недеља, 10. јануар 2021.

Dr Vojin Dimitrijević: ČVRST HOD PO STRMOKLIZAVICI

 INTERVJU - VREMEPLOV

Povodom tri decenije od obnavljanja političkog pluralizma na prostorima bivše SFRJ, ovde ćemo objavljivati izbor intervjua sa sagovornicima koji su, od kraja osamdesetih do početka dvehiljaditih godina, obeležili politički život na ovim prostorima.

Intervjue je vodio Cvijetin Milivojević, a prenosimo ih u izvornom sadržaju i originalnoj redakcijskoj opremi, onako kako su premijerno publikovani. Do sada su, na ovom mestu, govorili: dr Dragiša Buca Pavlović (intervju iz 1990), Radmilo Kljajić (1990), Krist Gegaj (1990), Fikret Abdić i Asim Dizdarević (1990), Milica Rajić (1990), prof. dr Vojin Dimitrijević (1990)...

 

"Borba". 6.12.1990.

Dr Vojin Dimitrijević, predsednik Saveza reformskih snaga u Srbiji:

ČVRST HOD PO STRMOKLIZAVICI

Mi nećemo, kako se to obično predstavlja, po svaku cenu da sačuvamo Antu Markovića, nego savezne institucije.Srbija bi u novoj ržavi morala da bude sasvim ravnopravna demorkatska jedinica, koja bi sačuvala svoje specifičnosti.Ekonomski program SIV je za sada najbolji program

Nijedno pitanje sa poslednja četiri meseca nije tako ujedinilo nacionalne stranke diljem Jugoslavije kao pojava "zajedničkog neprijatelja" u liku inženjera Ante Markovića i "njegovog" Saveza reformskih snaga. Od trenutka kada je, 29. jula na Kozari, savezni premijer najavio osnivanje stranke koja "neće biti ni nacionalna ni nadnacionalna, već racionalna", većina zavaženih nacionalnih predvodnika obrazovala je jedinstveni "front" protiv "razbijača ujedinjene Srbije", "samobitne Slovenije", "suverne Hrvatske", "nacinalno probuđene Bosne" i inih kutaka jugoslovenske države.
Uprkos tome, Savez reformskih snaga Jugoslavije, već je ušao u republičke parlamente Makedonije i Bosne i Hercegovine, a čekaju ga i redovni (možda i vanredni) izbori i u drugim republikama. Iako etiketiran kao "rojanski konj" i "peta kolona", SRSJ u Srbiji, u preko 170 odbora, već broji 250.000 članova.
O tome šta ova stranka nudi biračima u najvećoj jugoslovenskoj republici - razgovarali smo sa njenim predsednikom, profesorom Pravnog fakulteta u Beogradu i predsednikom Jugoslovenskog forma za ljudska prava i pravnu sigurnost građana Vojinom Dimitrijevićem.
SRSJ se, prema programu, zalaže za stvaranje takvih društvenih odnosa u Jugoslaviji koji će omogućiti da ona cela i nedeljiva, mirno pređe u novo, otvoreno demokratsko društvo. Kritičari vam zameraju da niste dovoljno konkretni u pogledu budućnosti Jugoslavije?
- Mi nećemo, kako se to obično predstavlja, po svaku cenu da sačuvamo Antu Markovića, nego savezne insiucije. Ako bi one prestale da rade, Jugoslavija bi se raspala a da to niko ne kaže, ali da svako primeti. Počeli bismo od nulte tačke, što ne znači reformu i dogovor, već revoluciju i nered. SRSJ u Srbiji zalaže se za opstanak Jugoslavije, zasnovane na dogovoru, ineresu, onom što je dobro u zajedničkoj prošlosti i evropskoj viziji budućnosti. Kao demokrati i pluralisti, ne možemo da namećemo, nego da predlažemo rešenja. Njih će posle izbora prihvatiti legitimno izabrani narodni predstavnici, ne samo svih republika i nacija, nebo i svih slojeva društva. To bi, po nama, bila savezna država sa strogo određenim, pa makar i uskim, ovlašćenjima jugoslovenskih organa, čije bi se odluke poštovale. Dvodomni parlament pružao bi mogućnost da balansira između interesa pojedinaca i grupa.
Koje bi to bile minimalne zajedničke nadležnosti buduće jugoslovenske države?
-  Zajednička spoljna politika, zajednička odbrana, jedinstveno tržište, slobodan tok robe, kapitala i ljudi, carine, osnove fiskalnog (poreskog) sistema, državljanstvo, i, što je možda najvažnije, istovetna ljudska prava svakog pojedinca, koje bi štitio najviši zajednički sud.
Gde je mesto Srbije u takvoj državnoj zajednici?
- Svakako ne u sistemu koji bi ličio na onaj uspostavljen Ustavom iz 1974. godine, jer je on Srbiju, a naročito tzv. "užu Srbiju", doveo u ponižavajći položaj. Konfederalistički elementi tog Ustava su, povrh svega, toliko iscepkali Jugoslaviju da ni normalna saradnja nepolitičkih, naučnih i kulturnih udruženja nije bila moguća. S tim u vezi, čudi me da prodor iracionalnog nacionalizma u Srbiji niko nije pokušao da objasni (a bili su to dužni i sami Srbi, ali i oni koji ih sa strane napadaju). Jasno je da nacionalizam kao zdravo patriotsko osećanje nikome ne može da smeta, smeta samo šovinizam ili paranoidno osećanje manje (ili više) vrednosti i ugroženosti. Zaboravlja se da ta vrsta nacionalizma doskora kod Srba takoreći nije postojala, i da su oni mirno trpeli da se srpski nacionalizam uvek, reda i ravnoteže radi, dodaje nekom drugom. Početkom sedamdesetih godina odgovor na nacionalizam nekih ljudi i grupa u Hrvatskoj bio je - liberalizam. Znači da je srpski nacionalizam prvo nečim izazvan, a tek onda se njime počelo da manipuliše radi očuvanja vlasti. Glavni odgovor je u rešenjima Ustava od 1974. godine. Zato bi Srbija u novoj državi morala da bude sasvim ravnopravna, demorkaska jedinica, koja bi sačuvala svoje specifičnosti. Merila koja se primenjuju na nju, morala bi se primenjivai i na druge. Ako po ugledu na Savet Evrope idemo ka regionalizaciji i raznim tipovima autonomije, takve težnje trebalo bi da se osete u celoj Jugoslaviji. Sadašnji Ustav Srbije kao potpuno odvojene države nije rešenje. Čudno je da su ga sastavili ljudi koji se kunu u federaciju.
Predlažete dijalog sa legitimno izabranim predstavnicima albanskog življa na Kosovu. Kosovske stranke, međutim, najavljuju bojkot izbora u Srbiji...
- Razumni Albanci greše što propuštaju ovu priliku i što ne osnivaju stranke koje bi učestvovale na izborima u Srbiji. Tako bi se, nadam se, ispostavilo da, kao uostalom nijedna nacionalna grupa, nisu homogeni, već imaju različite interese i mišljenja. Pluralizam na Kosovu uklopio bi se u pluralističku Srbiju i pregovarači bi se lakše našli među onima koji priznaju integritet Srbije i Jugoslavije i shvataju da je numerička većina stvar popisa, a ne politike i da mora da se dovede u vezu s dubokim osećanjima koja srpski narod gaji prema Kosovu kao kolektivnoj uspomeni na slavnu drzavu i kulturnu prošlost. Verujemo da Albanci samo privremeno mogu biti homogenizirani na nacionalnoj osnovi i da bi demokratizacija i kod njih, kao i kod svih drugih, učinila svoje.
Da li kao ekspert za oblast ljudskih prava mislite, poput većine predstavnika opozicije, da sadašnja vlast u Srbiji krši prava svojih građana?
-Dovoljno je za primer uzeti samo slobodu izražavanja. Prema međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, koji je Jugoslavija ratifikovala, svako ima pravo da izražava svoje mišljenje i da traži, prima i širi obaveštenja svih vrsta na sve moguće načine, pa i sredstvima masovnog komuniciranja. Novi Ustav Srbije je to već suzio samo na slobodu štampe, dok se radio i televizija „uređjuju zakonom“. Predsednik Srbije moze lako da suspenduje ovo pravo, kao i sve druga.
Pogledajte praksu: jedna stranka drži radio, televiziju i najtiražnije listove. Opozicija dobija, tek od skora, mrvice. U tobože informativnim emisijama promoviše se vladajuća stranka, a grdi i vređa opozicija. I po srpskom Ustavu, treba voditi računa o časti i ugledu drugih. Radi li se to? Ispravke se nekažnjeno ne objavljuju. Kako će se sada, za par dana, izbrisati sav taj talog dezinformacija i predrasuda? Je li birač dovoljno obavešten i sta je sa njegovim pravom da dobije informaciju? Poslednji primer: oštar protest i priznanje novinara RTV Beograd i Novi Sad, „Politikine“ kuće i cele Vojvodine, da su godinama bili prinuđeni da omanjuju javnost – njihova glasila nisu objavila.
Kad smo kod Vojvodine – kakav je Vaš odnos prema SRSJ za Vojvodinu koji je takođe registrovan u Republičkom sekretarijatu?
-SRSJ za Vojvodinu osnovan je i registrovan pre SRJ u Srbiji, ali je njegov deo. Zbog osobenosti Vojvodine, SRSJ za Vojvodinu razlikuje se u odnosu prema nekim, samo tamo postojećim političkim strankama i snagama i u tome ima punu slobodu, jer teži istom cilju. SRSJ je, što mu i ime kaže, savez, pa u njemu nema politbiroa, sekretara i stroge discipline. To mladi ljudi ne i trpeli.
Mladima, a i svim građanima Srbije trenutno se nude dve koncepcije za „bogatije sutra“ – ekonomski program SIV-a koji je i Vaš program i mere republičke vlade...
-Ekonomski program SIV-a za sada je najbolji program – to priznaju i najugledniji domaći i strani stručnjaci, ali ne znači da ne bismo prihvatili neki bolji. Ovaj je doneo neke vidljive rezultate što nam omogućava da još uvek budemo ispred zemalja bivšeg „realnog socijalizma“. Njegova najveća mana je što se ne sprovodi, pri čemu ometanje potiče iz nekoliko republika, tako da se onemogućava prelazak u više faze.
U okviru takvog programa treba imati specifična rešenja za Srbiju. Na žalost, oni koji sada odlučuju ne žele transformaciju društvene svojine i bojkotuju zajedničko tržiste. Hvaleći se da su za pravnu državu, odgovarajuće protivmere objavljuju u tajnim službenim listovima i krše i Ustav i međunarodne ugovore.
Buduća vojska?
-Jugoslaviji je potrebna jedinstvena i depolitizovana odbrambena sila. Vojska mora da bude dezideologizovana, ali se ne može odreći svojih ratnih tradicija. Prema kadru koji je naporno radio ne sme biti revanšizma, ali se vojskom, takođe, ne sme mahati ni u političke svrhe.
Srbija i Jugoslavija u svetu?
-Sve republike samo preko Jugoslavije mogu u Evropu. Nedavno sam se u Italiji i licno uverio u nastojanje italijanskih političara da nas shvate, ali im to onemogućavamo amaterskom i uskogrudom delatnošću naših republičkih „ministara inostranih poslova“. Vođstvo Srbije ima problema i sa izolacijom u kojoj Srbija nikad nije bila. Ne zaboravimo ni to da inostranstvo ne želi vakuum na Balkanu i skup zavađenih državica. Već sutra nekog može da privuče lak plen.
Vaša poruka biračima?
-SRSJ je zamišljen kao učesnik na saveznim izborima, ali pošto se oni sprečavaju i odlažu, učestvujemo i na republičkim da bismo pružili priliku onima koji su za Jugoslaviju, reformu i dogovor. Srpski parlament mora da bude višestranački, kako bi svi dali najbolje ljude i poneli odgovornost u teškim trenucima. Tu spadaju i stručnjaci, koji se zbog naravi ili straha nisu partijski izjasnili. Srbija mora da ima demokratski izabrane predstavnike i sagovornike za dialog s drugima, u Jugoslaviji i inostranstvu. U takvom svetlu treba gledati i na našeg predsedničkog kandidata prof. dr Ivana Djurića.

Cvijetin Milivojević

Нема коментара:

Постави коментар