Aleksandar Vučić obožava sudbonosne deklaracije. Za Sretenje Gospodnje, ujedno srbijanski dan državnosti, Vučić je na Instagramu najavio skup na kojem će se "donijeti narodna Deklaracija o Vojvodini u Srbiji". Tu će, kako kaže, biti rečeno gdje je i kakva je budućnost Srbije.
– Posljednjih dana i tjedana, pokušavajući zloupotrijebiti
mlade ljude u Srbiji, na sjeveru Srbije ponovno su pokrenute inicijative za
davanje najšire autonomije Vojvodini, od toga da Vojvodina bude republika pa do
toga da se govori vojvođanskim jezikom i do ideje o odcjepljenju Vojvodine od
Srbije. Kao ljudi koji smo odgovorni, kao ljudi koji znamo što je Srbija, što
je naša zemlja, što je naša otadžbina, dužni smo da se tome demokratskim putem,
političkim sredstvima, suprotstavimo. I zato na Sretenje, ili dan prije,
organizirat ćemo veliki skup gdje ćemo donijeti narodnu Deklaraciju o Vojvodini
u Srbiji i gdje ćemo jasno reći gdje je i kakva je budućnost Srbije. I zato vas
molim da pokažemo odlučnost jer rezervnu otadžbinu nemamo. Mi imamo samo jednu,
a to je Srbija. Borit ćemo se i srest ćemo se na Sretenje – kazao je Vučić u
dramatičnom domoljubnom zanosu.
Zbog čega Srbija slavi dan državnosti 15. veljače, na dan
prvog srpskog ustanka protiv osmanske vlasti, a ne dva dana kasnije, kad je
stekla neovisnost time što je Kosovo proglasilo neovisnost. S emotivne je
strane razumljivo. Dan neovisnosti Srbija bi mogla obilježiti i 21. svibnja, na
dan kad su se riješili Crne Gore, koja je tada održala referendum o obnovi
svoje državnosti. No, čemu deklaracije o Vojvodini?
– Besposlen pop i
jariće krsti – kaže srpski politolog Cvijetin Milivojević.
– Režim u Srbiji,
pritisnut studentskim i građanskim prosvjedima, provocira i spinuje problem
koji objektivno ne postoji; mislim na Vojvodinu. Da su zaista državno odgovorni
kakvima se predstavljaju, Vučić i njegovi bi ovog trenutka podnijeli ostavke
zbog kraha njihove politike na Kosovu – dodaje Milivojević.
Njegov kolega dr. Zoran Stojiljković s beogradskog Fakulteta
političkih znanosti Vučićevom manevru kaže:
- Iz šire društvene krize, Srbija je padom vlade ušla u
političko-institucionalnu krizu. Spin-diktator sada koristi situaciju da smanji
štetu preusmjeravanjem krize na nova pitanja. Ova mu je priča zgodna jer na
pitanju Vojvodine pokušava podijeliti opoziciju i tako joj smanjiti manevarski
prostor - kaže Stojiljković, ali napominje da će, što god da se dogodi, tri
važne stvari trajno ostaviti traga - najprije to da su studenti Vučića ‘stavili
na ignore‘, što sada slijede i drugi proglašavajući ga objektivno nenadležnim
zbog ustavnih ovlasti predsjednika. Drugo, Vučić ne može upotrijebiti silu, a
treće, društvo je našlo novog lidera u studentima koji su kroz ravni Srijem,
Vučićevu izbornu bazu, prošli uz svesrdnu podršku građana koji su im putem
nosili hranu i piće.
Stojiljković smatra da je iza svih događanja u Srbiji na
koncu ipak stoji Zapad jer podržava mjesnog stabilokratu, dok ne pronađe novog,
kao što pokazuje i primjer Crne Gore.
Što će u konačnici pisati u Vučićevoj deklaraciji o
Vojvodini nitko ne zna. Ultranacionalističke organizacije, poput Dveri,
povremeno izvlače problem Vojvodine, bivše autonomne pokrajine u sastavu Srbije
koja je imala vlastitu zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast na svom području.
Autonomiju joj je jamčio Ustav SFRJ, da bi "Jogurt-revolucijom" u
listopadu 1988. i izmjenom Ustava Srbije 1990. režim Slobodana Miloševića tu
autonomiju ukinuo. Unatoč predizbornim obećanjima onih koji su Miloševića
srušili s vlasti, Vojvodini autonomija nikada nije vraćena u mjeri približno
sličnoj onoj koju je imala ranije. Svejedno, nitko izvana nikada nije sporio da
je Vojvodina dio Srbije, pa je borba koju Vučić spominje zapravo borba za
očuvanje njegove vlasti.
Kao i "sretenska deklaracija". (www.slobodnadalmacija.hr, portal
dnevnog lista, Split, Jadran Kapor, 7.2.2025)
Нема коментара:
Постави коментар