Dva masovna ubojstva s početka svibnja, ono u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar u Beogradu i u Mladenovcu, kada je ubijeno 18, a ranjeno devetoro ljudi bili su kap koja je prelila čašu i koja je na ulice izvela Beograđane koji su tražili i traže i dalje odgovornost za porast nasilja u Srbiji. Prosvjedi su nastavljeni iz tjedna u tjedan i prošle subote Beograđani su 11. puta bili na ulicama s istim zahtjevima. Organizatori prosvjeda traže smjenu Savjeta Regulacijskog tijela za elektroničke medije, gašenje i tabloida koji promoviraju nasilje, oduzimanje nacionalne frekvencije privatnim televizijama Pink i Happy, te ostavku ministra unutarnjih poslova Bratislava Gašića i direktora Bezbednosno-informativne agencije Aleksandra Vulina. Ni jedan od zahtjeva nije ispunjen, ali su građani za sada ustrajni, i nešto se za ovih 11 izlazaka na ulice ipak dogodilo: širenje prosvjeda nezadovoljnih građana na druge gradove. Hoće li se ipak prosvjedi umoriti sami od sebe, ima li proeuropska oporba snage iskoristiti ovo nezadovoljstvo građana ili trebaju novi ljudi; što znači izlazak na ulice u još tridesetak gradova, što bi mogli donijeti pokrajinski i lokalni izbori koji će biti naredne godine?
Rizično ljeto
Analitičar Cvijetin
Milivojević u izjavi za Hrvatsku riječ podsjeća da je građane na ulice izveo
konkretan razlog i za razliku od prijašnjih prosvjeda koji su bili političke
prirode u slučaju prosvjeda Srbija protiv nasilja riječ je o razlozima koji
dotiču svakog građanina Srbije, bez obzira na njegov politički stav.
»Ukrstile su se dvije
stvari. Jedan vrlo konkretan dramatični povod i nezadovoljstvo koje se
nagomilavalo 10 ili 15 godina. Zato su ovu prosvjedi specifični. Specifični su
i po tome što šire svoju bazu. Jesu sada manje masovni, ali su se od Beograda i
djelomice Novog Sada koji je pratio Beograd, proširili i na još tridesetak
gradova Srbije. Pa čak i ako, kao što je to slučaj u Knjaževcu, ni oporba nema
hrabrosti izaći onda izađe jedan čovjek«, kaže Milivojević.
»Aleksandar
Solženjicin napisao je 70-ih godina prošlog stoljeća, kada je protjeran iz
Sovjetskog Saveza, da je nasilje uvijek rezultat dugogodišnje indoktrinacije
lažima. To obično radi država, sustav, a građani šute čuvajući svoju štrucu
kruha. U Srbiji očigledno više ne«, kaže Milivojević.
Prosvjedi građana dogodili su se nakon dugotrajne apatije,
ali dio koji sebe naziva građanskom Srbijom nema iza sebe političku stranku. Za
dugogodišnjeg novinara i direktora Demostata Zorana Panovića to jeste problem,
a dilema partijsko ili građansko po njemu je elementarno neraumijevanje
politike, jer političke stranke moraju biti stožer prosvjeda.
»Lideri nekih partija se ne pojavljuju, što je apsurdno.
Zamislite da se 90-ih nisu pojavljivali Vuk Drašković, Zoran Đinđić, Vesna
Pešić ili 2011. Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić. Ne može kritična javnost
preuzeti vlast ako nije politički artikulirana. Na kraju se mora svesti na
političke partije, sve ostalo je zamajavanje. Zamajavanje vlasti koja
najavljuje neke nadstranačke organizacije, valjda bi to trebao biti novi
Socijalistički savez, ili oporbe koja bi pravila neku bezpartijsku pluralnu
sferu«, kaže Panović za naš list.
Novo iskustvo je to što se prosvjedi protiv vlasti događaju
tijekom ljeta.
»Može to ohrabriti oporbu, ali je i rizično jer ljeto u
Srbije nije vrijeme za velike političke događaje. Jedini za oporbu važan ljetni
događaj bili su veliki prosvjedi u Beogradu na Preobraženje, 19. kolovoza 1999.
godine. Ali to su bile drugačije okolnosti. Kompleksno vrijeme, poslije NATO
bombardiranja. Tada se vidjela snaga oporbe, koja je bila zamrla tijekom
bombardiranja«, kaže Panović.
Dvostruki dobitak
Prosvjedima Srbija protiv nasilja najviše su dobili građani, smatra Milivojević.
»Građani su se
ohrabrili. Shvatili su da njihova štruca kruha, posao u nekom javnom poduzeću
ima strašnu cijenu. S druge strane, na dobitku je i oporba, njen glas se
ponovno čuje. Dvije su sada mogućnosti. Prosvjedi će se osipati, ne samo zašto
što smo u ljetu već i stoga što nisu dovoljno motivirajući. Nema konkretnih
zahtjeva u konretnom razdoblju. Ako je jedan od zahtjeva smjena ministra
Bratislava Gašića, onda bi trebalo da se da rok za ispunjenje i najavi što će
biti naredni korak ako se zahtjev ne usvoji. Vide to i građani koji šetaju i to
ih nervira i demotivira. Iako imate zahtjeve, morate ih oročiti. Drugo, ti
zahtjevi moraju biti precizniji i jasniji. Treće, unutar oporbe mora se naći
najmanji zajednički interes. Jedan od prvih zajedničkih interesa po meni su
izvanredni izbori u Beogradu. To također građani na prosvjedima traže«, kaže
Milivojević.
Za Panovića problem oporbe je višak partija i to što ljudi
imena lidera partija ne povezuju s partijama, za razliku od sranaka na vlasti.
»U međuvremenu, oporba
je shvatila da nije bilo konkretnog povoda za izlazak građana na ulicu ona ne
bi imala snagu izvesti građane na prosvjede. Oporba se jeste okoristila time
što su građani izašli na ulice, ali to jeste politička borba. I u tom smislu ne
vidim problem što se povećava broj zahtjeva koji stižu iz oporbe«, kaže
Milivojević.
Naš sugovornik kaže
da je i dalje sve u Vučićevim rukama, a što će biti njegovi potezi ovisi od
toga što će događati na ulicama; hoće li se oporba ušutjeti, hoće li se netko
od njih polakomiti za sitnim ustupcima? Od toga će i ovisisti hoće li biti
izvanrednih beogradskih izbora i hoće li uz redovite lokalne i pokrajinske
građani Srbije naredne godine izaći i na parlamentarne izbore.
»Sve zemlje EU i
zemlje izvan EU u našem okruženju razdvajaju lokalne, tzv. komunalne izbore od
parlamentarnih i predsjedničkih. Zašto? Iz vrlo jednostavnog razloga, jer na
lokalu birate onog tko će riješiti lokalne komunalne probleme. Kod nas to nije
slučaj. Izbora će na proljeće biti svakako, barem onih redovitih. Malo je
vremena da se bilo što popravi, ali nadam se da oporba na njih neće izaći kao
grlom u jagode«, zaključuje Milivojević i dodaje kako se pokazalo da prilikom
pregovora vlasti i oporbe uz posredovanje europarlamentaraca oni nisu podržali
opravdane zahtjeve oporbe za poboljšanje izbornih uvjeta. (www.hrvatskarijec.rs, Hrvatska riječ,
Subotica, Z. V, 21.7.2023)
Нема коментара:
Постави коментар