петак, 14. март 2025.

Studenti neće nasilje, režim hoće, žrtvovaće i svoje! Vučić rušio i Srpsku!

Srpsko-srpski sukob! Brani se neodbranjivo, Vučićevo "pravo" da radi šta hoće!

Rešenje TEHNIČKA VLADA

KORUPCIONO ČVORIŠTE: Kako je Starting dobio posao - prijateljskom sugestijom!

Kosovo i NIS - "prijateljstvo" Srbije i SAD?! Kakav je rezultat susreta Vučića i Donalda Trampa Juniora

Zastrašuje i širi paniku

DRŽAVNI UDAR Ane Brnabić

Nuklearni otpad: prerađivaće se u Srbiji   

Cvijetin Milivojević, politikolog i novinar, analizirao je situaciju uoči 15. marta koji će po njemu značiti urušavanje režima, ali i o projektovanom nasilju koji vlast priželjkuje! On je govorio o lažnim medijskim izveštajima koji podržavaju priču režima iako video dokazi svedoče potpuno drugačije. Govorilo se i o zabludi kako privatne TV mogu da rade šta hoće, zapravo su dobili nacionalne frekvencije i obavezani su zakonima. On je govorio i o neredima u Skupštini, koji, po njegovom mišljenju, odgovoraju samo režimu. On se složio sa konstatacijom da usvajanjem zakona o visokom obrazovanju nije ispunjen četvrti uslov studenata, jer taj zakon nije usvojen na pravno valjan način. Takođe, prokomentarisao je i posetu Donalda Trampa Juniora, postavljenje Šutanovac za ambasadora u SAD i glasanje Srbije za antirusku rezoluciju.

Bilo je reči o tome kako je Kristijan Šmit opisao Vučića, kao "majstora piruete" koji je izbegao da ode na samit BRIKS-a u Kazanj, što je Šmit ispričao Leksusu i Vovanu, ruskim prankerima, verujući da priča sa Zelenskim. Takođe, ispričao je kako je Vučić pokušao da sruši Republiku Srpsku. („Pravi odgovor“, podcast, youtube kanal, novinar i voditelj Nikša Bulatović,13.3.2025)

https://www.youtube.com/watch?v=XVAqqsXEIVs&pp=ygUNcHJhdmkgb2Rnb3Zvcg%3D%3D

четвртак, 13. март 2025.

ИНТЕРВЈУ Миливојевић: Председник републике фактички призива насиље!

Председник републике и фактички призива насиље. Мотив призивања насиља је како би застрашио грађане и да би имао оправдање за примену силе, каже у интервјуу за наш портал Нација политиколог и аналитичар Цвијетин Миливојевић.

У својим наступима често говорите о Уставу. Колико је тренутни устав нарушен од када је Српска напредна странка дошла на власт? Колико су потписивање Бриселског споразума и прихватање Француско-немачког плана урушили актуелни устав?

Сам чин потписивања који је био у априлу 2013. године је директно кршење Устава, његових одредби о недељивости територије. Занимљиво је да то тада није учинио ни председник Републике него је то фактички учинио први потпредседник владе с тим што је параф на то ставио председник Владе Ивица Дачић. Симптоматично је да је реч о кршењу Устава од самог почетка. Уставни суд се промптно прогласио ненадлежним, оценио је да питање о политичком акту, а није реч о споразуму или уговору који изазива међународне реперкусије. Тадашњи министар правде Никола Селаковић је писао захтев да се Уставни суд прогласи ненадлежним по питању уставности Првог бриселског споразума. Када говоримо о садашњем председнику Републике, он од самог почетка излази из својих уставних надлежности. Он је са позиције првог потпредседника владе водио борбу против корупције, лично је обећавао хапшења, одлучивао о хапшењима. Када је постао председник Владе, понашао се као немачки канцелар. Када је постао председник Републике, морао је да се повуче са места председника странке. Он је то игнорисао шест и по година и тек се у свом другом мандату повукао са чела странке. То је имало директне реперкусије на изборни систем. На парламентарним изборима, локалним изборима, изборима за покрајинску скупштину се појављивала листа која се обавезно звала Александар Вучић, па нешто, али никако СНС.

На који начин је актуелни председник изашао из својих овлашћења и у којој је мери својим константним појављивањима у медијима и коментарисањем тема које нису у његовој надлежности заправо обезвредио институцију председника Републике?

То је исти човек који је 2012. године у изборној кампањи између два круга председничких избора био генерални менаџер кампање Томислава Николића. Он је аутор слогана ,,Председник свих грађана, а не партије“. Он је тиме фактички учинио две ствари. Прво је за себе градио пут да преузме већ готову странку коју је Томислав Николић довео на власт својом победом на председничким изборима. На другој страни је отворио оно што ће Томислав Николић и учинити. Томислав Николић је одмах након што је изабран за председника, поднео оставку на место председника странке. Тим потезом је Александар Вучић обезвредио све што ће доћи касније. У следећој фази ће се понашати као премијер који одлучује о свему и свачему, а као председник Републике је председавао Главним одбором Српске напредне странке. То је смејање Уставу, смејање држави, смејање институцијама. Он је на тај начин обезвредио све оно што би требало да буду свети симболи државности. Испало је да је морало да се догоде студентски протести да би на на неки начин подсетили све нас да ова држава ако жели да опстане, мора да поштује своје институције, свој Устав и своје законе. Нажалост у делу овога што је Вучић радио, саучествовао је и део опозиције. Делу опозиције уопште није сметало што је Вучић истовремено председник Републике и странке. На неки начин кадрира и у Српској православној цркви што је опет проблем те институције…

Председник обилази Србију и најављује контрамитинг у Београду. Најновија дешавања у Народној скупштини продубљују кризу. Да ли очекујете да ће криза као последицу имати још већу ескалацију насиља? Да ли је уопште могућ компромис?

Најсвежији пример вам је гостовање у Другом дневнику Радио-телевизије Србије. Председник Републике у другом дневнику фактички призива насиље. Он већ пројектује насиље, зна колико ће људи доћи, шта ће покушати да узму демонстранти. Мотив призивања насиља је како би застрашио грађане и да би имао оправдање за примену силе. Ми имамо паралелну стварност. Имамо Србију која гледа Пинк, РТС, телевизије са националном фреквенцијом, чита таблоиде и као хипнотисана верује у оно што Вучић каже, не верује својим очима. Са друге стране имамо људе који су прогледали, који су се ослободили, које су студенти ослободили. Између те две крајности имате човека који призива насиље иако би он као човек који по функцији одражава државно јединство требао да буде снага компромиса. Он призива своје убиство тако што каже да ће бити прелазне владе само ако њега убију. Истовремено нуди дијалог о темама за које није надлежан.

На сваком протесту студената можемо видети заставе Србије, заставе Републике Српске, заставу „Нема предаје“ са Косовом и Метохијом. Да ли су студенти ипак успели да актуелној власти коначно одузму „монопол“ над родољубљем и патриотизмом?

Можда су нагризли тај монопол. Добра је ствар што опозиција није у првим редовима студентских и грађанских протеста јер би председник Републике лако изашао на крај са опозицијом. Када спомињете родољубље, ова власт се и даље копрца. Они све ово време користе једну озбиљну кризу у Босни и Херцеговини да подметну положај српског народа у Српској као један додатни талон у тој великој игри и да фактички кажу да ови који протествују, они желе да сруше Србију, а онај који жели да сруши Србију он руши јединог гаранта Републике Српске. То делимично успева код бирачког тела у Србији, а успева и код доброг дела грађана у Републици Српској. Свој страначки митинг у Сремској Митровици за бланко подршку њему самоме било шта о било чему да одлучи, је претворио у такозвани Дан државности иако је церемонија била у Орашцу. На том митингу је спиновао причу како неко жели да отцепи Војводину. То су неодговорни и недржавнички потези, то су антисрпски потези. То што ради, сеје семе раздора унутар јединственог српског националног ткива.

Зашто се толико дуго одлаже формирање Покрета за народ и државу о којем власт на сваком скупу константно говори?

Ја сам тај покрет назвао „Покрет за бланко подршку Александру Вучићу било шта о било чему да одлучи, макар то било и противуставно“, а функција чланова тог покрета је да му аплаудирају. Ако каже „Идемо у НАТО“, они ће рећи „Браво, браво, Ацо Србине“, ако каже „Идемо у савез са Русијом“, они ће рећи „Браво, браво, Ацо Србине“. Он је сматрао да ће на тај начин да прочисти Српску напредну странку и да ће са њим кренути његови лојалисти који су му хипер одани и што нема никакве везе са идеологијом. То је једно интересно удружење које своју патолошку зависност од власти врло лако може да брани чињеницом да су пре власти били нико и ништа, а добар део њих и са оне стране закона. Покушаји формирања покрета су већ три године безуспешни. Њему то подгревање приче одговара пред изборе, он тиме прави изборну коалицију. (www.nacija.net, portal, Ivan Jaćimović, 12.3.2025)

Jesu li najave mogućeg nasilja za 15. mart spin vlasti A. Vučića? | Kontekst

Studenti iz više dijelova Srbije nastavljaju protestni marš ka Beogradu na veliki skup najavljen za 15. mart. U jednom od posljednjih obraćanja predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je "nasilje" i hapšenja, ne navodeći dokaze ni detalje. Izjavio je kako očekuje da "opozicija 15. marta organizuje veliko nasilje".

Jesu li najave mogućeg nasilja spin vlasti kako bi se građani zastrašili i smanjio broj demonstranata i zašto su studenti skup u Beogradu 15. marta nazvali "prijelomnom tačkom" za "Kontekst" govore Natalija Jovanović, dekanesa Filozofskog fakulteta u Nišu, Cvijetin Milivojević, politolog, i Maja Bjeloš, iz Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku. (www.balkans.aljazeera.net, TV Al Jazeera Balkans, urednica i voditeljica: Žana Kovačević, 12.3.2025)

https://www.youtube.com/watch?v=xunghr4NTys&pp=ygUSYWwgamF6ZWVyYSBiYWxrYW5z

https://balkans.aljazeera.net/program/kontekst/2025/3/12/jesu-li-najave-moguceg-nasilja-za-15-mart-spin-vlasti-a-vucica

среда, 12. март 2025.

Sviće zora u subotu: Kreativni pozivi na proteste

Dok se priprema protest koji će se 15. marta održati u Beogradu, studenti u blokadi osmišljavaju nove kreativne sadržaje i pozive na skup

„Ko to tamo blokira?” naziv je jednog od poslednjih videa koji su studenti u blokadi objavili na društvenim mrežama pozivajući na protest koji će se 15. marta održati u Beogradu, glavnom gradu Srbije.

Pesma i scene iz čuvenog filma „Ko to tamo peva” u izvedbi starijeg i mlađeg muzikanta na putu za Beograd aprila 1941. godine, pred početak bombardovanja Jugoslavije u Drugom svetskom ratu, poslužili su im da naprave savremenu verziju scene pred protest za koji se očekuje da bi mogao da bude najveći održan u glavnom gradu tokom istorije.

Video koji su studenti objavili ima stotine hiljada pregleda, a nosi višeslojnu poruku, kaže za „Vreme” stručnjak za politički marketing Cvijetin Milivojević, dodajući da studenti svakim danom dokazuju da im kreativnosti ne manjka.

„Jasno je da je to jedna kreativna generacija za koju smo mi stariji imali malo predrasuda da su zatvoreni u svoje vizuelne i digitalne svetove komunikacije i da zapravo ne znaju šta je neposredna komunikacija, ispostavilo se da smo bili potpuno u krivu. Ovo je još jedan dokaz da energije i kreativnosti njima ne fali i da osim danima kada su aktivni, ostalim danima kada sede po fakultetima, rade jedan veliki sveopšti brejnstorming, ono što u marketingu zovemo kreativna moždana oluja”, kaže Milivojević.

Njihove ideje ne tiču se samo slogana i poruka, već i akcija, brzina, kreativnost, odlučnost, nepredvidivost, kaže sagovornik „Vremena”.

„Dosta toga studenti koriste iz domaće kinematografije, ima toliko replika koje su postale nekakvo narodno predanje, vrsta legende. To je sve fantastično. Mislim da su izabrali dobar film, dobru pesmu. Siguran sam da će se do subote poroditi još zanimljivih i upečatljivih objava”, dodaje Milivojević.

Poruke koje piše vlast

Za razliku od studenta u blokadi, grupa okupljenih pred zgradom srpskog Predsedništva šalje jasne poruke koje je za njih neko drugi pripremio, objašnjava sagovornik „Vremena”.

„Neću reći da je deo te dece koja sede u Ćacilendu neinventivnan. Verujem da tu ima kreativne dece, ali se vidi da je to rukopis jedne političke stranke i jednog političkog štaba. Ono što oni govore, nisu smislile njihove glavice. Ja verujem da bi oni bili kreativniji kada bi ih pustili da smišljaju poruke koje čak i opravdavaju ovaj režim. Vidi se da oni u ovom trenutku nisu slobodni da bi bili kreativni”, objašnjava.

1941. – „Bolje rat, nego pakt, bolje grob nego rob” 2025. – „Nisi nadležan”

Osvrćući se na sam film i njegovu radnju, kaže da je zanimljivo porediti trenutak koji film prikazuje i kreativnost koja i 1941. nije manjkala.

„Taj dan kada u filmu dolaze autobusom u Beograd, to je dan početka bombardovanja Beograda. Zanimljiv je istorijski momenat koji je prethodio. Pristupanje Trojnom paktu, protesti i poruke koje su demonstranti 26. i 27. marta nosili ‘Bolje rat, nego pakt, bolje grob, nego rob’. I tada nije manjkalo kreativnosti”, kaže Milivojević.

Komentarišći slogane i akcije studenata danas, kaže da su ga na prvi pogled oduševila dva slogana.

„Jedan je ‘Korupcija ubija’, a drugi je ‘Nisi nadležan’, koji je višeslojan i udara u centar centra. Studenti su u dve reči uspeli da pošalju političku agendu i pokazali i opoziciji da treba da shvati gde je suština problema. Vi ne morate da tražite ničiju političku glavu, ničije smene, ali onda kada pogodite u srž problema u tome da je jedan čovek uzurpirao nadležnost u sve tri grane vlasti i da onog trenutka kada otvorite taj problem, tek tada ozbiljno možete da uzdrmate autokratsku vlast koja kod nas postoji”, kaže Milivojević.

Dodaje da je to takođe jedan perfektan kreativan doprinos studenata.

„’Nisi nadležan’ je verovatno najbolja politička poruka, iako studenti nisu verovatno razmišljali politički, nego su razmišljali kao neko ko je zabrinut za svoju budućnost i za ovu državu.”

Upliv u digitalni i realni svet

Osim poruka i objava na mrežama, studenti su šetnjama koje organizuju čitavom Srbijom mesecima uplivali u realan svet, često budeći mesta u kojima je teško čuti kritiku današnjoj vlasti.

„Prednost je što studenti osećaju život oko sebe u ovom trenutku, za razliku od političara. Oni upijaju život oko sebe. Ova generacija studenata oslobodila je Srbiju od straha. Njihovo špartanje Srbijom, odlazak u mesta u kojima niko nije poslednjih 13 godina rekao ništa kritički po ovu vlast, zapravo je obesmislilo zabrane koju je ova vlast stvarala. Oni su prošli kroz mesta i pokazali ljudima da se oslobode straha, da mogu nešto reći kritički na račun ove vlasti. Rade ono što opoziciji nije uspelo”, kaže Milivojević.

Postoje i drugi segmenti u kojima bi opozicija mogla da se ugleda na studente, dodaje sagovornik „Vremena”.

„Studenti proizvode događaje, vrlo je malo tu pseudodogađaja. Opozicija svodi sve na konferencije za novinare, što su pseudodogađaji. Ovde je reč o klasičnom događaju, koji ima suštinu, cilj. Oni stvaraju sadržaj i upotrebljivo meso za klasične medije. Opozicija to nije uspela”, zaključuje Milivojević. (www.vreme.com, portal, Katarina Stevanović, 12.3.2025)

понедељак, 10. март 2025.

Šta je zbor na koji nas pozivaju studenti

Studenti u blokadi predlažu da građani koji ih podržavaju počnu da primenjuju neposrednu demokratiju, tako što će se organizovati u zborove. Na tim okupljanjima bi donosili odluke na način na koji oni to čine na plenumima. Šta je to zbor, na koji način funkcioniše i šta bi bile glavne prepreke u sprovođenju ove ideje za Novu je govorio politikolog Cvijetin Milivojević.

“Naše društvo se ujedinilo kao nikad pre, prvo u žalosti zbog tragedije, zatim i u borbi za pravdu. Ipak, pitanje koje se svima nameće ostaje: Koji je sledeći korak”, upitali su studenti u blokadi na X i potom naveli:

“Svako ima pravo da učestvuje u upravljanju svojom zemljom, neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika, zagarantovano je članom 21 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima”.

Oni obrazlažu da Zakon o lokalnoj samoupravi članom 67 predviđa da su oblici neposrednog učešća građana u ostvarivanju lokalne samouprave građanska inicijativa, zbor građana i referendum.

“Isti zakon u članu 69 kaže: Zbor građana raspravlja i daje predloge o pitanjima iz nadležnosti organa jedinice lokalne samouprave. Zbor građana većinom glasova prisutnih usvaja zahteve i predloge i upućuje ih skupštini ili pojedinim organima i službama jedinice lokalne samouprave. Dakle, šta je za studente plenum – to je za narod zbor građana”, navode studenti u saopštenju.

Oni dodaju da studenti ne mogu biti odraz opšte volje.

“Odgovori na najopštija državna i društvena pitanja, koja se trenutno potežu, ne tiču se isključivo studenata i stoga ne smeju pasti samo na naša pleća. Sve građanke i građani, koji su po našem Ustavu neopozivi nosioci suvereniteta, treba da budu uključeni u diskusiju i odlučivanje na temu aktuelne krize”.

Zbog toga studenti pozivaju Srbiju da u lokalnim samoupravama, po modelu neposredne demokratije, organizuju zbor građana.

Činjenica je da studenti glasovima većine donose sve odluke na svojim plenumima i to mesecima unazad. Na svakom fakultetu organizuju se radne grupe, redari i logistika protesta…

Sad pozivaju građane da urade nešto slično, a glavna pitanja koja se nameću jesu: šta je to zbor i da li je moguće da tako nešto zaživi u Srbiji danas?

Politikolog Cvijetin Milivojević za Novu kaže da stariji građani pamte ovakav vid odlučivanja.

Istorijat zborova

“U bivšoj Jugoslaviji postojali su takozvani zborovi radnih ljudi i građana. To je, zapravo, bila jedna vrsta plenuma mesne zajednice u kojoj učestvuju svi građani. Svako od njih, ukoliko to želi, može dođi na plenum i glasati o nekoj odluci”, kaže Milivojević i dodaje da su se na ovim zborovima donosile odluke na nivou mesne zajednice ili na nivou jedinice lokalne samouprave.

“Dakle, reč je o pitanjima koji rešavaju probleme lokalnog života”, kaže Milivojević.

Druga asocijacija na zbor građana jesu agore u starim polisima.

“Na javnom prostoru odigravale su se rasprave i diskusije po pitanju raznih tema na kojima su mogli da učestvuju punopravni građani. Reč je o tipu neposredne demokratije. Na kraju, mi i u našoj istoriji imamo slučaje takvog odlučivanja – pre dva veka su se u oba srpska ustanka okupili viđeniji predstavnici tadašnjih nahija koji su na zborovima izabrali svoje vojvode u borbi za oslobođenje od Turaka. Jednostavno, sve je to neka vrsta građanskog plenuma”.

Da li je građanski zbor izvodljiv?

Milivojević u razgovoru za Novu navodi da u ovo vreme nije nužno održavati građanski zbor samo na lokalu.

“Sad imamo i situaciju da se odlučivanja vode i po cehu, kao recimo Advokatska komora Srbije, Lekarska komora Srbije i tako dalje. Na primer, tamo učestvuje svako ko je član, nevezano za to gde žive”, dodaje.

Na pitanje Nove da li je ovakav zbor na koji pozivaju studenti izvodljiv, Cvijetin Milivojević odgovara da je to pokušaj izražavanja građanske neposlušnosti.

“Ako bi se u nekom mestu održao zbor, reč je onda o nekoj vrsti paralelnih demokratskih zborova koji su pandan državnim institucijama, koje su u poslednja četiri meseca izašle iz svojih ustavnih i zakonskih okvira”, rekao je on.

Kako kaže, uspešnost ovih zborova zavisiće od toga kako će se građani odazvati.

“U principu, to je druga faza u velikoj kampanji građanske neposlušnosti u Srbiji. Ako postoji građanski zbor na nivou jedne opštine, onda građani time ne priznaju svoje predstavnike u Skupštinama”, zaključuje Milivojević. (www.nova.rs, portal, Anika Bečki, 10.3.2025)

четвртак, 6. март 2025.

Kako će Srbija izaći iz političke krize?

Kako će Srbija izaći iz poitičke krize, ko će snositi odgovornost za nasilje u Skupštini, a ko iz atmosfere nasilja politički profitira. U emisiji Direktno sa Minjom Miletić govorili su politikolog Cvijetin Milivojević i marketinški stručnjak Nebojša Krstić. (www.euronews.rs, TV Euronews, emmisija „Direktno sa Minjom Miletić“, voditeljka Minja Miletić, 5.3.2025)

https://www.youtube.com/watch?v=Sf-G7TIfJTE