Ipak, pitanje svih pitanje je zašto se nije pojavila Ana Branabić jer je vođenje državne politike mandat vlade, a ne predsjednika.
“Ana Brnabić je iznebuha bila na neodložnom putu u Dubaiju. Očigledno da su imali zadatak, pretpostavljam da je zadatak dobijem iz američke ambasade u Beogradu, da se niko od njih ne pojavi na događaju. Paradoksalno je da se Vučić priklanja opciji koja je presudila da je 9. januar neustavan”, zaključuje Milivojević.
Jasno je da od svesrpskog jedinstva nema ništa odnosno da je ono prisutno sve dok Dodik ne počne ugrožavati interese i međunarodnu poziciju Srbije što je posljednih godina s Dodikom sve više pravilo, a sve manje izuzetak. (portal www.buka.ba, Slađan Tomić, 11.1.2023)
