уторак, 31. децембар 2019.

Milivojević za Insajder: Šta će se dešavati u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i na Kosovu u 2020.



Politički analitičar iz Beograda Cvijetin Milivojević tvrdi da je u regionu, umjesto demokratije, na sceni takozvana stabilokratija koja, prema njegovim riječima, podrazumijeva vladavinu po svaku cijenu trenutne vlasti, nezavisno od toga šta je većinski stav građana o bilo kojoj važnijoj temi.

- Nisam pristalica priče o stabilokratiji, odnosno da nam nije potrebna demokratija, da nije neophodno poštovanje izborne volje građana i da nije neophodno poštovanje demokratskih uslova ukoliko na drugoj strani imamo stabilnost, ma šta ta stabilnost značila. Nažalost, u izvedbi bosanskohercegovačke, srpske, crnogorske, pa ako hoćete i hrvatske političke elite, umjesto demokratije upravo imamo stabilokratiju. Ovdje vladajuća elita ide tako daleko da eventualne kritike na svoj račun, kao političke snage, tumači kao pokušaj rušenja države - kaže Milivojević za naš portal.

Predviđajući politička dešavanja u BiH u 2020. godini, Milivojević ističe da bi nedavno formiranje novog Savjeta ministara BiH moglo da predstavlja početnu fazu stvaranja stabilnosti.

- Kako će to izgledati u 2020. zavisiće prije svega od toga da li će međunarodni faktor, odnosno Brisel i Vašington, dozvoliti poštovanje onoga što je ustavno-pravno uređenje BiH proisteklo iz Dejtonskog sporazuma i, na drugoj strani, da li će na neki drugi način, kao što je to činio u protekle 23 godine, pritiskom prije svega na Srbe, donekle i na Hrvate, taj isti međunarodni faktor pokušati da pravi BiH koja ne postoji. Ukoliko međunarodni faktor bude dozvolio da predstavnici tri naroda u BiH pokušaju da sami dođu do nekakvog normalnog rješenja, onda je logično da ćete imati veće šanse za stabilnost. Ukoliko toga ne bude, već dođe do pokušaja intervencionizma na strani jednog, drugog ili trećeg naroda, onda u tom slučaju ne možete očekivati bilo kakvu vrstu stabilnosti - kaže Milivojević.

Što se tiče političke situacije u Republici Srpskoj, on ocjenjuje da opozicija, ukoliko ne dođe do radikalnih promjena u načinu njenog djelovanja, nema velike šanse da ozbiljnije uzdrma aktuelnu vlast.

- Mislim da opozicija u Srpskoj u ovom trenutku nema tu vrstu kapaciteta da ozbiljno uzdrma vlast čak ni na ulici, a kamoli na izborima. Zašto je to tako, to je pitanje koje traži jedan mnogo duži odgovor, a svodi se na ono što sam govorio još 2014. godine prije tadašnjih opštih izbora, a to je da ne može glavna stranka opozicije da pobjegne od same sebe. SDS je pokušavao i 2014. i 2018. godine da na izborima kandiduje program koji je duboko protivan identitetu te stranke, kao osnivača Republike Srpske. Dok god se SDS ne vrati korijenima, onome što jeste u biti i identitetu, nema ozbiljne šanse da ugrozi ovu tehnokratsku, pragmatičnu vlast koju personifikuje Milorad Dodik. Ovakva opozicija, na ovakav način i sa ovakvim porukama u kojima ne možeš "uhvatiti" da li je nacionalna ili građanska, nema ozbiljne šanse protiv jednog takvog pragmatičnog političara kao što je Dodik. Pragmatičnog u smislu da se prilagođava stvarnosti. Mislim da se SDS, kao ključna stranka opozicije, nije prilagođavao stvarnosti i da su ga neki događaji pretekli. Takođe, mislim da SDS, nažalost, i dalje trpi posljedice velike čistke koju je proveo Pedi Ešdaun, zabranjujući prvom ešalonu SDS-a da se bavi politikom - kaže Milivojević.

Komentarišući burna dešavanja u Crnoj Gori, odnosno pojedine spekulacije da su građanski protesti u toj državi "početak kraja" režima Mila Đukanovića, Milivojević kaže je političku sudbinu najdugovječnijeg vladara u Evropi teško prognozirati.

- Već 30 godina se govori o početku kraja vlasti Mila Đukanovića. On se nalazi na vlasti duže čak i od Lukašenka. Đukanović je, faktički, jedina preostala linija kontinuiteta iz bivše komunističke jednopartijske vlasti. Da li je ovo što se sada dešava početak njegovog kraja, iako postoje skoro svi uslovi da do toga dođe, teško je reći. Svi oni koji se u Crnoj Gori izjašnjavaju kao Srbi protiv su Đukanovića, isto kao i dobar dio pripadnika nacionalnih manjina koji razmišljaju kao vjernici i znaju da ovo što se radi Srpskoj pravoslavnoj crkvi sutra može da snađe i njihove vjerske zajednice. Tu postoji i dobar dio ljudi koji se osjećaju Crnogorcima, ali su u vjerskom smislu pripadnici SPC i tvrde da govore srpski jezik. Takvih je više od polovine građana Crne Gore. Međutim, nisam siguran da je ovo početak Đukanovićevog kraja iz prostog razloga što je u ovom trenutku ključni saveznik Đukanovićevog režima, iako to izgleda paradoksalno, aktuelni režim u Beogradu. To su pokazali i crnogorski izbori 2016. godine, kada je isključivo zahvaljujući režimu u Beogradu Đukanovićev DPS došao do bilo kakve pobjede, a režim u Beogradu je pripomogao i ubrzao i put Crne Gore u NATO - tvrdi Milivojević.

On dodaje da je zapanjujuće to da se aktuelna vlast u Srbiji gotovo uopšte ne oglašava o teškom položaju Srba u Crnoj Gori, koji je dodatno zakomplikovan usvajanjem spornog Zakona o slobodi vjeroispovjesti u crnogorskom parlamentu.

- To nevjerovatno ćutanje i nezanimanje za položaj srpskog naroda u Crnoj Gori, iako je to ustavna obaveza ovog režima, govori da postoji jedna vrsta dosluha sa Đukanovićem po principu "ne diram te, ne diraš me". Po toj logici stvari, plašim se da ako režim u Beogradu bude ćutao i narednih dana sljedeća stvar koja će se desiti je sličan scenario otimanja svetinja, srpskih spomenika i imovine SPC na Kosovu. Međutim, tu pravim malu ogradu jer Aleksandar Vučić je takva vrsta političara od koje vas ništa ne može iznenaditi. Kad je od ratnog huškača izrastao u jastreba mira, koji je spreman da se sa sopstvenim narodom obračunava zato što mu ne vjeruje apriori, onda je sasvim moguće da on napravi novu vrstu zaokreta i da ponovo izigrava velikog Srbina iz devedesetih godina - kaže Milivojević.

On, između ostalog, tvrdi da se predstojeće godine ništa značajnije neće mijenjati ni u vezi razgovora Beograda i Prištine o statusu Kosova.

- Ovdje postoji apsurd da je Vučić verbalno najogorčeniji protivnik politike tzv. zamrznutog konflikta na Kosovu. On kritikuje, a njegovi mediji diskvalifikuju sve opozicone političare i javne ličnosti koji govore da je bolji i zamrznuti konflkit nego predaja Kosova. Međutim, u praksi je Aleksandar Vučić najveći propagator zamrznutog konflikta. Šta je on to uradio za ovih sedam ili osam godina u vezi s Kosovom? Nije uradio ništa. To i jeste politika zamrznutog konflikta na djelu, koju on neće javno da prizna. Ako bi se njega pitalo, mislim da bi on nastavio da vodi ovu politiku zamrznutog konflikta, jer to je politika u kojoj on i dalje profitira i pobjeđuje na izborima, jer nema hrabrosti da se suoči s onim što je ne većinsko, nego skoro pa aklamativno gledište građana Srbije. Nedavno istraživanje, koje je rađeno pod patronatom države, pokazalo je da na pitanje da li biste podržali priznanje Kosova ukoliko je to uslov za ulazak Srbije u EU, 85 odsto građana Srbije je odgovorilo protiv. Vučić nije toliko hrabar da protivno takvoj volji građana učini neki potez koji od njega očekuju EU i Vašington, a to je prije svega formalno ili neformalno priznavanje Kosova - kaže Milivojević. (www.insajder.in, 31.12.2019)

Нема коментара:

Постави коментар