Donedavni predsjednik SDS, Milan Miličević, prije nešto više od dvije sedmice podnio je neopozivu ostavku na mjesto predsjednika te stranke.
Na Skupštini SDS, koja je bila održana u Bijeljini,
Miličević je pod žestokim pritiskom jednog broja stranačkih funkcionera i
skupštinskih delegata odlučio da se povuče sa funkcije šefa stranke, a uzroci i
razlozi zbog kojih je to učinio narednih dana postali su top-tema u brojnim
medijima.
Oni koji su tražili Miličevićevu smjenu razloge su
pronalazili u tome što SDS, prema njihovim riječima, od završetka prošlih
lokalnih izbora nije radio ništa na konsolidaciji svojih redova, pa do toga da
je Miličević, kao partijski lider, navodno, potpuno zapostavio stranačku
infrastrukturu te da nije obilazio gradske i opštinske odbore SDS.
S druge strane, struja u SDS koja je podržavala Milana
Miličevića tvrdila je da se on našao na meti onih čije su “bolesne sujete” i
“lične ambicije” prevladale opštestranački interes, pa do toga da iza
Miličevićevog “rušenja” stoji lider PDP, Draško Stanivuković, koji, navodno,
donedavnom predsjedniku SDS nije mogao da oprosti to što se žestoko protivio
njegovoj (Stanivukovićevoj) ambiciji da bude zajednički kandidat opozicije za
predsjednika Srpske na izborima sljedeće godine.
Iako se ponegdje, kao pravi uzrok Miličevićeve smjene,
navodilo to da se lider SDS našao u nemilosti vlasti u Beogradu zbog toga što
je 15. marta preko društvenih mreža podržao studentske proteste u Srbiji, o
tome se nije previše glasno govorilo. Međutim, prekjuče je poslanik SDS u
Narodnoj skupštini Republike Srpske i član Predsjedništva SDS, Mirjana
Orašanin, maltene, javno potvrdila spekulacije da je pritisak za Miličevićevom
smjenom došao “preko Drine”.
– Ono što je dogovoreno na organima stranke ni sam
predsjednik ne poštuje. To je bio stav prema Srbiji, prema političkoj situaciji
u Srbiji. Stav stranke je bio da se ne miješamo u političke odnose u Srbiji,
međutim predsjednik to nije ispoštovao, kao ni neki članovi – rekla je
Orašanin, gostujući u programu BN televizije.
Da li su vlasti u Srbiji “došle glave” Milanu Miličeviću kao
predsjedniku najveće opozicione stranke u Srpskoj, te da li to znači da
zvanični Beograd ima presudan uticaj čak i na takve stvari kao što je izbor
predsjednika neke ovdašnje opozicione stranke, pitali smo za mišljenje
analitičare i dobre poznavaoce političkih prilika “s obje strane Drine”.
Politički analitičar Tanja Topić za Srpskainfo kaže da je
svojevrsno “priznanje” visokog funkcionera SDS Mirjane Orašanin, prema njenim
riječima, pokazalo da se iz Beograda, zapravo, odlučuje ko može učestvovati u
vlasti u Republici Srpskoj, ko može biti na čelu političkih partija, kao i “ko
i šta smije objavljivati na privatnim profilima na društvenim mrežama”.
– Poražavajuće je to da se privatan stav Milana Miličevića
okarakterisao kao “miješanje u unutrašnje stvari Srbije”. Doista je fascinantna
ta logika ovdašnjih političara da raširenih ruku prizivaju “miješanje iz
Srbije”, dok sebi lijepe flaster na usta da ne iskažu mišljenje koje ne
odražava i zvaničnu politiku susjedne države – kaže Topićeva.
Da paradoks bude veći, dodaje ona, deklarativno se ogromna
većina domaćih političara “bori protiv kolonijalne politike i sile stranaca
prema Republici Srpskoj”.
– S druge strane, ti isti se dobrovoljno stavljaju u
podanički položaj prema Srbiji – smatra Topićeva.
Direktor PR agencije “Pragma” i politički analitičar iz
Beograda, Cvijetin Milivojević, za naš portal navodi da ni sam ranije nije
“vjerovao u takvu vrstu teorija zavjere da se Aleksandar Vučić i vlast u Srbiji
miješa u baš sve poslove u Republici Srpskoj”.
– Međutim, već poslije dvije godine Vučićeve vladavine
svojim očima sam se uvjerio da ima istine u tome. Naime, negdje 2014. godine
boravio sam u Banjaluci pred tadašnje izbore i lično sam svjedočio tome da je
Vučić paralelno nudio i Dodiku i tadašnjem rukovodstvu SDS, mislim da se na
čelu SDS tada nalazio Mladen Bosić, da im konsalting za politički marketing u
kampanji radi jedan te isti čovjek, odnosno jedna te ista agencija. I jednoj i
drugoj strani te usluge nudio je besplatno, odnosno da ih time “počasti” –
priča Milivojević.
Vučić je, kako dodaje, već tada upravljao čak i tako
internim stvarima, kao što je politička kampanja i upravljanje njenim
menadžmentom u Srpskoj.
– Da cijela stvar bude još paradoksalnija, dvije najveće
političke stranke u Republici Srpskoj, SNSD i SDS, imaju istog savjetnika za
politički marketing, a i jednima i drugima savjetnika šalje Vučić – navodi
Milivojević.
Kao što se u Srbiji, tvrdi on, Vučić miješa u svaki nivo
vlasti, “po horizontali i vertikali”, tako je potpuno moguće da se aktuelni
predsjednik Srbije, kako ističe, miješa i u izbor čelnika SDS.
– Da li je to baš jedini razlog zbog kojeg je otjeran
Miličević, to ne znam, ali znam da je, na primjer, gradonačelnik Bijeljine
Ljubiša Petrović nakon jednu benigne objave na društvenim mrežama oko podrške
studentskim protestima prošao kroz “toplog zeca” u medijima na koje Vučić ima
uticaj – ističe Milivojević.
O ispravnosti stava rukovodstva SDS da se ne miješaju u
unutrašnje stvari Srbije, kako je otkrila Mirjana Orašanin, prema njegovim
riječima, može se raspravljati.
– Ako je vrh SDS donio stav da se ne miješaju u unutrašnje
stvari Srbije, a to podrazumijeva činjenicu da je ogromna većina građana Srbije
podržala studentske proteste, onda je to pogrešna odluka. Vi se ne miješate u
unutarstranački život, ali morate da podržite ono što je većinski stav građana
Srbije, a taj stav je da Aleksandar Vučić ne može da bude svevladar u Srbiji.
Primjećujem da i unutar SNSD imate ljude koji se ne slažu s Dodikovim
slugeranjskim odnosom prema Vučiću, koji nema veze s odnosom predsjednika
Srpske prema predsjedniku Srbije. Ovo što radi Dodik, da dovodi simpatizere i
aktiviste svoje stranke na mitinge u Srbiji i da su oni spremni da biju građane
Srbije koji nisu za Vučića, to je nešto što je kontraproduktivno i to niko ne
bi smio da radi – zaključuje Milivojević. (www.srpskinfo.com,
EuroBlic, Boris Knežević, 31.7.2025)
Нема коментара:
Постави коментар