Da li je 1. novembar, godišnjica pada nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu koji je odneo 16 života, novi „dan De“ za Srbiju jer su, kako neki mediji tvrde, „sve oči uprte u Novi Sad“? Da li se i zbog čega forsira taktika iščekivanja pojedinih datuma? U razgovoru za Danas o tome i aktuelnim političkim pojavama govori Cvijetin Milivojević, publicista, novinar i kolumnista, čija je knjiga „Destrukcija rekonstrukcije – Poglavica koji je porazio sopstveni narod“ u izdanju Katene Mundi, predstavljena na 68. Beogradskom sajmu knjiga.
-Ideja studenata je, koliko sam informisan, da 1.novembra u
Novom Sadu bude komemoracija. Koliko mogu da zaključim, želja tzv. pristojne, a
u stvarnosti manjinske Poglavičine Srbije je da i po cenu insceniranih
provokacija, taj datum bude „pokop“ studentsko-narodne bune. Ne naturaju
studenti ta datumska „iščekivanja“, već ih paradržavna propaganda spinuje. Ne
možemo očekivati da studentski pokret ima dugoročnu strategiju. NJima od
početka nije bilo do politike, oni su izbore zatražili tek pola godine od
početka protesta i to u trenutku kada su shvatili da ova ekipa na vlasti nema
nameru da ispuni građanske zahteve iza kojih su studenti stali. Očigledno da je
režim, s pravom, shvatio da bi ispunjenje zahteva broj jedan – otkrivanje
dokumenata i krivaca za tragediju u Novom Sadu – značio rušenje kule od karata
i Poglavičinih Potemkinovih sela, odnosno ne samo kraj ove garniture vlasti,
nego politički kraj samog autokrate i njegovih korumpiranih plutarha, koji su
do pre 13 godina bili obični gologuzani koji svu svoju moć i bogatstvo duguju
Poglavici – ocenjuje Cvijetin Milivojević.
*Da li je režim
Aleksandra Vučića suštinski uzdrman aktuelnim protestima, šta je bila tačka
preokreta koja mu je omogućila da krene u kontranapad i osvetu prema svima koji
su na bilo koji način podržali studente u buntu?
-Nema tu nikakve tačke preokreta. Poglavica i njegovi
plutarsi ovo vide kao borbu za goli život i zato je Lav Koji Sedi Na Dve
Hoklice i svirao znak za uzbunu i naredio opštu mobilizaciju. Jednom kada
odskočite previsoko, svesni da to ni po znanju ni po zvanju niti bilo kom
drugom objektivnom kriterijumu ne zaslužujete, više ne možete da zamislite sebe
u odelu, na radnom mestu ili u poziciji onoga što ste bili pre 13 godina.
*Koliko aktuelni
protesti skreću pažnju da onog što se događa na Kosovu i Metohiji posle
Vučićevo prihvatanja Francusko-nemačkog plana i Ohridskog sporazuma?
-Ako je dobro Srbima na Kosovu, onda dobro. Vidim po
elektronskim i štampanim vučićoidima da su prezadovoljni stanjem i da zato,
evo, pešače čak u Novi Sad da i tamo odbrane srpski narod i državu koju ova
studentska ustaško-terorističko-fašističko-nacisitčko-zlikovačka bagra hoće da
sruši. Oni veruju da „Aco“ nije ništa ni pismeno ni usmeno prihvatio, pa ako, navodno,
većinska Srbija veruje u to, ko smo mi da potpitujemo.
*Zbog čega za 26
godina protektorata UN na KiM i stvaranja samoproglašene kosovske države 2008,
u ostatku Srbije nije bilo prave pobune zbog Kosova?
-Zato što je „veličanstveni“ Osnovni briselski sporazum koji
je Poglavica izborio, tako što je spavao i jeo sendviče po briselskim
hodnicima, ratifikovan u Skupštini Srbije uz zdušnu podršku većeg dela
tadašnje, a umnogome i sadašnje, opozicije. Zato što Ustavni sud Srbije, od
tada do danas, „postojano kano klisurina“, tvrd stoji u uverenju da je to bio
običan „politički akt“, a ne akt koji proizvodi međunarodnopravne reperkusije
po državu Srbiju. Zato što je Poglavica od srpskog naroda na KiM, silom ili potkupljivanjem,
napravio pleme i smestio ga u indijanski rezervat u nekoliko opština na severu
i pokoju enklavu južno od Ibra.
*O svemu što nam
događa pišete u novoj knjizi. Zbog čega naslov „Destrukcija rekonstrukcije“ i
da li je to samo metafora posle tri i po decenije višestranačkog
parlamentarizma?
-Kada je Vučić, na velika vrata, ušetao u naše kuće i
živote, čak i građanistička Srbija dočekala ga je kao De Gola, kao novog
Đinđića. A on, čak i ono što je dobro radio, uradio ili pokušao da uradi, po pravilu
je potom batalio. Gde je reformisao, po pravilu je i destruisao. Kada je gradio
ili rekonstruisao, iza toga je, najvećma, išla i duhovna, moralna, materijalna,
a neretko i praktična destrukcija koja je bila fatalna i po život države i
samih građana.
*Kako smo stigli do
toga da predsednik Republike sa protokolarnim ustavnim ovlašćenjima kontroliše
sve tri grane vlasti i o svemu sam odlučuje, da je predsednik Skupštine, kako
ocenjujete, izvršitelj državnog udara u kome je i deo parlamentarne opozicije
saučesnik, dok su na ulicama već gotovo 12 meseci studentski i građanski
protesti?
-U podnaslovu ove knjige piše: „Poglavica koji je porazio
sopstveni narod“. Vučiću je svako političko odelo bilo pretesno skrojeno, pa
je, kao „prvi potpredsednik Vlade“, brutalno natkrilio ondašnjeg premijera. Kao
predsednik Vlade protivustavno je navukao uniformu konfekcijskog broja nemačkog
kancelara, a tadašnjem predsedniku Republike uskratio čak i pripadajućih mu
osam protokolarnih nadležnosti pošto mu je, prethodno, oteo i političku
stranku; da bi onda, kad je i sam izabran za predsednika Republike, po principu
„tesno mi ga skroji, nane“, osim što je iz naftalina izvadio Titovu maršalsku
uniformu, odlučio i da zasedne na tron sve tri, zakonodavne, izvršne i sudske, grane
vlasti i okupira sve institucije za koje nije nadležan. Dok sam još pisao
kolumne za Danas titulisao sam ga „Kancelarem“ i „Vrhovnikom“, a u poslednje
vreme on je u ovim mojim životopisima obnovljenog srpskog višestranačja –
Poglavica Lav Koji Sedi Na Dve Hoklice. Ali, uprkos tome što je, 22. novembra
2024. Ana Brnabić kao najviši zvaničnik vlasti izvršila klasičan državni udar
kada je, prilikom rasprave o budžetu za ovu godinu, uzurpirala prava, obaveze i
ovlašćenja najvišeg ustavotvornog, zakonodavnog i predstavničkog tela, veći deo
opozicije saučestvuje u radu te, sada već i nelegalne, institucije,
izigravajući „smokvin list“ i paravan pravne i demokratske države, sve,
navodno, iz „viših interesa“ – davanja „pogonskog goriva“ Poglavici i njegovim
plutarsima na strmoglavom putu ka EU.
*Gde su u svemu tome
institucije poput SPC, SANU, pa i Kraljevski dom, iako nema definisan zakonski
status u srpskom društvu?
-Kada je reč o Kraljevskom domu, primetio sam da nekakva blaga podrška narodu u pobuni postoji. Od SANU kao institucije se više nije moglo ni očekivati, s obzirom na njen latentni konzervativizam i oportunizam, ali čuje se, doduše manjinski, glas nekih akademika. A vrh SPC nije da se ne čuje. Štaviše, sam patrijarh i mitropolit Irinej su se i lično angažovali kao Poglavičini kuriri, kada su leteli u Moskvu da Putinu lično objasne šta je to „obojena“ – „cvjetnaja“ revolucija. Crkva, uz „nečasne“ izuzetke poput mitropolita žičkog, više nego verno služi svome stvarnom „patrijarhu“.
*Kakva je Vaša procena,
kad bi Vučić mogao da raspiše parlamentarne izbore i da li će se eventualno
„usklađivati“ sa novim izbornim ciklusom koji zagovara zvanična Priština posle
osmomesečne institucionalne krize?
-Ako se on pita, raspisaće onog trenutka kada njegov lični
rejting bude garant da bi, uz još jedno kršenje Ustava i Zakona o sprečavanju
korupcije, sa njim na čelu, dakle, kao imenom i prezimenom njegove stranačke
liste, mogao da obezbedi makar promil glasova više od studentsko-narodne liste.
Drugi uslov je da dobije garanciju da će opozicija na te izbore izaći što
rascepkanija, a takve nade su mu uistinu realistične i da će onda on da zahvati
najviše iz rezervoara onih ispod cenzusa. To je ako se on pita. A on se pita,
ali sve manje. Zato on tako kavaljerski nudi sopstvenu političku glavu
predsednika Republike, iako je niko, pa ni studenti, ne traži.
*Da li je politički
legitimno da posle svih Vučićevih štetnih odluka i izjava neutemeljenih na
stvarnosti, opozicija zvanično zatraži na javni uvid predsednikov zdravstveni
karton?
-Nije to pitanje za opoziciju, nego za medicinske
stručnjake. Samo je jednom, ako se dobro sećam, za ovih 35 godina, jedan
premijer, bio je to Zoran Đinđić, poveo svoje ministre na kolektivni
zdravstveni pregled. Ja od parlamentarne opozicije očekujem nešto drugo. Još od
5. maja, kada su studenti i građani koji ih podržavaju, a koji su na prethodnim
izborima, uglavnom, glasali za tu istu opoziciju, zatražili raspisivanje
vanrednih parlamentarnih izbora, očekujem da, kao što su promptno u septembru
2023, na predlog tadašnjeg američkog ambasadora, zatražili i dobili od
Poglavice vanredne izbore, to isto učine sada, kada to zahteva 60 posto građana
Srbije. Ali, od 85 poslanika izabranih glasovima opozicionih birača niti jedan
do sada nije, imenom i prezimenom, potpisao zahtev za skraćivanje mandata ovog
skupštinskog saziva. (www.danas.rs, Danas, Jelena
Tasić, 1-2.11.2025)
https://www.danas.rs/vesti/politika/intervju-cvijetin-milivojevic-rezim/
Нема коментара:
Постави коментар