Politički analitičar iz Beograda Cvijetin Milivojević tvrdi
da ogromne zasluge za "pomirenje" između Milorada Dodika i Bakira
Izetbegovića, koje je dovelo do formiranja novog Savjeta ministara, nosi turski
predsjednik Redžep Tajip Erdogan.
Milivojević, koji je za naš portal još prije više od dva
mjeseca predvidio da će tadašnja posjeta turskog predsjednika Srbiji i sastanak
koji je tamo imao sa članovima Predsjedništva BiH deblokirati proces formiranja
vlasti, ističe kako je sada potpuno jasno da sva tri konstitutivna naroda u
BiH, prema njegovim riječima, imaju svoje strane mentore.
- Bilo je manje-više logično kako će se stvari odvijati
poslije Erdoganove posjete Beogradu, jer ako ste u poziciji da na regionalnom
planu radite na uspostavljanju infrastrukturnih i saobraćajnih veza između
Srbije i BiH, a na taj način i sa ostatkom Balkana, bilo je nephodno da neko ko
ima ne samo ekonomski i geopolitički, već i nacionalni i vjerski interes stane
iza takvih projekata. Na drugoj strani, dogodilo se ono što sam već mjesecima
govorio da će se dogoditi, a to je da ovdje imamo samo dva ozbiljna igrača koji
su direktno zainteresovani za rasplet u BiH i neku vrstu mirnog dogovora, a to
su Rusija i Turska. Svi ostali, računajući NATO i SAD, tu su iz nekih drugih
interesa, međutim, oni ovdje nemaju one ozbiljne interese koji bi, kad govorimo
o bošnjačkom nacionalnom korpusu, mogli da se direktno vežu za Tusku, ili, u
srpskom slučaju, za Rusiju. Erdogan je htio da na neki način pokaže da je on
taj bez čije pomoći nije moguće formirati vlasti u BiH. Činjenica da se došlo
do neke vrste kompromisa, koji se zove Program reformi, pokazala je da se može
doći do rješenja koje ne može da se tretira ni kao poraz Dodika niti kao poraz
Izetbegovića - kaže Milivojević za Insajder.
On, između ostalog, tvrdi da bez obzira na različita
tumačenja u javnosti kontroverznog dokumenta kojeg su potpisala trojica članova
Predsjedništva BiH, a koji je prije nekoliko dana poslat u sjedište NATO u
Briselu, taj papir, prema njegovim riječima, ne predstavlja "nepovratan
put" BiH prema Zapadnom vojnom savezu.
- To apsolutno nije nepovratni put prema NATO i to se jasno
i vidi. O tome će se u jednom trenutku tek odlučivati. Mislim da je tu odrađeno
najbolje što se moglo i da Program reformi predstavlja kompromisno rješenje
kojim se ne zaustavlja put ka NATO, ali da taj put nije bespovratan. Tu nemamo
onu suludu politiku, kakvu smo u jednom trenutku imali u Srbiji, a koja je
glasila da EU nema alternativu. Uvijek postoji alternativa, osim smrti. U Programu
reformi se navodi da u ovoj fazi postoji dio BiH koji nije zainteresovan za
članstvo u NATO, ali to ne znači da nekad neće biti. Čak ni Srbija, koja je
proglasila vojnu neutralnost, nikad nije rekla zauvijek ne ulasku u NATO.
Program reformi je upravo jedno takvo rješenje. Time nije izgubio ni
Izetbegović, koji je fanatični pristalica ulaska u NATO, ali nije izgubio ni
Dodik, čija je politika proklamovana kroz deklaraciju Narodne skupštine RS o
vojnoj neutralnosti. I jedan i drugi mogu pred svojim biračima reći da su
ispunili svoj dio cilja. Nema apsolutnog pobjednika ni apsolutnog gubitnika -
tvrdi Milivojević.
Na pitanje kako predviđa dalji rasplet situacije u BiH i
kakva je uloga velikih sila u ovdašnjim političkim zbivanjima, Milivojević
odgovara da su nezahvalne bilo kakve dugoročnije prognoze.
- Kad govorimo o odnosima između država i njihovim
interesima, to je sve neka vrsta uzimanja vazduha pred nove sukobe. U nekom
trenutku tenzije se smiruju, da bi se zatim povećale. Nigdje nema vječnog mira.
U odnosima između velikih sila stalno imate smirivanje i dizanje tenzija, ali
dobro je sve dok se to dešava na diplomatskom i političkom nivou. Što se tiče
BiH, novoizabrani Savjet ministara dobio je šansu da nešto pokuša napraviti.
Kako će to činiti, tek ćemo da vidimo. Međutim, ono što je jasno jeste to da su
ovim i formalno i neformalno zakovani interesi Turske i Rusije u BiH, koje se
pojavljuju kao mentori dva konstitutivna naroda, Srba i Bošnjaka. Kad je riječ
o Hrvatima, još od 1989. i početka raspada Jugoslavije njihov prvi mentor je
Njemačka, a drugi SAD. To nikad nije bilo sporno. Falilo je još i ovo, da se
legalizuje i legitimiše stanje. Zašto bi se neko folirao da voli Njemačku, kad
više voli Tursku, kakav je slučaj sa Bošnjacima, ili zašto bi se Srbi folirali
da više vole Zapad od Rusije, kad to nije tačno - kaže Milivojević. (www.insajder.in,
Banjaluka, 25.12.2019)
Нема коментара:
Постави коментар