Ukoliko vlast u Srpskoj ostane pri stavu da usvoji predložene izmjene Krivičnog zakonika Republike Srpske to bi značio korak unazad u medijskim i građanskim slobodama, i nikako ne bi bilo dobro ni za imidž, ali ni za identitet Republike Srpske.
Tvrdi ovo bivši novinar i politički analitičar iz Beograda Cvijetin Milivojević komentarišući predložene izmjene i dopune KZ RS u koji je
uvedena cijela jedna glava krivičnih djela protiv ugleda i časti u koje spadaju
i kleveta i uvreda, ali i krivično djelo iznošenje ličnih i porodičnih prilika.
On dodaje da mu predložene izmjene KZ RS i novčane kazne
koje idu i do 120.000 KM liče na zakon koji je krajem devedesetih godina
donijela tadašnja vlast u Srbiji, uoči NATO agresije na tu zemlju, a po kojem
su imali mogućnost da na osnovu jedne presude ugase medij.
Riječ je o uredbi koju je Vlada Srbije u jesen 1998. godine
nametnula, a potom donijela i Zakon o informisanju, koji su joj omogućili da
zabrani novine, da im oduzme imovinu i da novinare, urednike i vlasnike medija,
smjesti u zatvor.
– Na osnovu tog zakona mogli su urednika, novinara ili
direktora određenog medija da pošalju na prosjački štap jer su presude donošene
po hitnom postupku i ako nemate da platite u roku od 24 sata, plijenila se
imovina. Na osnovu tog zakona je pokojnom Slavku Ćuruviji, vlasniku dnevnih
novina „Dnevni telegraf“ i magazina „Evropljanin“ oduzeta imovina, a oba ova
lista su ugašena, odnosno zabranjena – kaže Milivojević za Srpskainfo.
On dodaje da su tužioci ekspresno reagovali po dojavama
takozvanih zabrinutih građana, a suđenja su organizovana ekspresno, te izricane
kazne sa vrtoglavim novčanim ciframa. Sporni zakon je ukinut nakon pada režima
Slobodana Miloševića.
Kazne koje je vlast Srpske predložila u spornim izmjenama KZ
RS, kako kaže Milivojević, mogle bi da dovedu na prosjački štap medije, ali i
građane u Srpskoj.
Pored toga, mnogi mediji bi mogli da dožive sudbinu
Ćuruvijinog „Dnevnog telegrafa“ i
„Evropljanina“ jer bi ih samo jedna kazna mogla otjerati u stečaj.
Milivojević ističe da je jedno kada neko napiše materijalnu
neistinu, a drugo kada se prepusti sudiji u ruke da ocijeni da li je neko
nekoga uvrijedio zbog iznošenja svog mišljenja.
On dodaje da je bio novinar devedesetih godina i borio se
protiv svega što je ličilo na neku vrstu verbalnog delikta, odnosno protiv toga
da neko zbog javno iznesenog stava o nečemu ili nekome bude kažnjen.
Milivojević ističe da, kada je riječ o verbalnom deliktu, tu
je manje više riječ o političkoj presudi.
– Apsolutno sam protiv toga – navodi on.
Milivojević kaže da se ovakvi zakoni koji cenzurišu medije i
slobodu javne riječi donose u ratnim vremenima te da je pravo svake države koja
je u stanju neposredne ratne opasnosti ili u ratu da uvede cenzuru.
Međutim, Republika Srpska niti je u ratu niti u neposrednoj
ratnoj opasnosti.
– Čini mi se da je ovaj prijedlog izmjena KZ RS jedna vrsta
spina, odnosno bacanja udice i da predlagač uopšte nema namjeru da on zaista
bude donesen. Možda griješim, ali mislim da ne postoji stvarna želja da ovaj
zakon ugleda svjetlost dana već da to ima neku drugu pozadinu – zaključuje
Milivojević. (www.srpskainfo.com,
EuroBlic, Snježana Karić, 9.3.2023)
Нема коментара:
Постави коментар