недеља, 30. август 2026.

INTERVJU: Cvijetin Milivojević – Izborna noć donosi najveću krizu u zadnjih 20 godina! (30.8.2026)

Gost emisije "Intervju" bio je Cvijetin Milivojević, poznati novinar i analitičar, čija bogata karijera reflektuje njegovu strast prema objektivnom novinarstvu i kvalitetnim analizama. Kao osnivač i direktor agencije za istraživanje javnog mnjenja „Pragma“, njegov rad je postao sinonim za preciznost i profesionalizam u istraživanju izborne volje birača. Njegov pronicljivi pristup omogućava mu da duboko zaroni u složene procese, osvetljavajući političku scenu kroz analize koje razmatraju prirodu vlasti, propuste opozicije i izazove koji su pred nama. Preporučujemo Vam da pogledate ceo intervju i saznate više o brojnim zanimljivim temama.

00:00:00 – Režim u neprekidnoj kampanji

00:04:40 – Ko će saopštiti rezultate izbora?

00:09:13 – Rejting odlučuje o datumu izbora

00:13:28 – Kampanja bez raspisanih izbora

00:18:03 – Može li SPS preko cenzusa?

00:23:28 – Šta zaista pokazuju istraživanja?

00:28:16 – Zašto Vučiću odgovara široka lista?

00:33:22 – Ko bi mogao da bude na izbornim listama?

00:38:57 – Kako studentska lista može da pobedi?

00:43:17 – Ko je stvarno izbačen sa studentske liste?

00:48:55 – Šta će otkriti Vučićeva izborna lista?

00:52:52 – Zašto se vraćaju bivši SNS kadrovi?

00:58:48 – Rezervni plan Aleksandra Vučića

01:03:19 – Kako se sistem menja kroz zakone?

01:08:46 – Da li opozicija legitimiše sistem?

01:13:13 – Hoće li svet priznati sledeće izbore?

Intervju je snimljen 28.8.2026. godine u našim prostorijama, u Beogradu. Emisiju je vodio novinar Aleksandar Pavković. (zvanični kanal Balkan info, balkaninfo.rs, 30.8.2026)

https://www.youtube.com/watch?v=RY-8p83v0E4

петак, 28. август 2026.

Vučić, Milošević i Milo Đukanović: Da li se i kako završava vlast kad dođu izbori?


Požari, odgovornost, predsednička ovlašćenja, studentski protesti, opozicija i izbori samo su različite tačke jednog mnogo većeg pitanja: kako se u Srbiji danas uopšte dolazi do političke promene?

U 14. epizodi podkasta „U reketu sa Teškim centrom“, ukupno 61. emisiji Albatros Newsa, razgovaraju Gordana Čomić, Cvijetin Milivojević i Duško Lopandić.

Razgovor počinje požarima i pitanjem odgovornosti države, ali vrlo brzo prerasta u oštru polemiku o granicama predsedničke vlasti, funkcionisanju institucija i tome da li se u zemlji u kojoj se osporava primena zakona uopšte može govoriti o političkom dijalogu.

Gordana Čomić zastupa tezu da bez političkih stranaka, političkog zanata i dijaloga nema održive promene. Protest može da izrazi snažnu društvenu emociju, ali bez organizacije koja će je pretvoriti u izbornu podršku, tvrdi ona, ne proizvodi politički rezultat.

Cvijetin Milivojević polazi sa gotovo suprotne pozicije: institucije vidi kao fasadu parlamentarizma, upozorava na završnu fazu autokratije i insistira da izbori imaju smisla samo ako postoje uslovi u kojima rezultat može biti odbranjen i priznat.

Duško Lopandić Srbiju opisuje kao zemlju u „predpolitičkoj fazi“ i govori o „diktaturi spinovanja“, ali smatra da su različiti oblici političke borbe legitimni (u parlamentu, na ulici i na izborima) dok je presudno pitanje njihove efikasnosti.

U središtu razgovora zato ostaju studenti i političke stranke: mogu li studenti sami da nose promenu, treba li opozicione partije da se povuku ili organizuju, koliko kolona treba da izađe na izbore i ko će kontrolisati izborni proces?

A na kraju dolazi pitanje koje možda najbolje sažima celu epizodu: šta se događa u 21 čas izborne večeri ako rezultat pokaže da je vlast izgubila?

Tri gosta daju tri različita odgovora - i tri različita pogleda na ono što Srbiju čeka.

🎙 Razgovarali: Gordana Čomić, Duško Lopandić, Cvijetin Milivojević i Nenad Zorić

Poglavlja:

00:00 Požari i pitanje odgovornosti

12:00 Predsednik, Ustav i granice nadležnosti

27:00 Studenti, stranke i politička alternativa

42:00 Autokratija, parlament i paralela sa 1933.

56:00 „Diktatura spinovanja“, Kosovo i EU

1:08:00 Dijalog sa vlašću ili borba protiv sistema

1:21:00 Bojkot 2020. i politička odgovornost

1:36:00 Izborni uslovi i kontrola glasanja

1:44:00 Šta se dešava u 21h izborne večeri?

(produkcija Albatros news, podcast „U reketu sa Teškim centrom“, albatros.news, 28.8.2026)

https://www.youtube.com/watch?v=M2pQWMV1kpM&pp=ygUbdSByZWtldHUgc2EgdGXFoWtpbSBjZW50cm9t

недеља, 23. август 2026.

ЦВИЈЕТИН МИЛИВОЈЕВИЋ: Кампања на живот и смрт | Код Бране 195

„Ми смо тренутно у последњој фази аутократије. Из те аутократије постоје само два излаза: један је диктатура, а други слободни избори“, каже Цвијетин Миливојевић у новој емисији подкаста „Код Бране“.

Зашто власт води кампању као да од њеног исхода зависи опстанак читавог система? Да ли се нова политичко-пословна елита плаши промене власти и питања где је завршио народни новац који ће враћати будуће генерације?

Цвијетин Миливојевић говори о могућим парламентарним и председничким изборима, најављеној оставци Александра Вучића, снази студентске листе и односу опозиционих странака према студентском покрету.

Може ли студентска листа да сачува широки, „catch-all“ концепт и освоји најмање 40 одсто гласова? Зашто се део опозиције више плаши студената него режима? Да ли ће Александар Вучић признати изборни пораз и шта Србију очекује дан после избора?

У емисији разговарамо и о подршци коју Александар Вучић добија из Брисела, односу Русије према власти у Србији, посети Володимира Зеленског и положају Србије између Европске уније, Русије, Кине и Сједињених Америчких Држава.

Теме емисије:

• зашто је ово кампања „на живот и смрт“;

• последња фаза аутократије — избори или диктатура;

• будући парламентарни и председнички избори;

• студентска листа и њен изборни потенцијал;

• однос опозиционих странака према студентима;

• могућност изборне крађе и непризнавања резултата;

• подршка Европске уније Александру Вучићу;

• русофилски бирачи СНС-а и политика Москве;

• посета Владимира Зеленског и рат у Украјини;

• Косово и Метохија и разградња српских институција;

• српски национални интерес у новом светском поретку.

(Подкаст код Бране, catenamundi.rs, аутор Б. Нешић, 23.8.2026)

https://www.youtube.com/watch?v=WVr-I64suXw

четвртак, 20. август 2026.

MILO LOMPAR, CVIJETIN MILIVOJEVIĆ I A. ĆORAC


Sinoć je u centru Grocke, na dan Preobraženja, održana tribina pod nazivom “Odgovornost za javnu reč”. Na tribini su govorili univerzitetski profesor Milo Lompar, politikolog Cvijetin Milivojević i univerzitetski profesor Aleksandar Ćorac.

Pred brojnom publikom, učesnici su nadahnuto govorili o odgovornosti javne reči, manipulisanju javnim mnjenjem, ulozi Univerziteta u javnom narativu, položaju Kosova i Metohije, sukobu naroda i režima, kao i o brojnim pitanjima društvene podeljenosti i predizbornoj situaciji u Srbiji.

(portal www.glas-javnosti.rs, kanal Glas javnosti, 20.8.2026)

https://www.youtube.com/watch?v=xmjfdDQ7NJM

Uživo u Grockoj: Tribina – dr Milo Lompar, Cvijetin Milivojević, dr Aleksandar Ćorac (VIDEO)

Večeras se u centru Grocke održava tribina o važnim društvenim pitanjima. Učesnici tribine su profesor Milo Lompar, profesor Aleksandar Ćorac i polituikolog Cvijetin Milivojević. Pratite dešavanja uživo na Jutjubu.

Tribina se održava u organizaciji Nikole Đurđevića i pokreta „Desno“. Pored profesora Mila Lompara, o kome se sve češće govori kao o potencijalnom predsedničkom kandidatu ispred studentske liste, na tribini će govoriti i poznati politikolog Cvijetin Milivojević, kao i profesor dr Aleksandar Ćorac.

Podsetimo, Đurđević je u izjavi za Žig info istakao da u profesoru Lomparu prepoznaje čoveka koji se iskreno zalaže za očuvanje nacionalnog interesa i zaštitu srpskog domaćina, dodajući da je glavni cilj ove tribine okupljanje naroda i otvoreni razgovor o ključnim pitanjima za naš kraj (slavija-info.com, kanal Slavija - info, 19.8.2026)

 

https://www.google.com/url?esrc=s&q=&rct=j&sa=U&url=https://slavija-info.com/uzivo-u-grockoj-tribina-dr-milo-lompar-cvijetin-milivojevic-dr-aleksandar-corac-video/&ved=2ahUKEwjIzqbvn6-WAxW54QIHHcKGBCUQFnoECAsQAg&usg=AOvVaw3Aa4qSxbSLaYtvrl5XKUS6

Uživo - Grocka: Tribina - dr Milo Lompar, Cvijetin Milivojević, dr Aleksandar Ćorac


 (portal srbin.info,  kanal “Centar”, 19.8.2026)

https://www.youtube.com/watch?v=zGg1JMaj05k&t=5122s

среда, 19. август 2026.

Milivojević: Vučić je od početka 2025. već 36 puta slagao kada će biti izbori| TV IZLAZ.com

Da li ulazimo u poslednju fazu autokratije?

Politikolog Cvijetin Milivojević za TV IZLAZ procenjuje da opozicija i Studentska lista imaju preko 40 odsto podrške, dok vlast gubi teren.

Zato izbora možda neće ni biti.

Milivojević podseća da od kraja 2024. Srbija srlja u otvoreno koketiranje sa diktaturom i da vlast svesno krši sopstvene zakone.

Dok se opozicija godinama bavila kompromisima i ćutke gledala funkcionerske kampanje, Studentska lista sa ‚catch-all‘ pristupom prvi put uspešno spaja i levicu i desnicu.

Da li prisustvujemo raspadu sistema ili pokušaju odlaganja izbora u nedogled?

(www.izlaz.com, kanal TV Izlaz, 19.8.20206)

https://www.youtube.com/watch?v=FmjAn4sUOWo&pp=ygUJaXpsYXouY29t

недеља, 16. август 2026.

Čega se plašim?..Činjenice da je shvatio da nema izlaza! I zato će..! Cvijetin Milivojević

                                                   Karikatura: D. Gađanski ("Demokratija", 1997)

Gost naše najnovije emisije bio je Cvijetin Milivojević.

Preporučujemo vam da pogledate najnoviji intervju o radikalnim merama koje će uskoro primeniti aktuelni srpski režim.

(podcast X 33, autor i voditelj Vuk Rosandić, 16.8.2026)

https://www.youtube.com/watch?v=6EyzrGNz9sY

недеља, 9. август 2026.

Na putu za varljivo leto 1933.

Ako bismo verovali Poglavičinom vidovdanskom zavetu (samo još nekoliko nedelja – ne meseci – biću predsednik), prošlo je minimum 10 dana otkako on i nije predsednik Republike jer je podneo ostavku na to mesto.

Doduše, mi jesmo, to jest on lično i njegovi partijski pajtaši, jesu uveliko u predizbornoj kampanji, ali izbori nisu raspisani, a po najnovijoj njegovoj (36. od početka prošle godine) predsedničkoj paralaži, nekih tamo, neznano kojih, izbora biće tek za tri meseca, tj. za Mitrovdanak – hajdučki rastanak.

O Svetom Pantelejmonu muk. Zanemeli i rusoljubi, no i ukrofili; snom mrtvijem zaspali elektronski i pisani vučićoidi. Tek, horska satanizacija 100 navodno „vetiranih“ kandidata sa studentske liste, Orbanova truba iz Guče i poglavica Lav Koji Sedi Na Dve Hoklice (LKSNDH) osobno ispod šatre u Belegišu, o Svetoj Petki Trnovoj, prekriše Zelenskog k'o „snjegovi i šaš“.

Karl Marks je napisao nešto što bi se, u najslobodnijem smislu, moglo protumačiti i ovako: Čovek misli onako kako mu stomak nalaže. Ili, sasvim precizno: „Roba je, pre svega, spoljni predmet, stvar koja svojim svojstvima zadovoljava ljudske potrebe bilo koje vrste. Priroda ovih potreba, da li one, na primer, potiču iz želuca ili iz fantazije, ne menja stvar.“

Birač, dakle, pojedinac glasa i stomakom. A voli da virne i u susedno dvorište i pogleda i u komšijin tanjir. Poglavica zna za jadac, pa je, idući u susret događajima, tj. mogućim izborima, sve iščitavajući starog dobrog Makijavelija, gladnim i zavidnim biračima, omogućio da negativnu energiju isprazne na tajkunskom portal Kosibreti, s namerom da, ipak, on sam iskontroliše štetu, a da mu se stvari, ne daj Bože, ne otrgnu kontroli, tj. da se tim temama slučajno ne pozabavi neki hrabar tužilac ili sudija.

Nikolo Makijaveli je, naime, u „Firentinskim povestima“ - pripisujući ove reči vladaru Firence Pjeru di Kozimu de Medičiju, protiv koga su, pre tačno 560 godina, u avgustu 1466, firentinski plemići i vladaočevi korumpirani saveznici organizovali zaveru – ovako opisao pogubne posledice „prodaje pravde“ (korupcije) i kršenja zakona u državi: „Sada spoznah koliko sam se silno prevario, kao čovek koji malo poznavaše prirodnu pohlepu svih ljudi, a najmanje vašu: jer vama nije dovoljno što ste u ovolikome gradu vladari i što vas malo ima one časti, dostojanstva i koristi kojima se nekada znahu dičiti mnogi građani; nije vam dosta što ste između sebe podelili dobra svojih neprijateja; nije vam dosta što možete sve druge pritisnuti javnim teretima, dok vi, lišeni njih, uživate sve javne pogodnosti; nego svakome nanosite svakovrsne nepravde. Otimate imovinu bližnjega svoga, prodajete pravdu, izbegavate građanske presude, tlačite miroljubive ljude, uzdižete drznike. Ne verujem da u celoj Italiji ima toliko primera nasilja i lakomosti koliko ih ima u ovom gradu.“

.   .   .

Konačno, 1. decembra 1933, na osnovu Ermächtigungsgesetz, legalni i legitimni Firer doneo je „Zakon o obezbeđivanju jedinstva partije i države“ (nem. Gesetz zur Sicherung der Einheit von Partei und Staat) kojim je NSDAP i de iure postala država, a država partij(sk)a.

Članom 1. ovog zakona, NSDAP je definisan kao „nosilac nemačke državne ideje“ i proglašen „neraskidivo vezanim sa državom“, čime je obezbeđen apsolutni monopol nacionalsocijalističke partije. Prethodno je, da podsetimo, u julu 1933, već donesen zakon kojim su sve stranke osim NSDAP zabranjene. Novim zakonom je izbrisana granica između partijskih funkcionera i državnih službenika, uvedeni su posebni partijski i državni sudovi za državne nameštenike koji nisu pokazivali zadovoljavajuću lojalnost prema nacističkom pokretu ili državi, čime su nacisti preuzeli apsolutnu kontrolu nad sudstvom, policijom, vojskom i državnom administracijom.

Više se nije znalo gde je počinjala ili se završavala država ili neka njena institucija, a odakle je počinjala partija ili neka njena paraorganizacija. Preplitanje nadležnosti značilo je pokoru države pred jedinom partijom. Firer je postao država, a država Firer koji je postao i vrhovni arbitar iznad države, ustavnosti i zakonitosti.

Jedan od onih iz najbližeg Firerovog kruga Rudolf Hes je govorio: „Država je partija, a partija je Hitler.“

Bio je to poslednji čin „glajhšaltovanja“ (Gleichschaltung), odnosno nasilne „sinhronizacije“ države i društva.

Ovaj zakon je ukinut tek 20. septembra 1945, naređenjem Savezničkog (okupacionog) kontrolnog saveta, u okviru procesa denacifikacije nacističke Nemačke.

.   .   .

A u međuvremenu, i dalje ne odustajući od teško zaustavljivog puta u neprosvećenu diktaturu, poglavica LKSNDH je, najpre, potkraj leta 2024, najavio „uvoz“ stranih fakulteta (mogu i bez akreditacije), a onda je, u zenitu studentsko-građanske bune, umesto ruke pomirenja usledio frontalni napad na univerzitete, srednje i osnovne vaspitno-obrazovne ustanove. Profesori su ucenjivani isplatama plata, dramatično im je smanjena proporcija naučnoistraživačkog u odnosu na „predavački“ rad. Potom je, sve „uzinat“, uz oznaku „hitno i neodložno“, rasparčavanjem i otimanjem pojedinih departmana sa niškog Filozofskog fakulteta, osnovan Fakultet srpskih studija; Srpska pravoslavna crkva je najavila osnivanje „svog“ Univerziteta „Sveti Sava“ i ponovno „izvlačenje“ Bogoslovskog fakulteta iz okvira Beogradskog univerziteta; dok je Dositejev naslednik u resoru prosvete naglas rehabilitovao ideju o vraćanju novosadske Zmaj Jovine gimnazije Crkvi...

Pre toga, išla je suluda pešadijsko-artiljerijska priprema Operacije „Studenti i ćaci koji hoće da uče“.       

"Knjige, braćo moja, knjige, a ne zvona i praporci" – molio je prvi popečitelj prosveštenija u Praviteljstvujuščem sovjetu serbskom (1811) Dositej Obradović.

„Ne upisujte decu na blokaderske fakultete – vratiće vam ih u kovčegu!“, upozorio je roditelje budućih studenata, 31. marta ovog proleća, sa Ružičanstvene TV, Dositejev kolega iz vlade, današnji ministar za javna ulaganja.

Taj kum Poglavice svega ovoga što jeste da jeste i što nije da nije kod Srbalja, narednih je meseci sve to potanko izobjašnjavao: „Zbog blokada univerziteta u narednim godinama ćemo imati manjak stručnog kadra, što je posledica neodgovorne politike i pokvarenih političkih ambicija ljudi koji vode univerzitete... Guraju decu da lepe nalepnice, obilaze teren, pojavljuju se na tribinama i bave se onim što nije posao studenata. Dolazimo u situaciju da će naši univerziteti i naredne godine pretrpeti veliki udarac jer će znatno manje studenata diplomirati... Taj problem osetićete tek u narednih pet, šest, sedam godina. Zbog bahatosti onih ljudi koji su nam uništili univerzitet...“

A onda su – ekspresno, usred leta, a pred novu školsku i izbornu godinu, pod okriljem vrelih noći, takoreći bez javne rasprave, kao još jedan vid osvete prosvetno-obrazovnom sistemu zbog dvogodišnjeg neposluha, masovnih protesta i obustava rada – najavljene izmene Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja (ZOSOV).

Predviđeno je uvođenje rigoroznih kazni za prosvetne radnike, smanjivanje uticaja roditelja i učenika, i pojačavanje političke kontrole nad školama, uz opasnost da škole – kako su to primetili iz Zelefea – „postanu stranačke ispostave, učenici podanici, roditelji statisti, a nastavnici činovnici čiji je zadatak da ćute“.

Učenicima se ukida pravo na samoinicijativno organizovanje (u debatne klubove, sekcije, neformalne inicijative itd) van zvaničnog učeničkog parlamenta. Istovremeno, zakon omogućava brže i strože reagovanje i udaljavanje učenika, već tokom disciplinskih postupaka.

Menja se sastav i ovlašćenja saveta roditelja i uslovi za razrešenje članova školskih odbora, proširuje se mogućnost prinudnog premeštaja učenika kaznenom merom, uvodi se licenciranje nastavnika, direktora i sekretara škola. Uticaj Saveta roditelja se svodi na puki dekor prilikom odlučivanja o školskom programu, izboru udžbenika i finansijama.

Dodatno se koncentriše moć pojedinaca u odlučivanju o pitanjima obrazovanja i vaspitanja, učvršćuje i proširuje politička kontrola i kreira atmosferu straha u školama.

Pojačavaju se mehanizmi pritiska na nastavnike, u cilju njihovog političkog disciplinovanja, uključujući mogućnost gubitka licence i radnog mesta zbog profesionalnog ili građanskog delovanja na planu protivljenja represiji i urušavanju obrazovanja i zdravog društva.

Neprecizne zakonske formulacije tipa „ometanje nastave“ ostavljaju prostor za zloupotrebe i sankcionisanje nepodobnih nastavnika i učenika.

.   .   .

U sklopu procesa „glajhšaltovanja“, tj. upodobljavanja društva i države sa ideologijom i programom jedine stranke, nemački obrazovni sistem je, od 1933. godine, tj. nakon donošenja Zakona o prenosu (svih) ovlašćenja (na kancelara lično), doživeo radikalnu ideološku transformaciju u cilju indoktrinacije dece i omladine.

Na osnovu Zakona o obnovi profesionalne državne službe (Gesetz zur Wiederherstellung des Berufsbeamtentums), od 7. aprila 1933, koji je primenjen na sve nivoe obrazovanja, “sve po zakonu” su odstranjeni i otpušteni iz službe politički i ideološki nepoželjni učitelji, nastavnici i univerzitetski profesori. Svi preostali nastavnici morali su da pristupe Nacionalsocijalističkom savezu učitelja (Nationalsozialistischer Lehrerbund – NSLB), a deo njih je poslat u specijalne kampove, u kojima su morali da prođu kroz ideološku i političku indoktrinaciju.

Na temelju Zakona protiv prenaseljenosti u nemačkim školama i univerzitetima (Gesetz gegen die Überfüllung deutscher Schulen und Hochschulen), donetom 25. aprila 1933, drastično je ograničen upis nearijevske dece u srednje škole i visokoškolske ustanove.

Školski programi i planovi su upodobljeni sa političkim ciljevima jedine partije. Obavezni i centralni nastavni predmeti postali su: rasna biologija (eugenika), gde su đaci učeni teorijama o superiornosti arijevske rase; te, istorija koja je glorifikovala nemačku prošlost i širila mit o tome da je Nemačka izgubila Prvi svetski rat zbog "izdaje unutrašnjih neprijatelja".

I, uopšte, vaspitanje u periodu nacističke Nemačke, od 1933. godine, imalo je dosta sličnosti s vaspitanjem u Sparti. Primarni značaj je pridavan fizičkom vaspitanju, a potom moralnom vaspitanju. U fokus je stavljena fizička kultura, kako bi se dečaci pripremili za vojsku, a devojčice za rađanje dece. Za dečake je boks postao obavezan predmet.

Data je važnost i radno-tehničkom vaspitanju, jer se smatralo da samo napornim radom Nemačka može da izađe iz ekonomske krize i izbegne propast. Intelektualnom vaspitanju se nije previše pridavao značaj, jer je vladajući stav bio da je omladinu potrebno obrazovati do onog nivoa koji će biti dovoljan da odgovore potrebama nacističke Nemačke. Kad je o estetskom vaspitanju reč, tu su se potencirali simbolika, urednost, red, rad i disciplinu.

Vaspitne ustanove su strogo podeljene na osnovu pola. Dečaci su vaspitavani da postanu agresivni, poslušni i lojalni vojnici spremni na žrtvu za državu, a devojčice su, kroz predmete poput domaćinstva i nege, obučavane da budu majke i domaćice koje će podizati novu generaciju arijevaca.

U knjizi „Hitlerovi jahači apokalipse“ (Agnosta, Beograd, 2018), Zoran S. Cvetković , među 13 organizacionih celina SS-a (Schutzstaffel; zaštitna jedinica), ubraja i „Glavnu upravu odeljenje SS-obergrupenfirera (generala) Augusta Hajsmajera“, kao svojevrsnu ideološku obrazovnu centralu SS-a koja je bila nadležna za „Nacionalnopolitičke vaspitne ustanove“ (nem. Nationalpolitische Erziehungsanstalten, zvanično skraćeno NPEA). To su bile elitne srednje škole internatskog tipa koje su osnivane nakon dolaska nacista na vlast, sa primarnim ciljem da odgajaju i školuju buduću političku, vojnu i administrativnu elitu Trećeg rajha.

Ova Glavna uprava je, kao ideološko središte, imala presudan uticaj na obrazovanje nemačke dece i omladine, pošto je njen šef Hajsmajer uspeo da svoju nadležnost proširi i na sve državne škole, sa ciljem da najtalentovanije učenike prevede u jednu od NPEA ustanova, u kojima bi ovi učenici bili obrazovani i pripremani da zauzmu mesto buduće nacionalsocijalističke elite.

Sve ove mere “glajhšaltovanja”  poslužile su kao temelj za totalitarnu nacističku indoktrinaciju i potpunu kontrolu nad mladim umovima, što je potom i formalizovano obaveznim članstvom tih učenika u organizacijama poput Hitlerjugenda. (cvijetinmilivojevic.blogspot.com, 10.8.2026)

четвртак, 6. август 2026.

Vučićeva ponuda opoziciji: "Ja ću saopštiti rezultate pa ko izgubi da čestita"! Cvijetin MIlivojević

Trećina Gazivoda je u centralnoj Srbiji, i to je dao, a vikao "Ne dam"

Vučićeva ponuda opoziciji: "Ja ću saopštiti rezultate, pa ko izgubi da čestita"!

Zbog ove izuzetne poruke studenata Vučić je besan

Ćuti se o autonomiji Srba u Hrvatskoj

Vučić finišira kampanju,  ovaj njegov potez može biti odlučujući

Srbija pod šatrama, Vučić možda i u Guči

 

Politikolog Cvijetin Milivojević kaže da aktuelni predsednik Srbije Aleksandar Vučić, finišira svoju predizbornu kampanju, iako izbori još nisu ne raspisani, već ni najavljeni.

Pojavio se novi datum, 18. oktobar, a da li će se to desiti saznaćemo ubrzo. Posle obilaska Srba u Federaciji u društvu Milorada Dodika za koga ga veže toplo hladno savezništvo, vratiće se u Srbiji gde će nastaviti opštenarodna druženja i veselja pod šatrama, u skladu sa tradicijom obeležavanja seoskih vašara i svetaca. Kaže da ga neće iznenaditi da se Vučić pojavi u Guči, posle obilaska rodne kuće njegovog oca u Čipuljićima, propraćeno u skladu s tradicijom kulta ličnosti Tita. Kako će, priznaje, dobro smišljenom kampanjom trgnuti svoje poljuljano biračko telo i steći nove pristalice i da li će mu u tome uspeti pokazaće vreme

Odustao je od svega od čega se moglo odustati, apsolutni je šampion u svemu što je obećao, potpisao i isporučio. (kanal Pravi odgovor, emisija “Tačka preokreta”, Nada Grujić, 6.8.2026)

https://www.youtube.com/watch?v=QSk39dZded8&pp=ygUOcHJhdmkgb2RvZ292b3I%3D

уторак, 4. август 2026.

Cvijetin Milivojević: Dok se opozicija deli, Vučić zadovoljno trlja ruke! | BEZ PARDONA


U novom izdanju emisije BEZ PARDONA gost je politikolog Cvijetin Milivojević. U razgovoru koji otvara novu političku sezonu analiziraju se najvažniji događaji koji su obeležili leto, od najava vanrednih izbora i rada REM-a do stanja u medijima, opoziciji i studentskom pokretu. Milivojević tvrdi da se Srbija nalazi u trenutku u kojem su institucije izgubile svoju osnovnu funkciju i da će bez njihovog „resetovanja“ svaka politička promena ostati nedovršena.

Poseban deo razgovora posvećen je medijima i novinarstvu. Milivojević govori o urušavanju profesionalnih standarda, propagandi, nacionalnim frekvencijama i odgovornosti medija prema građanima. Objašnjava zbog čega smatra da današnje novinarstvo više ne počiva na principima istinitog i objektivnog informisanja, već na proizvodnji poželjne političke stvarnosti, kao i zašto veruje da bi profesija morala da vrati jasna pravila i odgovornost.

Jedna od centralnih tema emisije jesu istraživanja javnog mnjenja i predstojeći izbori. Milivojević detaljno objašnjava zbog čega sa velikom rezervom posmatra objavljena istraživanja, kako se njima može uticati na birače i kakvi motivi stoje iza njihovog plasiranja u javnost. Govori i o odnosima između vlasti, studentske liste i opozicionih stranaka, upozoravajući da bi međusobne podele opozicije mogle da imaju presudan uticaj na konačan izborni rezultat.

Može li Srbija dobiti slobodne izbore bez slobodnih medija? Da li opozicija propušta istorijsku priliku zbog sopstvenih podela? I zašto Cvijetin Milivojević smatra da je studentska lista jedini politički projekat koji je uspeo da objedini različite delove društva? (KTV Zrenjanin, emisija „Bez pardona“, youtube kanal „Bez cenzure“, bezcenzure.rs, voditelj Danilo Vidaković, 4.8.2026)

https://www.youtube.com/watch?v=JG_q0By6BM4