Među razlozima za povratak poraženih „petooktobaraca“ je
taj što nije sprovedena lustracija – jedna je od ocjena Pobjedinih sagovornika
Raskid sa velikosrpskim nacionalizmom i suočavanje sa svim što je počinjeno u ime te ideje tokom 90-tih godina – to je ono što, nažalost, 5. oktobar nije uradio, a morao je – kazao je za Pobjedu Dinko Gruhonjić, novinar i docent na novosadskom Filozofskom fakultetu.
Gruhonjić je kazao da je ta ideja jedan od osnovnih uzročnika raspada Jugoslavije i smrti više od 130.000 ljudi i miliona unesrećenih i raseljenih.
- Nijesam zagovornik teze da je pokopan 5. oktobar - rekao je za Pobjedu Cvijetin Milivojević, analitičar i direktor agencije Pragma, ocjenjujući da je prvi veliki poraz 5. oktobra što su prevagnule snage koje su uspjele da posvađaju dva ključna igrača Zorana Đinđića i Vojislava Koštunicu.
- Jedino je ta vrsta kohabitacije Srbiju mogla da povuče naprijed i zadovolji očekivanja građana da se Srbija ne odriče dijela svoje teritorije, Kosova. Mešetari koji su bili i uz Đinđića i uz Koštunicu samo su htjeli da sruše vlast, a sve je završeno tako što je Đinđić to platio glavom, a Koštunica političkom smrću - kaže Milivojević.
Dragan Šutanovac, nekadašnji ministar odbrane, predsjednik DS-a, a danas predsjednik Savjeta za strateške politike, rekao je za Pobjedu da se Srbija 20 godina nakon 5. oktobra našla u začaranom krugu u kojem se od vlasti namjerno nipodaštava uloga tog istorijskog datuma, a od dijela opozicije se sve vrijeme umanjuju rezultati koji su uslijedili nakon promjena.
- Da bi se došlo do odgovora zašto danas u Srbiji vladaju gubitnici 5. okotobra mora se krenuti od 5. oktobra – kazao je.
Kohabitacija
Gruhonjić i Milivojević podsećaju da je Miloševića pobijedila heterogena koalicija sačinjena od 16 stranaka, pokreta i pojedinaca, koja se, po Gruhonjiću, sukobljavala oko dva koncepta čiji su predstavnici bili Đinđić i Koštunica.
- Koštunica je predstavljao osobu kontinuiteta sa Miloševićevim režimom i naopakim sistemom vrijednosti koje je taj režim uveo u Srbiju. To je matrica velikosrpskog nacionalizma - kaže Gruhonjić i podsjeća da je Koštunica, mjesecima poslije 5. okotobra, čuvao ključne ljude starog režima - Radeta Markovića i Nebojšu Pavkovića, da su gorjeli arhivi Službe DB-a i kontraobavještajne službe koji do danas nijesu dotaknute ni pred Haškim tribunalom.
- Učinjeno je to uz podršku još nekih lidera DOS-a, koji su bili dio nacionalističkog matriksa kako bi ispunili matricu - sve je isto samo njega nema, i da bi se to izvelo do kraja bilo je potrebno ubiti Zorana Đinđića kao čovjeka velike demokratske energije, koji je isporučio Slobodana Miloševića u Hag, imao, nažalost, iluziju, da je Srbiju moguće promijeniti - smatra Gruhonjić i naglašava da je u Srbiji nacionalizam svake vrste duboko u temeljima društva i da se sa njim morao suočiti ako želimo da se zemlje iz toga izvuče.
Propasti 5. oktobra nije doprinio samo nacionalizam, podsjeća Milivojević, i ukazuje da su Đinđić i Koštunica sarađivali još krajem 1993. godine na izborima, ali, kako navodi, propust je što je Koštunica uzeo u zaštitu dio establišmenta i službi jer je njegova teza bila da time štiti institucije.
- Time je dio ljudi koji se ogriješio o politički moral i zakon, a to su dijelovi SPS-a i JUL-a, preživio tu prvu političku čistku - podseća Milivojević i kaže da je Đinđićev propust što su njegovu vladu godinu podržavali poslanici koji su se otcijepili od SPS-a, a predvodio ih je prof. dr Branilsav Ivković koji je danas istaknuti SNS-ovac.
Kompromis
- Da li je početak sunovrata demokrata akt o pomirenju sa socijalistima? Demokratska stranka nikada nije bila toliko moćna da sama vlada i velika greška su brojni kompromisi. Boris Tadić je isuviše slab da bi mogao da pravi radikalne zahvate, ali i prije njega napravljeno je nekoliko fundamentalnih grešaka od uvođenja vjeronauke u škole (Vlada Zorana Đinđića) do Ustava Srbije koji je usvojen na saboran i beskorpulozan način. Urušavanje je nastavljeno potpisivanjem Deklaracije o pomirenju sa SPS-om i na kraju osnivanje SNS-a uz operativnu i konkretnu pomoć DS-a - navodi Gruhonjić.
Na pitanje kako je SNS postao vodeća stranka u društvu, Milivojević je odgovorio da je „SNS produkt i zamisao Borisa Tadića, napravljen uz njegovu saglasnost sa smiješnim obrazloženjem da će time smanjiti uticaj radikala“.
- Međutim, 2008. godine formiran je monstrum koji će poslije četiri godine pojesti DS - kaže Milivojević.
On podsjeća da je jedan od razloga za povratak poraženih „petooktobaraca“ i taj što nije sprovedena lustracija iako je donijet i Zakon o lustraciji i Zakon o ekstraprofitu.
- To je bio put da se tadašnja vlast obračuna sa onima koji su se okoristili o vlast prije 5. oktobra. Nažalost, to nije učinjeno i dalo je šansu da se gubitnici bivše vlasti pritaje godinu ili dvije i polako ustanu - kaže Milivojević.
Šutanovac kaže da je danas „nepojmljivo da je Srbija do tog datuma (5. oktobra) bila zemlja koja je cijelu posljednju deceniju XX veka provela u ratovima koje je sve izgubila, da smo bili pod sankcijama, izopšteni od svijeta, bez saveznika, sa najvećom inflacijom i svakodnevnom devalvacijom, da je stara devizna štednja bila zamrznuta, a da su devizne rezerve bile bez deviza, da smo samo u 2000. godini imali 55 dana restrikcije struje, da zimi nije bilo grijanja, a ljeti vode“.
Kazna za DS
- Nova vlast koja je došla nakon 5. oktobra nikada nije uspjela da građanima približi realnost „crne rupe“ u kojoj smo se našli i iz koje je trebalo izaći – istakao je Dragan Šutanovac.
- Pod tim okolnostima bilo je nemoguće ispuniti sva očekivanja. I dio građana se opredijelio da kazni demokratsku vlast, nesvjesni da time kažnjavaju prije svega sebe. Danas i nakon osam godina nove – stare vlasti još uvijek se vode debate o tome šta nije učinjeno nakon 5. oktobra, a rijetko ko poredi vrijeme prije i poslije promjena – kaže Šutanovac.
Nema kompromisa sa nacionalistima
- Svaki kompromis sa nacionalistima uvijek je pogrešna stvar – kazao je Dinko Gruhonjić.
- Ako hranite krokodila, hranite iluziju da neće pojesti vas, ali će pojesti nekog jer je u pitanju predator. To je suština priče, a Aleksandar Vučić je samo čir na organizmu srbijanskog društva i pokazatelj jedne teške i hronične bolesti. Zato nije čudno što su se ljudi koji su poraženi 5. oktobra sada se vratili na toliko velika vrata da sada Vučić ima vlast kakvu Milošević nije imao na početku svoje karijere – ocijenio je Gruhonjić.
Kako je SNS uzletio
- Demokratska stranka je 2008. godine proklamovala bratstvo i jedinstvo sa Socijalističkom partijom Srbije koja je bila arhineprijatelj njenog ubijenog premijera Zorana Đinđića. Tadašnji predsjednik Boris Tadić potpisuje pakt o pomirenju sa socijalistima koji su se tim činom oprali za ono što su činili do 2000. godina, a SNS je uzletio. Zapravo, DS je projektovao sopstvenu poželjnu opoziciju SNS i računala da će joj ona biti manji koalicioni partner. Nažalost, sada je stvar dobre volje SNS-a hoće li DS postojati makar i kao statistička greška - objašnjava Cvijetin Milivojević. (Pobjeda, Podgorica, www.pobjeda.me, Violeta Cvejić, 12.10.2020)
Raskid sa velikosrpskim nacionalizmom i suočavanje sa svim što je počinjeno u ime te ideje tokom 90-tih godina – to je ono što, nažalost, 5. oktobar nije uradio, a morao je – kazao je za Pobjedu Dinko Gruhonjić, novinar i docent na novosadskom Filozofskom fakultetu.
Gruhonjić je kazao da je ta ideja jedan od osnovnih uzročnika raspada Jugoslavije i smrti više od 130.000 ljudi i miliona unesrećenih i raseljenih.
- Nijesam zagovornik teze da je pokopan 5. oktobar - rekao je za Pobjedu Cvijetin Milivojević, analitičar i direktor agencije Pragma, ocjenjujući da je prvi veliki poraz 5. oktobra što su prevagnule snage koje su uspjele da posvađaju dva ključna igrača Zorana Đinđića i Vojislava Koštunicu.
- Jedino je ta vrsta kohabitacije Srbiju mogla da povuče naprijed i zadovolji očekivanja građana da se Srbija ne odriče dijela svoje teritorije, Kosova. Mešetari koji su bili i uz Đinđića i uz Koštunicu samo su htjeli da sruše vlast, a sve je završeno tako što je Đinđić to platio glavom, a Koštunica političkom smrću - kaže Milivojević.
Dragan Šutanovac, nekadašnji ministar odbrane, predsjednik DS-a, a danas predsjednik Savjeta za strateške politike, rekao je za Pobjedu da se Srbija 20 godina nakon 5. oktobra našla u začaranom krugu u kojem se od vlasti namjerno nipodaštava uloga tog istorijskog datuma, a od dijela opozicije se sve vrijeme umanjuju rezultati koji su uslijedili nakon promjena.
- Da bi se došlo do odgovora zašto danas u Srbiji vladaju gubitnici 5. okotobra mora se krenuti od 5. oktobra – kazao je.
Kohabitacija
Gruhonjić i Milivojević podsećaju da je Miloševića pobijedila heterogena koalicija sačinjena od 16 stranaka, pokreta i pojedinaca, koja se, po Gruhonjiću, sukobljavala oko dva koncepta čiji su predstavnici bili Đinđić i Koštunica.
- Koštunica je predstavljao osobu kontinuiteta sa Miloševićevim režimom i naopakim sistemom vrijednosti koje je taj režim uveo u Srbiju. To je matrica velikosrpskog nacionalizma - kaže Gruhonjić i podsjeća da je Koštunica, mjesecima poslije 5. okotobra, čuvao ključne ljude starog režima - Radeta Markovića i Nebojšu Pavkovića, da su gorjeli arhivi Službe DB-a i kontraobavještajne službe koji do danas nijesu dotaknute ni pred Haškim tribunalom.
- Učinjeno je to uz podršku još nekih lidera DOS-a, koji su bili dio nacionalističkog matriksa kako bi ispunili matricu - sve je isto samo njega nema, i da bi se to izvelo do kraja bilo je potrebno ubiti Zorana Đinđića kao čovjeka velike demokratske energije, koji je isporučio Slobodana Miloševića u Hag, imao, nažalost, iluziju, da je Srbiju moguće promijeniti - smatra Gruhonjić i naglašava da je u Srbiji nacionalizam svake vrste duboko u temeljima društva i da se sa njim morao suočiti ako želimo da se zemlje iz toga izvuče.
Propasti 5. oktobra nije doprinio samo nacionalizam, podsjeća Milivojević, i ukazuje da su Đinđić i Koštunica sarađivali još krajem 1993. godine na izborima, ali, kako navodi, propust je što je Koštunica uzeo u zaštitu dio establišmenta i službi jer je njegova teza bila da time štiti institucije.
- Time je dio ljudi koji se ogriješio o politički moral i zakon, a to su dijelovi SPS-a i JUL-a, preživio tu prvu političku čistku - podseća Milivojević i kaže da je Đinđićev propust što su njegovu vladu godinu podržavali poslanici koji su se otcijepili od SPS-a, a predvodio ih je prof. dr Branilsav Ivković koji je danas istaknuti SNS-ovac.
Kompromis
- Da li je početak sunovrata demokrata akt o pomirenju sa socijalistima? Demokratska stranka nikada nije bila toliko moćna da sama vlada i velika greška su brojni kompromisi. Boris Tadić je isuviše slab da bi mogao da pravi radikalne zahvate, ali i prije njega napravljeno je nekoliko fundamentalnih grešaka od uvođenja vjeronauke u škole (Vlada Zorana Đinđića) do Ustava Srbije koji je usvojen na saboran i beskorpulozan način. Urušavanje je nastavljeno potpisivanjem Deklaracije o pomirenju sa SPS-om i na kraju osnivanje SNS-a uz operativnu i konkretnu pomoć DS-a - navodi Gruhonjić.
Na pitanje kako je SNS postao vodeća stranka u društvu, Milivojević je odgovorio da je „SNS produkt i zamisao Borisa Tadića, napravljen uz njegovu saglasnost sa smiješnim obrazloženjem da će time smanjiti uticaj radikala“.
- Međutim, 2008. godine formiran je monstrum koji će poslije četiri godine pojesti DS - kaže Milivojević.
On podsjeća da je jedan od razloga za povratak poraženih „petooktobaraca“ i taj što nije sprovedena lustracija iako je donijet i Zakon o lustraciji i Zakon o ekstraprofitu.
- To je bio put da se tadašnja vlast obračuna sa onima koji su se okoristili o vlast prije 5. oktobra. Nažalost, to nije učinjeno i dalo je šansu da se gubitnici bivše vlasti pritaje godinu ili dvije i polako ustanu - kaže Milivojević.
Šutanovac kaže da je danas „nepojmljivo da je Srbija do tog datuma (5. oktobra) bila zemlja koja je cijelu posljednju deceniju XX veka provela u ratovima koje je sve izgubila, da smo bili pod sankcijama, izopšteni od svijeta, bez saveznika, sa najvećom inflacijom i svakodnevnom devalvacijom, da je stara devizna štednja bila zamrznuta, a da su devizne rezerve bile bez deviza, da smo samo u 2000. godini imali 55 dana restrikcije struje, da zimi nije bilo grijanja, a ljeti vode“.
Kazna za DS
- Nova vlast koja je došla nakon 5. oktobra nikada nije uspjela da građanima približi realnost „crne rupe“ u kojoj smo se našli i iz koje je trebalo izaći – istakao je Dragan Šutanovac.
- Pod tim okolnostima bilo je nemoguće ispuniti sva očekivanja. I dio građana se opredijelio da kazni demokratsku vlast, nesvjesni da time kažnjavaju prije svega sebe. Danas i nakon osam godina nove – stare vlasti još uvijek se vode debate o tome šta nije učinjeno nakon 5. oktobra, a rijetko ko poredi vrijeme prije i poslije promjena – kaže Šutanovac.
Nema kompromisa sa nacionalistima
- Svaki kompromis sa nacionalistima uvijek je pogrešna stvar – kazao je Dinko Gruhonjić.
- Ako hranite krokodila, hranite iluziju da neće pojesti vas, ali će pojesti nekog jer je u pitanju predator. To je suština priče, a Aleksandar Vučić je samo čir na organizmu srbijanskog društva i pokazatelj jedne teške i hronične bolesti. Zato nije čudno što su se ljudi koji su poraženi 5. oktobra sada se vratili na toliko velika vrata da sada Vučić ima vlast kakvu Milošević nije imao na početku svoje karijere – ocijenio je Gruhonjić.
Kako je SNS uzletio
- Demokratska stranka je 2008. godine proklamovala bratstvo i jedinstvo sa Socijalističkom partijom Srbije koja je bila arhineprijatelj njenog ubijenog premijera Zorana Đinđića. Tadašnji predsjednik Boris Tadić potpisuje pakt o pomirenju sa socijalistima koji su se tim činom oprali za ono što su činili do 2000. godina, a SNS je uzletio. Zapravo, DS je projektovao sopstvenu poželjnu opoziciju SNS i računala da će joj ona biti manji koalicioni partner. Nažalost, sada je stvar dobre volje SNS-a hoće li DS postojati makar i kao statistička greška - objašnjava Cvijetin Milivojević. (Pobjeda, Podgorica, www.pobjeda.me, Violeta Cvejić, 12.10.2020)
Нема коментара:
Постави коментар