Jedan opominjući tvit na (i radikalsku slavu) Sveta tri jerarha, a tri dana pre Sretenja:
“Ljudi prave listu za odstrel, to prikazuju na TV sa
naci frekvencijom, tužilaštvo spava, a mi se svađamo čiji nas je stav više
uvredio i u koliko će se kolona na izbore, kao da ne idemo ka mrtvačkom sanduku
u međuvremenu.”
I sve to u danu kada novosadski “tink – tenk” ministra
evrointegrativnog, poznat po tome što, za ime i račun Es-En-Esa, saziva Poglavičinine
kontramitinge, elem Centar za stabilokratiju, tj. nesmenjivost Lava Koji Sedi
Na Dve Hoklice (LKSNDH) - najavljuje dalju propagandnu kanonadu iz svih
medijskih artiljerijskih oružja i oruđa po onima što nisu po ukusu Poglavici
lično.
I samo desetak dana otkako je LKSNDH doživeo
najbolniji poraz u svojoj dugogodišnjoj karijeri. Kada je samome sebi zakazao
gostovanje na Najgledanijoj u terminu finala AO da, za svaku slučajnost, ubije i pomisao da vest o
uspesima njegovog, on veruje potencijalnog na izborima, rivala ne stigne u
svaku srpsku kuću! Došao je da uživo, više sati, odgovara na Novakovo „Nešto
ste rekli?“, posle trijumfa nad Sinerom, i da preventivno relativizuje ono što
je usledilo posle finala sa Alkarazom: „Poruka za naš narod u Srbiji: Pravda i
istina uvek pobede, neka istraju!“
Izdržao je
Poglavica sa „Protojevrej stavroforkom“ nešto više od tri seta, skoro kao Novak
sa Alkarazom. Ali je bio rezultatski ponižen: Njega je na
Ružičanstvenoj odgledalo samo 5,84 odsto, a najvećeg ambasadora Srbije u
poslednjih 40 godina – na Jurosportu, čak 61,5 odsto građana!
Nakon što se kriomice, zaobilaznim stazama i bogazima,
posle 15 meseci, ušunjao u Neoplantu i - u cilju ispipavanja terena za dolazak
na dvestoti rođendan Matice srpske i radi snimanja reklame za jedan kiosk brze
hrane - smazao mali (“Koliki im je onda veliki?”, upitao je) “indeks sendvič”, LKSNDH,
u ulozi studenta treće godine Visoke trenerske, reče da je “na strani tih
mladih ljudi (studenata) koji su napadani
zato što neće da ovi drugi (tradicionalna opozicija) vladaju umesto
njih”, te ih je ohrabrio da “nastave da se bore, jer se sada konačno bave
politikom”.
"Hvala, predsedniče. Umesto rečima, imate priliku
da nas zaista podržite time što ćete raspisati izbore", odgovorile su mu
kolege sa novosadskog Prirodno-matematičkog.
Zeman, veruju pod njegovim vigvamom, radi za Poglavicu,
odnedavno i Novomučenika. “Smokvina lista” (skraćeno: SLOS), igra, nažalost, na
istu kartu: protok vremena. Što kasniji izbori, to veća šansa da Poglavica zadrži
vlast, a SLOS, u više derivata, poveća šanse za ufur u parlament, sam ili,
tradicionalno, kao znak male uzvratne pažnje, uz pomoć Poglavice.
Evroljubni boteraj seiri nad tim što, nadaju se oni, „studentski pokret
opada pred realnim izazovima - vreme prolazi, a proevropska opcija deluje sve
privlačnije u odnosu na geopolitički neutralnu”, pa je, prema njima, za
nepostojeću studentsku listu “samostalno osvajanje većine sve više misaona
imenica”.
Seire NATO
svedoci i davači Kosova nad tim što je, navodno, studentski pokret „ne samo
polarizovan, već i vidljivo fragmentiran, jer cilj koji je u međuvremenu
proklamovan, koji je bio kohezivno tkivo - da se raspišu izbori, postaje
nedostižan“.
„Smokvina
lista“ računa na to da će protokom vremena, na jednoj, i nemogućnosti opstanka
između čekića (režim) i nakovnja (SLOS), na drugoj strani, studenti morati da
prihvate bilo šta što im se sa opozicione strane ponudi, pošto se, ceni
oporbena boterija, „studentska nadobudnost i mladalačka arogancija razbila o
realnost Vučićeve diktature koja ne odstupa ni za pedalj“...
Ili, iz malog mozga pokušavaju da izvuku nekakav
navodni uspeh opozicione “diplomatije”: Eto, vele, niti jedan zahtev koji su studenti uputili Poglavici,
ovaj nije ispunio, a opozicija, evo, ode u Brisel, prizove vanrednu kontrolu (i
personalne sankcije Poglavici) od strane Evropskog parlamenta, i ovaj odmah
morao da skloni skoro ceo Ćacilend. To tvrde, dok izvorni Ćacistan, u
neokrnjenom teritorijalnom kapacitetu, još malo pa ulazi u drugu godinu svoga
postojanja, te i dalje okupira istoriju Srbije 19. i 20. veka, tj. ceo dvorski
park između dvorova Obrenovića i Karađorđevića, sa sve okupiranom spomen
osmatračnicom srpskih vojvoda iz Velikog rata?!
I tako, dok jedan od lidera “Smokvine liste” tvrdi da
je jedini “rat” koji postoji na antivučićevskom političkom polu “krstaški pohod
samoprozvanih, a svakako neovlašćenih tumača studentske volje protiv proevropske
opozicije” – a to su, valjda, oni koji smatraju da opozicija treba da bojkotuje
rad skupštinskih plenuma i odbora i glasno i jasno, kao 2023. što je, na Hilovu
molbu, zahtevala i dobila vanredne parlamentarne izbore – uz skupštinsko
paravan saučestvovanje opozicije, prođoše i Mrdićevi sudsko-tužilački, a već
pristižu i neomrdićevski izborni zakoni.
Dočim ludilo
tek sledi, jer su u zdanje nadomak En-De-Ća (Nezavisna Država Ćacistan) iznebuha
pristigli tlocrti i bokocrti izmena zakona o narodnim poslanicima, o lokalnim
izborima, o Ustavnom sudu itd, uz obrazloženje da je reč o „ispunjenju
preporuka ODIHR“, doduše samo pet od zahtevanih ukupno, mnogo mnogo važnijih
24, među kojima su i one koje se tiču funkcionerske kampanje, pa REM-a, pa finansiranja
izbornih kampanja, tj. zloupotrebe javnih resursa u te svrhe itd, po kojima, inače, za dve godine otkako
su nam te preporuke ispostavljene - nije urađeno baš ništa!
A među novinama
koje se predlažu, tu je i ona koja će ozakoniti da jedan napredni birač može da,
osim napredne, svojim potpisom podrži još koliko mu se došapne izbornih lista,
a takve će „pozitivno diskriminisane“ liste naprednjacima da uzvrate svojim
glasovima u izbornim telima i komisijama...
Novopostavljena
Prva Sestra Karmelićanka, novouspostavljeni Dovrhovni Ustavotumač, biserima
tipa „nije važno šta o nadležnostima predsednika Republike piše u Ustavu, bitno
je da je on osvojio 2,3 miliona glasova“, prvih dana mandata već je pridružio
nove naučnopravne briljijarije poput one da su se „pravosuđe i tužilaštvo
otrgnuli od izvršne i političke vlasti“, te da se moraju razrešiti one sudije
koje se javno deklarišu kao protivnici (političke) vlasti, ali, naravno, ne i
oni koji su apologete režima.
U međuvremenu je i Ovlašćeni Zakonodostavljač Doktor
Mrdić otkrio “blokadersko-tužilačku
zaveru”: “Krenuli su sa hapšenjem ministara iz SNS-a. Zato što su hteli na
kraju da uhapse predsednika Vučića, da budemo otvoreni. Zato što bi krenuli da
hapse ljude. Hteli su da sprovedu obojenu revoluciju do kraja, da sruše državu."
Ali je to Zakonodostavljač sprečio svojim zakonima koje
je baš taj Lav koga su hteli da hapse, promptno potpisao, pa bi sada, putem Tajnice
pod državnim udarom i ministra pravde, hteo njima da trguje, po principu trampe
“tante za kukuriku”: mi ne primenimo baš sasvim te zakone, a oni nama odmrznu
“pretpristupne” evriće i otkoče poglavlje pod rednim brojem, valjda, pet.
U međuvremenu, čuvari skupštinskih klupa iz proevropske
opozicije svoj o(p)stanak u parlamentu “u punom kapacitetu”, tj. činjenicu da
zapravo neće vanredne izbore - argumentuju tzv. višim ciljevima, odnosno
navodnim zahtevom svojih stranačkih partnera iz EU da nipošto ne bojkotuju rad
parlamenta, iako je on pod državnim udarom?
Njih su njihovi zapadni ideološki partneri, navodno,
ubedili – a šta o tome stvarno misle građani Srbije, to je manje važno - da se
bojkotom institucija ne može dobiti međunarodna podrška, jer ako bi, recimo,
bojkotovali naš parlament pod državnim udarom, onda ti naši opoziconari “ne bi
bili relevantni sagovornici predstavnicima evropskih institucija na formalnim
sastancima”.
Onda se žale kako neka tamo “neuka deca” i tamo neke “zle
čike” oko nepostojeće studentske liste žele tradicionalnoj oporbi da uzmu nešto
“ekskluzivno njeno”, kao, hoće opoziciju da uklone iz političkog prostora, da
joj zabrane učestvovanje na izborima...
U nedostatku
odgovora na jednostavno pitanje – zašto svi opozicioni poslanici svojim
potpisima ne zatraže vanredne parlamentarne izbore - studentskoj listi se
imputira bliskost ovoj ili onoj ideološkoj strani, jednom joj se pripisuje evroskepticizam,
a neretko i manjak „patriotizma“, sve teme na koje je „čista“ opozicija, jelte,
gadljiva jedanko kao što nije gadljiva na statiranje u parlamentu pod državnim
udarom, sve u interesu nekog „višeg interesa“ koji se kod jednih čita kao „proevropski“,
a kod drugih kao „nacionalni“...
Car,
nažalost, još nije sasvim go, iako gledamo cara koji je, tamo negde krajem
prošle zime, bio blizu da bude go. No, on i dalje ima smokvin list na svojoj
golotinji.
Pa, da
sumiramo: Ko su nosioci Poglavičinog smokvinog lista?
Mediji, pa,
između ostalog, i deo onih „opštila čovekovih produžetaka“ koji bi, po prirodi
stvari, trebalo da budu slobodni, a koji to, iz nekih svojih razloga, nisu - nekada
zato što ne umeju da prepoznaju stvari, nekada su kalkulanti, a nekada bi samo da
ignorišu „donosioca“ vesti.
Drugi nosilac
smokvinog lista je Ustavni sud Srbije i njegove sudije koje ja, još od proleća
2013, kada su odbili da se izjasne o ustavnosti Prvog briselskog sporazuma, tako
što su se proglasili nenadležnim, zovem sestrama karmelićankama, bosonogim
zavetnicama večne tišine.
Od dana
državnog udara u Skupštini, 25. novembra 2024, a još više nakon 5. maja, kada
su studenti, kao glas većine građana Srbije, zatražili vanredne parlamentarne
izbore, treći Poglavičin paž, skutonoša njegovog smokvinog lista, postao je
veći deo parlamentarne opozicije koji stoji kao paravan prema zapadnom svetu i
poruka da u Srbiji ima demokratskog parlamentarizma, a da oni tamo statiraju
jer, navodno po nalogu Evrope, treba da pomognu Poglavici u donošenju
proevropskih zakona, ma šta to značilo. Jesmo li se makli dalje od početka? U
stvarnosti, dobili smo mrdićevske pravosudno-tužilačke, a čeka nas i donošenje
neomrdićevskih izmena izbornih zakona. A dovoljno je bilo da samo, ako je
većina građana već nekako na ulici, i oni bojkotuju rad skupštinskog plenuma i
odbora, pa da se Poglavici potpuno raščupa perje, da se ogoli, razgoliti, da
car postane go pred svetom.
Ako je celom
antivučićevskom polu zajednički cilj reset Poglavičinog, 14 godina budženog i dotezanog,
autokratskog sistema, onda protiv njegove liste na kojoj će, na gomili, biti i partizani
i četnici, i kauboji i Indijanci, i šerifi i razbojnici sa „Wanted“ postera, od
ekstemnih NATOljuba do radikalnih rusofila, da li je zlohudo javno zagovarati
da se, osim vodeće, studentsko-narodne „keč ol“, na opozicionoj strani pojave ne
više od dve liste – jedna €ljubna, a druga €skeptična.
(cvijetinmilivojevic.blogspot.com, 12.2.2026)
Нема коментара:
Постави коментар