Ima li spasa za SDS: Između TEGOVA PROŠLOSTI i neizvjesne budućnosti

Najveća opoziciona stranka u Republici Srpskoj, SDS, na nedavno završenim lokalnim izborima nastavila je s negativnim trendom pada popularnosti među biračima.

Uukupnom broju osvojenih glasova na teritoriji Srpske, SDS je dobio 84.000 glasova, što je za oko 2.500 manje u odnosu na prošle izbore, a osim pobjede Ljubiše Petrovića u trci za gradonačelnika Bijeljine, te osvajanja načelničke funkcije u Gacku od strane bivšeg stranačkog predsjednika, Vukote Govedarice, SDS se na proteklim izborima malo čime mogao pohvaliti.

Doduše, aktuelni predsjednik SDS Milan Miličević ponovo je, manje-više očekivano, pobijedio u trci na načelnika Teslića, Marinko Božović potvrdio načelničku poziciju u Istočnoj Ilidži, a pobjeda je ostvarena u još nekoliko opština za koje se pretpostavljalo da će pripasti toj stranci. Međutim, SDS je na proteklim izborima izgubio čelne pozicije u Ugljeviku, Sokocu, Bileći i Brodu, dok je u najvećem gradu Srpske, Banjaluci, državotvorna stranka koja je početkom 90-ih godina prošlog vijeka uživala skoro pa plebiscitarnu podršku srpskog naroda u BiH, spala na najniže grane u svojoj istoriji i ostala bez ijednog odborničkog mandata u Skupštini grada.

Sve ostaje isto

O stanju u SDS i potezima koje će stranačko rukovodstvo u narednom periodu preduzeti kako bi se pokušala prevazići dugogodišnja kriza, u programu BN televizije govorio je stranački lider Milan Miličević. Između ostalog, on je poručio kako će Glavni odbor SDS uskoro odlučivati o povjerenju kako njemu, kao predsjedniku stranke, tako i ostalim članovima rukovodstva SDS.

– Zaključak je da nismo zadovoljni rezultatima izbora, jer oni nisu ono što smo priželjkivali i sebi zacrtali. Kao predsjednik stranke dajem svoj mandat na provjeru i preispitivanje Glavnom odboru SDS. Ukoliko tu podršku nemam, onda to podrazumijeva da stranka ulazi u unutarstranačke izbore i izbor novog predsjednika. Isto tako, svi članovi Predsjedništva složili su se s tim da svoje mandate takođe daju na preispitivanje Glavnom odboru SDS – rekao je Miličević, prenoseći stavove koji su usvojeni na nedavnom sastanku Predsjedništva SDS u proširenom sastavu.

Dodao je i to da se ovo pitanje mora „promptno rješavati“, te da, kako je istakao, nema razloga za odugovlačenje.

Inače, odlično obaviješteni izvori Srpskainfo iz vrha najveće opozicione političke partije u Srpskoj tvrde nam da je gotovo izvjesno to da će na predstojećoj sjednici Glavnog odbora SDS Milanu Miličeviću, kao predsjedniku stranke, te članovima aktuelnog stranačkog predsjedništva biti pružena podrška za nastavak rada.

– Ono što se, takođe, očekuje jeste to da dođe do „pojačanja“ u sastavu Predsjedništva SDS, odnosno da u rad tog tijela budu uključeni Ljubiša Petrović, Marinko Božović i Vukota Govedarica – otkrivaju naši sagovornici.

Kako je krenuo, ali i ko je kriv za sunovrat SDS, stranke koja je najzaslužnija za političko organizovanje Srba s ove strane Drine u vrijeme raspada bivše SFRJ, pitali smo za mišljenje političkog analitičara Cvijetina Milivojevića. On smatra da je „propadanje“ SDS počelo onog trenutka kada je ta stranka „pokušala da bude ono što nije, niti što može da bude“.

Bježanje od identiteta

– Paradoksalna je situacija da je stranka koja je stvarala Republiku Srpsku sada u poziciji da bježi sama od sebe. To nije problem samo sadašnjeg rukovodstva SDS, već je to problem koji traje u kontinuitetu – tvrdi Milivojević.

On ocjenjuje da se razumijevanje za odluku rukovodstva SDS da odstupi od politike i programa svojih osnivača, možda, može naći u periodu kada su visoki predstavnici uvodili sankcije liderima SDS prije nešto više od dvije decenije i kada je desetinama najviših funcionera SDS, kako podsjeća, bilo zabranjeno da se bave politikom.

– Međutim, postoji kontinuitet u tome da SDS, faktički, bježi od svog identiteta. Ono što je karakterisalo SDS uoči prvih višestranačkih izbora u BiH jeste ta nacionalna poruka, poruka nacionalnog i demokratskog okupljanja. Istovremeno, nakon hajke na neke ljude iz vrha SDS, prije svega na Radovana Karadžića, SDS se, po mom sudu, ne netaktičan način ogradio od onoga što je njegov identitet, a od toga se ne može pobjeći. SDS je pobjegao od toga i počeo da ide nekim drugim stazama, a to biračko tijelo nije razumjelo. Milorad Dodik je time dobio poziciju da SDS izmakne tepih ispod nogu. Sada se, nažalost po SDS, više SNSD poistovjećuje s onim što je nacionalna i državna politika Republike Srpske, nego što je to SDS – smatra Milivojević.

Na pitanje da li postoji šansa da se SDS vrati na „stare staze slave“, Milivojević odgovara potvrdno, ali da bi do toga došlo, kako tvrdi, obrt u politici te stranke mora da bude radikalan.

– SDS mora da za oktavu bude glasniji od SNSD kad je u pitanju zaštita nacionalnih i državnih pozicija Republike Srpske. To biračko tijelo SDS očekuje. Kad kritikujete Dodika, razumljivo je da ga kritikujete zbog korupcije, ali biračko tijelo SDS bi paralelno voljelo da ga kritikujete zbog toga što nije na pravi način ostvario nacionalne i državne interese Republike Srpske. Ako Dodik najavi ili usvoji neki zakon koji vraća nadležnosti Srpske koje joj pripadaju po Dejtonskom sporazumu, a onda to godinama ne smije da primijeni u praksi, onda je to način da SDS vrati status nacionalne i državotvorne stranke. Oni to ne rade u kontinuitetu najmanje od izbora 2014. godine. Oni bježe od toga i Dodiku već čitavu deceniju daju na tacni da uzima ono što bi prirodno trebalo da bude politika SDS. U pokušajima da se Dodik istjera na čistac više se oglašavaju lideri manjih opozicionih stranaka, od PDP pa do Nebojše Vukanovića i Jelene Trivić, dok SDS tu ima nedefinisanu politiku. Da imam pravo glasa u Republici Srpskoj, zaista ne znam zašto bih glasao za SDS – kaže Milivojević.

Najvećoj opozicionoj stranci u Srpskoj, tvrdi on, nikako ne pristaje imidž „građanske opcije“, jer SDS, prema njegovom mišljenju, to nije niti može da bude.

– Imate stranke koje žele da budu građanske, unitarističke ili kakve već, ali SDS je prirodno nacionalna stranka desnog centra. SNSD, koji je primarno socijaldemokratska partija, postala je „nacionalnija“ stranka od SDS. Kako onda možete da očekujete da se vratite na veliku pozornicu? Osim toga, SDS je izgubio liderstvo u opoziciji. Sa strane, mogu da primjetim da su u javnosti mnogo aktivniji lideri PDP, Narodnog fronta i Liste „Za pravdu i red“ nego lider najjače opozicione stranke. Ko ne zna kakav je politički odnos snaga, može da pomisli da je SDS tek treća ili četvrta po snazi opoziciona stranka u Republici Srpskoj – zaključuje Milivojević. (www.srpskainfo.com,, EuroBlic, Banjaluka, Boris Knežević, 2.11.2024)